ZAGREB · 14. lipnja 2026. — Hrvatska se sve snažnije pozicionira kao jedna od najaktivnijih sudionica europskih kulturnih ruta. Nije riječ samo o turističkoj statistici, nego o važnom kulturnom pokazatelju: zemlja koja je često u međunarodnom prostoru prepoznata po moru, obali i ljetnom odmoru sada se sve jasnije predstavlja i kroz baštinu, povijest, lokalne zajednice, muzeje, gradove, krajolike i priče koje nadilaze klasični turizam.

Hrvatska je uključena u 20 certificiranih Kulturnih ruta Vijeća Europe, od ukupno 52. Time se nalazi među najaktivnijim sudionicama programa koji već desetljećima pokušava pokazati da europska kultura nije zatvorena u velike metropole, muzeje i poznate spomenike, nego živi i u manjim gradovima, krajolicima, lokalnim tradicijama, starim putovima, vjerskoj baštini, gastronomiji, industrijskoj povijesti i svakodnevnom životu ljudi.

U Zagrebu je predstavljen i stručni dokument o mapiranju Kulturnih ruta Vijeća Europe u Republici Hrvatskoj. Takav dokument nije samo administrativni pregled, nego temelj za ozbiljnije planiranje: gdje Hrvatska već ima jake točke, što još može povezati, koje lokalne zajednice mogu biti vidljivije i kako kulturna baština može postati stvarni pokretač održivog razvoja.

Hrvatska nije samo destinacija, nego kulturni prostor s europskim vezama

Kulturne rute Vijeća Europe počivaju na jednostavnoj, ali snažnoj ideji: Europa se može razumjeti kroz putove koji povezuju ljude, jezike, vjerovanja, umjetnost, obrte, trgovinu, migracije i povijesna iskustva. Kada jedna ruta prolazi kroz više zemalja, ona pokazuje da baština nikada nije potpuno zatvorena unutar državnih granica.

Hrvatska je u tome prirodno snažna. Njezina povijest povezuje Mediteran, Srednju Europu, Panoniju, Balkan, Jadran, rimsko nasljeđe, kršćanske putove, venecijanske, habsburške, osmanske i lokalne slojeve. Upravo zato hrvatska kulturna karta nije jednostavna, nego bogata, višeslojna i pogodna za europske rute.

Kada se Hrvatska uključi u kulturnu rutu, ona ne dobiva samo oznaku na papiru. Dobiva priliku da se predstavi kao dio šire europske priče. Lokalni muzej, stari grad, samostan, put, vinograd, maslinik, groblje, industrijska baština ili hodočasnička staza prestaju biti samo lokalna znamenitost i postaju dio međunarodne mreže.

Kulturni turizam koji ne troši prostor, nego ga čuva

Hrvatski turizam godinama se suočava s istim problemom: prevelik pritisak na obalu u kratkom razdoblju i premalo ravnomjerno raspoređenog turističkog razvoja tijekom godine. Kulturne rute nude drukčiji model. One ne traže masovnost pod svaku cijenu, nego pametnije kretanje ljudi kroz prostor, dulje zadržavanje, više lokalnog sadržaja i bolju povezanost kulturne baštine s gospodarstvom.

Takav turizam ne mora biti agresivan. On može biti sporiji, tiši i kvalitetniji. Putnik ne dolazi samo fotografirati poznatu točku i otići, nego želi razumjeti gdje je došao, što je taj prostor oblikovalo i zašto je važan. Upravo u tome Hrvatska ima veliku priliku.

Manje poznate destinacije mogu kroz kulturne rute dobiti vidljivost koju same teško mogu postići. Mali grad koji nije na prvoj turističkoj karti, muzej koji nema velik marketing, lokalna udruga koja čuva tradiciju ili zajednica koja živi uz povijesni put mogu postati dio šire mreže. To mijenja njihov položaj.

Hrvatska među rijetkima s nacionalnim dokumentom

Posebno je važno što je Hrvatska izradila nacionalni dokument o mapiranju kulturnih ruta. Među državama koje sudjeluju u programu, tek manji broj ima takvu vrstu strukturiranog pregleda. To pokazuje da se tema ne promatra samo kao lijepa europska inicijativa, nego kao područje koje traži plan, koordinaciju i jasniju strategiju.

Mapiranje znači da se ne kreće od dojma, nego od podataka. Gleda se koje rute postoje, koji su hrvatski dionici uključeni, gdje postoje potencijali, gdje nedostaje povezanosti i kako se lokalne zajednice mogu bolje uključiti. Bez takvog pregleda lako se dogodi da vrijedni projekti ostanu raspršeni, nevidljivi ili prepušteni entuzijazmu pojedinaca.

