Bliski istok ponovno je ušao u opasnu fazu. Američka vojska objavila je da je završila napade na iranske vojne ciljeve, dok Teheran otvoreno prijeti odgovorom i šalje poruku američkim saveznicima u regiji da se udalje od Washingtona. Prema dostupnim izvješćima, američki napadi bili su usmjereni na iransku protuzračnu i radarsku infrastrukturu nakon incidenta s američkim vojnim helikopterom u blizini Hormuškog tjesnaca.

Ovo više nije samo još jedna razmjena prijetnji između Washingtona i Teherana. U igri su američke baze u zaljevskim državama, iranska sposobnost za odgovor, sigurnost pomorskih ruta i cijena energije koju vrlo brzo osjete i Europa i ostatak svijeta.

Iran je, prema izvješćima, već odgovorio napadima projektilima i dronovima na ciljeve povezane s američkim snagama u Jordanu, Kuvajtu i Bahreinu. Dio projektila je presretnut, a Jordan je objavio da je oborio više projektila i da nije bilo ozlijeđenih.

Američki udari predstavljeni kao “ograničen odgovor”

Iz Washingtona poručuju da napadi nisu zamišljeni kao početak šireg rata, nego kao ciljani i ograničeni odgovor. Takva formulacija u diplomaciji često znači jedno: poslati poruku protivniku, ali ne zatvoriti vrata pregovorima.

Problem je što se u ovakvim krizama granica između “ograničenog odgovora” i velikog sukoba vrlo lako izgubi. Dovoljna je jedna pogrešno procijenjena raketa, jedan pogođeni brod ili jedna žrtva više da se politički prostor za smirivanje dramatično suzi.

Iran prijeti: odgovor neće izostati

Teheran američke napade opisuje kao kršenje primirja i najavljuje odgovor. Iranska poruka susjednim državama posebno je osjetljiva: ne pomagati Amerikancima i ne dopustiti korištenje teritorija ili baza za napade na Iran. Slična upozorenja Iran je proteklih dana već slao zemljama u regiji.

U praksi to znači da se pritisak ne odvija samo između SAD-a i Irana. Uvučene su i zemlje koje na svom teritoriju imaju američke snage, logistiku ili baze. Bahrein, Kuvajt, Jordan i druge države sada se nalaze u posebno neugodnoj poziciji: američki su saveznici, ali su istovremeno izložene mogućem iranskom odgovoru.

Iranska Revolucionarna garda već je preuzela odgovornost za napade na američke ciljeve u regiji, uključujući napade dronovima i projektilima. Takav razvoj događaja pokazuje da Teheran želi dokazati da američki udari neće ostati bez posljedica.

Trump između vojne sile i najave dogovora

Američki predsjednik Donald Trump ponovno se našao u prostoru između dvije poruke. S jedne strane govori o snažnom odgovoru i spremnosti SAD-a da zaštiti svoje snage. S druge strane i dalje ostavlja dojam da je dogovor s Iranom moguć.

To nije nova taktika. Washington već mjesecima pokušava kombinirati vojni pritisak i pregovore, dok Iran traži sigurnosna jamstva, ukidanje sankcija i priznanje vlastite regionalne pozicije. No nakon svake nove razmjene udara povjerenje se dodatno smanjuje.

Prema izvješćima, američki dužnosnici naglašavaju da napadi nisu zamišljeni kao povratak u rat punog opsega. Ipak, na terenu se već dogodilo ono čega su se mnogi diplomati pribojavali: krhko primirje ponovno je probijeno, a svaka sljedeća odluka nosi veći rizik.

Europa pažljivo prati cijenu nove krize

Za Europu ovo nije udaljena kriza. Svaki poremećaj oko Hormuškog tjesnaca vrlo brzo se prelijeva na tržišta energije, cijene goriva, inflacijska očekivanja i sigurnosne procjene. Ako se sukob proširi, posljedice neće ostati ograničene na Bliski istok.

Austrija i ostatak Europe već godinama osjećaju posljedice ratova i energetskih šokova. Zato se svaka nova eskalacija u Perzijskom zaljevu prati s posebnom pažnjom. Čak i ako se izravni sukob ne proširi, sama nesigurnost može biti dovoljna da podigne cijene i dodatno optereti gospodarstva.

Posebno je opasno to što se u regiji istodobno preklapaju različiti sukobi: Iran i SAD, Iran i Izrael, Hezbollah u Libanonu, američke baze u Zaljevu i sigurnost pomorskih ruta. Takva slika ostavlja malo prostora za pogreške.

Kriza koja se može smiriti — ili zapaliti regiju

U ovom trenutku još postoji mogućnost da obje strane pokušaju zaustaviti daljnju eskalaciju. Američka poruka da su napadi završeni može biti signal da Washington ne želi novi krug udara. Iranska prijetnja odgovorom, međutim, pokazuje da Teheran želi sačuvati obraz i pokazati da se neće povući pod pritiskom.

To je najopasniji dio ovakvih kriza. Svaka strana želi djelovati dovoljno snažno da ne izgleda slabo, ali dovoljno kontrolirano da ne izazove rat koji možda nitko u potpunosti ne želi.

Bliski istok zato ulazi u sate i dane u kojima će svaka izjava, svaki projektil i svaki pokret američkih ili iranskih snaga imati dodatnu težinu. Ako diplomacija pronađe prostor, kriza bi mogla ostati ograničena. Ako ga ne pronađe, današnji udari mogli bi postati samo uvod u mnogo širi sukob.

Zoran / TV Wien