U Bosni i Hercegovini ponovno se otvorila politička tema koja nikada nije daleko od površine: izbor hrvatskog člana Predsjedništva BiH i pitanje mogu li Hrvati sami birati svog predstavnika. Ovoga puta povod su bile izjave hrvatskog premijera Andreja Plenkovića tijekom posjeta Sarajevu, nakon kojih je reagirao Slaven Kovačević, kandidat za hrvatskog člana Predsjedništva BiH.

Kovačević je Plenkovića optužio da pogrešno tumači Daytonski mirovni sporazum i da se iz Zagreba pokušava utjecati na izborna pravila u Bosni i Hercegovini. Njegov istup odmah je izazvao pozornost jer dolazi u trenutku kada se u BiH već slažu prve političke pozicije za novu izbornu utakmicu, a pitanje hrvatskog predstavljanja ostaje jedna od najdubljih političkih rana u zemlji.

Za Hrvate u BiH, ali i za hrvatsku dijasporu koja prati događaje u Sarajevu, Mostaru i Zagrebu, ovo nije samo još jedna politička prepirka. To je pitanje koje se ponavlja iz izbora u izbore: može li hrvatski član Predsjedništva BiH biti izabran većinskim glasovima bošnjačkog biračkog tijela, a da se pritom i dalje govori o stvarnoj ravnopravnosti konstitutivnih naroda?

Plenković ponovno otvorio pitanje preglasavanja Hrvata

Hrvatski premijer Andrej Plenković u Sarajevu je govorio o potrebi izmjena Izbornog zakona BiH i o problemu koji hrvatska politika već godinama naziva preglasavanjem Hrvata. Prema toj poziciji, izbor člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda ne bi smio biti rezultat političke matematike u kojoj hrvatski birači ostaju bez stvarnog utjecaja na izbor osobe koja bi ih trebala predstavljati.

Plenković je pritom naglasio da rješenje mora doći kroz dogovor unutar Bosne i Hercegovine, ali i da sadašnji model stvara nepovjerenje između Hrvata i Bošnjaka. To je poruka koju Zagreb ponavlja godinama, posebno nakon višestrukog izbora Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, iako ga većina hrvatskih političkih predstavnika u BiH ne smatra legitimnim predstavnikom Hrvata.

Upravo zato svaka izjava iz Zagreba o Izbornom zakonu u Sarajevu izaziva burne reakcije. Jedni je vide kao zaštitu prava Hrvata kao konstitutivnog naroda, drugi kao miješanje Hrvatske u unutarnje odnose Bosne i Hercegovine.

Kovačević uzvraća: Zagreb ne bi trebao određivati pravila BiH

Slaven Kovačević, koji se predstavlja kao kandidat za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, oštro je odbacio Plenkovićeve tvrdnje. U svom istupu poručio je da hrvatski premijer pogrešno interpretira Daytonski sporazum te da izborni sustav BiH ne bi trebao biti krojen prema zahtjevima politike iz Zagreba.

Njegova poruka cilja upravo u najosjetljivije mjesto cijele rasprave: je li Bosna i Hercegovina građanska država u kojoj svaki građanin ima jednako pravo birati, ili je prije svega država triju konstitutivnih naroda u kojoj svaki narod mora imati mehanizam da bira svoje legitimne predstavnike?

To pitanje već godinama razdvaja političku scenu u BiH. Hrvatska strana, osobito stranke okupljene oko Hrvatskog narodnog sabora BiH, tvrdi da bez legitimnog predstavljanja nema stvarne ravnopravnosti. Građanske i bošnjačke političke opcije pak upozoravaju da bi etničko zatvaranje izbornog sustava dodatno učvrstilo podjele u zemlji.

Nakon Komšića dolazi nova politička bitka

Posebnu težinu cijeloj priči daje činjenica da se Kovačević spominje kao politička figura koja bi, nakon Željka Komšića, mogla nastaviti istu političku liniju u utrci za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Upravo zato njegovi istupi izazivaju snažne reakcije među hrvatskim političkim krugovima u BiH.