Hrvatska sada ima priliku napraviti sljedeći korak: bolje povezati sve sudionike unutar zemlje, ojačati komunikaciju prema javnosti i kulturne rute pretvoriti u prepoznatljiv dio nacionalne turističke i kulturne ponude.

Od muzeja do lokalnih zajednica: rute žive samo ako ljudi u njima sudjeluju

Kulturna ruta ne može živjeti samo na internetskoj stranici ili u službenom dokumentu. Ona mora imati ljude. Mora imati muzeje koji pripremaju programe, vodiče koji znaju ispričati priču, lokalne zajednice koje razumiju vlastitu baštinu, škole koje uključuju djecu, turiste koji žele nešto više od površnog obilaska i institucije koje mogu održati kontinuitet.

Upravo tu se često vidi razlika između uspješnog i neuspješnog kulturnog projekta. Ako ruta ostane samo oznaka, brzo se zaboravi. Ako se oko nje razviju događanja, radionice, izložbe, lokalni proizvodi, edukacija i putnički sadržaji, ona može postati stvarni dio života zajednice.

Hrvatska u tome ima snažnu prednost jer mnoge lokalne sredine već imaju identitet, priču i tradiciju. Ono što često nedostaje jest povezivanje. Kulturne rute mogu biti upravo taj most između lokalnog i europskog.

Prilika za unutrašnjost Hrvatske

Jedna od najvećih vrijednosti kulturnih ruta jest mogućnost da se turistički interes pomakne izvan najpoznatijih obalnih točaka. Hrvatska unutrašnjost, Slavonija, Zagorje, Lika, Banovina, Međimurje, Podravina, Gorski kotar i brojna manja mjesta imaju baštinu koja nije uvijek dovoljno vidljiva u međunarodnoj promociji.

Kulturne rute mogu pomoći upravo tim prostorima. Ne zato što će preko noći dovesti masovni turizam, nego zato što mogu stvoriti novu vrstu interesa. Putnik koji slijedi kulturnu rutu često ne traži samo luksuzni hotel i plažu. Traži priču, autentičnost, susret s lokalnim ljudima, povijest, pejzaž i osjećaj da je otkrio nešto što nije dio uobičajenog turističkog programa.

To je posebno važno za područja koja se bore s iseljavanjem, slabijom gospodarskom aktivnošću i manjkom vidljivosti. Kulturna baština sama ne može riješiti sve probleme, ali može postati jedan od alata za razvoj, ponos i novu energiju.

Hrvatska dijaspora može biti prirodni ambasador ovih ruta

Za Hrvate izvan Hrvatske, osobito one u Austriji, Njemačkoj i Švicarskoj, kulturne rute mogu imati posebno značenje. One nude drukčiji način povratka domovini: ne samo kroz ljetovanje, obiteljski posjet ili odlazak na more, nego kroz istraživanje vlastitih korijena, povijesti i prostora koji često ostaju izvan uobičajenih putovanja.

Mnogi Hrvati u iseljeništvu poznaju Hrvatsku kroz obiteljsko mjesto, obalu ili nekoliko najpoznatijih gradova. Kulturne rute mogu otvoriti širu sliku: Hrvatsku kao zemlju hodočasničkih putova, srednjovjekovne baštine, vina, maslina, arhitekture, manjinskih zajednica, književnosti, znanosti, industrijske povijesti i europskih veza.

Upravo zato bi ova tema trebala biti važna i hrvatskim zajednicama u inozemstvu. Kulturna baština nije samo ono što se čuva u domovini. Ona je i ono što se prenosi, priča, obilazi i ponovno otkriva.

Održivi turizam počinje tamo gdje destinacija ima priču

U turističkim strategijama često se govori o održivosti, ali ta riječ lako ostane prazna ako nema konkretnog sadržaja. Kulturne rute daju održivosti lice. One pokazuju da turizam može biti vezan uz znanje, lokalne proizvode, tradiciju, edukaciju i ravnomjerniji razvoj.

Putnik koji dolazi zbog kulturne rute često ostaje duže u prostoru, troši u lokalnim ugostiteljskim objektima, posjećuje muzeje, kupuje lokalne proizvode i zanimaju ga priče koje nisu nužno najkomercijalnije. Takav gost može biti važan za zajednice koje ne žele masovnu gužvu, nego stabilniji i kvalitetniji kontakt s posjetiteljima.

Hrvatska tu ima širok prostor za rast. Nije dovoljno imati baštinu. Treba je znati interpretirati. Treba je učiniti dostupnom, razumljivom i povezanom. Kulturne rute mogu pomoći da se iz pojedinačnih točaka stvori cjelina.

Europska mreža daje težinu hrvatskoj priči

Kada hrvatska baština postane dio europske kulturne rute, ona dobiva dodatnu međunarodnu prepoznatljivost. To ne znači da postaje manje hrvatska. Naprotiv, upravo kroz europski okvir postaje jasnije koliko su hrvatske lokalne priče povezane s većim povijesnim kretanjima.

Rute pokazuju da su se ideje, vjere, obrti, umjetnost, hrana, trgovina i ljudi stoljećima kretali prostorom koji danas nazivamo Europom. Hrvatska je u tim kretanjima često bila most: između sjevera i juga, istoka i zapada, kontinenta i Mediterana.

Zato hrvatska aktivnost u 20 kulturnih ruta nije samo broj. To je potvrda da Hrvatska ima što reći u europskoj kulturnoj priči. I da ta priča ne završava na poznatim razglednicama Dubrovnika, Splita ili Plitvica.

Što Hrvatska sada treba napraviti?

Sljedeći korak mora biti vidljivost. Hrvatska može biti uključena u 20 ruta, ali ako prosječni građanin ili turist ne zna što to znači, potencijal ostaje djelomično neiskorišten. Potrebna je jasnija komunikacija, bolja digitalna prezentacija, povezivanje s lokalnim turističkim zajednicama i stvaranje konkretnih itinerara koje ljudi mogu lako pratiti.

Kulturna ruta mora postati jednostavna za korisnika. Putnik treba znati gdje počinje, što može vidjeti, koliko mu vremena treba, kako se povezuje s lokalnom gastronomijom, gdje može prespavati i zašto je ta priča važna. Ako se sve svede na stručni popis, široka publika teško će osjetiti vrijednost.

Hrvatska također treba snažnije uključiti škole, lokalne vodiče, kulturne udruge i mlade. Baština ne smije biti samo tema svečanih predstavljanja. Ona mora ući u svakodnevni prostor ljudi koji žive na tim rutama.

Kultura kao razlog dolaska, ne samo dodatak odmoru

Hrvatska je godinama imala luksuz prirodne privlačnosti. More, otoci, obala i klima sami su privlačili goste. No dugoročno, najjače destinacije su one koje imaju slojeve. One u koje se čovjek vraća jer svaki put može otkriti nešto novo.

Kulturne rute upravo to omogućuju. One daju razlog za putovanje izvan sezone, za obilazak manje poznatih mjesta, za dolazak gostiju koji žele sadržaj, a ne samo sunce. One mogu pomoći da Hrvatska bude prepoznata kao zemlja kulture, priče i iskustva, a ne samo kao ljetna kulisa.

To je posebno važno u vremenu kada se sve više govori o preopterećenosti popularnih destinacija. Ako Hrvatska želi turizam koji traje cijelu godinu i koristi širem prostoru, kultura mora biti u središtu, a ne na margini.

Hrvatska koja se otkriva polako

Najljepši dio kulturnih ruta jest to što potiču sporije gledanje zemlje. Ne prolazi se kroz prostor samo da bi se stiglo do plaže ili hotela, nego se zastaje. Gleda se crkva, muzej, stari put, most, vinograd, groblje, maslinik, arhitektura, lokalna priča. Odjednom se Hrvatska ne mjeri samo kilometrima obale, nego dubinom pamćenja.

Upravo tu leži velika vrijednost ove vijesti. Hrvatska nije samo među najaktivnijim sudionicama europskih kulturnih ruta zato što ima puno baštine. Ona je ondje zato što ta baština ima europski smisao. Povezuje se s drugima, otvara se posjetiteljima i pokazuje da lokalno može biti međunarodno važno.

U vremenu brzih putovanja i površnih dojmova, kulturne rute vraćaju nešto sporije i dublje: razlog da se krene putem, sluša priča i shvati da svako mjesto ima više slojeva nego što se vidi na prvoj fotografiji.

Hrvatska u toj priči ima mnogo za ponuditi. Sada je važno da se to ne zadrži samo u dokumentima, nego da postane živa, vidljiva i dostupna ruta za sve koji žele upoznati zemlju izvan uobičajenih ljetnih razglednica.

Zoran / TV Wien