Za mnoge Hrvate u BiH ime Željka Komšića simbol je političkog problema koji traje godinama. Formalno je biran kao hrvatski član Predsjedništva BiH, ali ga vodeće hrvatske stranke i velik dio hrvatske javnosti u BiH smatraju nelegitimnim jer je, prema njihovim tvrdnjama, biran uglavnom glasovima bošnjačkog biračkog tijela.

Ako se sličan scenarij ponovi s novim kandidatom, politička kriza u Federaciji BiH mogla bi se dodatno produbiti. Zato se današnja polemika ne može svesti samo na osobni sukob Kovačevića i Plenkovića. Ona je uvod u novu izbornu rundu oko istog pitanja koje BiH nije uspjela riješiti više od desetljeća.

Hrvati u BiH ponovno između prava, brojnosti i političke matematike

Hrvati su u Bosni i Hercegovini najmalobrojniji konstitutivni narod. Upravo ta činjenica cijelo pitanje čini posebno osjetljivim. U teoriji, sva tri naroda imaju ustavnu ravnopravnost. U praksi, politička brojnost i izborni modeli često odlučuju više od samih ustavnih načela.

Zbog toga hrvatska politika u BiH već dugo traži izmjene izbornog sustava koje bi spriječile mogućnost da drugi narod presudno odlučuje o hrvatskom članu Predsjedništva. Protivnici takvih izmjena tvrde da bi to vodilo dodatnoj etničkoj podjeli zemlje i slabljenju građanskog principa.

No problem ostaje isti: ako Hrvati ne vjeruju da mogu izabrati vlastitog predstavnika, povjerenje u institucije BiH dodatno slabi. A bez povjerenja između naroda teško je govoriti o stabilnoj državi, europskom putu ili ozbiljnim reformama.

Zagreb i Sarajevo ponovno na staroj liniji prijepora

Odnosi Zagreba i Sarajeva često se najbolje vide upravo kroz pitanje Izbornog zakona. Hrvatska se poziva na svoju ustavnu obvezu brige za Hrvate izvan Republike Hrvatske i na činjenicu da su Hrvati u BiH konstitutivan narod. S druge strane, dio političkog Sarajeva takve poruke doživljava kao pritisak izvana.

Plenković pokušava zadržati ton europskog partnerstva i naglašava da dogovor mora biti domaći. No sama činjenica da hrvatski premijer javno govori o izbornom modelu u BiH dovoljna je da izazove reakcije onih koji smatraju da Zagreb prelazi granicu političkog savjetovanja.

U tome se vidi šira kriza Bosne i Hercegovine. Gotovo svako veliko pitanje odmah se pretvara u raspravu o tome tko ima pravo govoriti, tko koga predstavlja i gdje završava zaštita nacionalnih prava, a počinje miješanje u unutarnju politiku.

Pitanje koje neće nestati do izbora

Istup Slavena Kovačevića pokazuje da će izbor hrvatskog člana Predsjedništva BiH ponovno biti jedna od ključnih političkih tema uoči izbora. S jedne strane bit će kandidati koji će se pozivati na građanski model i pravo svakog birača da glasa za svakog kandidata. S druge strane bit će hrvatske stranke koje će tvrditi da takav model u praksi poništava političku volju hrvatskog naroda.

Za birače, osobito Hrvate u BiH, ta rasprava nije apstraktna. Ona se tiče osjećaja političke sigurnosti, institucionalne ravnopravnosti i budućnosti naroda koji se već godinama suočava s iseljavanjem, demografskim padom i osjećajem da ga se u državnim procesima često zaobilazi.

Zato će svaka nova izjava iz Zagreba, Sarajeva ili Mostara imati težinu veću od obične dnevne politike. Pitanje hrvatskog predstavljanja u BiH ostaje jedno od onih pitanja koja ne nestaju zato što su neugodna. Naprotiv, što se dulje odgađa rješenje, to svaka nova polemika postaje oštrija.

U ovom trenutku jasno je samo jedno: rasprava koju je otvorila nova reakcija Slavena Kovačevića neće završiti na jednoj izjavi. Ona je najava političke bitke koja će se voditi sve do izbora — i vjerojatno još dugo nakon njih.

Zoran / TV Wien