ZAGREB / SARAJEVO / TV WIEN – Domovinski pokret objavio je deklaraciju kojom traži snažniji politički angažman Hrvatske oko položaja Hrvata u Bosni i Hercegovini, s naglaskom na uspostavu hrvatske izborne jedinice u Federaciji BiH. Cilj je, prema navodima iz dokumenta, osigurati da Hrvati u BiH mogu samostalno birati svoje legitimne političke predstavnike, posebno hrvatskog člana Predsjedništva BiH.

Riječ je o temi koja se u hrvatskoj i bosanskohercegovačkoj politici vraća godinama. Za Hrvate u BiH pitanje legitimnog predstavljanja nije samo izborna matematika, nego pitanje političkog opstanka u sustavu u kojem su brojčano najmanji konstitutivni narod. S druge strane, svako spominjanje novih izbornih jedinica, teritorijalnih rješenja ili Herceg-Bosne u Sarajevu se dočekuje s velikim otporom i strahom od dodatne etničke podjele zemlje.

Što DP zapravo traži?

U središtu deklaracije nalazi se zahtjev za uspostavu hrvatske izborne jedinice u Federaciji BiH. DP tvrdi da sadašnji izborni model Hrvatima ne jamči punu ravnopravnost jer omogućuje da hrvatskog člana Predsjedništva biraju dominantno glasači drugog naroda. Upravo je to pitanje već godinama jedan od glavnih političkih sporova u BiH, posebno nakon višestrukog izbora Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva, što hrvatske stranke u BiH vide kao primjer preglasavanja.

Deklaracija ide i korak dalje te podsjeća na Washingtonski i Daytonski sporazum, kao i na položaj Hrvata u Federaciji BiH nakon ukidanja ratne Hrvatske Republike Herceg-Bosne. Iz DP-a poručuju da Hrvati ne traže razbijanje BiH, nego mehanizam koji bi im omogućio stvarnu ustavnu jednakopravnost. No politička težina dokumenta leži upravo u tome što se dotiče najosjetljivijeg mjesta bosanskohercegovačkog ustroja: odnosa između građanskog modela i konstitutivnosti naroda.

Reakcije pokazuju koliko je tema zapaljiva

Deklaracija je odmah izazvala reakcije i u Hrvatskoj i u BiH. Iz dijela hrvatske politike poručuje se da je zaštita položaja Hrvata u BiH važna i legitimna tema, ali da se vanjska politika ne može voditi kroz stranačke deklaracije bez šireg dogovora. Ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman poručio je da se o svakoj inicijativi može razgovarati ako pridonosi jačanju položaja Hrvata u BiH i nadopunjuje postojeću politiku Republike Hrvatske.

S druge strane, u Sarajevu se ovakve inicijative uglavnom doživljavaju kao pritisak iz Zagreba i pokušaj dodatne etničke reorganizacije Federacije BiH. Dio političkih aktera upozorava da bi posebna hrvatska izborna jedinica mogla otvoriti vrata novim teritorijalnim zahtjevima, dok zagovornici deklaracije odgovaraju da bez stvarne mogućnosti izbora vlastitih predstavnika konstitutivnost Hrvata ostaje samo slovo na papiru.

Između Zagreba, Mostara i Sarajeva

Najveći problem ove teme jest to što se ona nikada ne rješava samo u jednom gradu. Zagreb može politički otvarati pitanje Hrvata u BiH, Mostar može tražiti promjene Izbornog zakona, ali bez dogovora unutar Bosne i Hercegovine nijedno rješenje ne može dugoročno zaživjeti. Zato je svaka inicijativa koja dolazi iz Hrvatske istodobno i poruka biračima u Hrvatskoj, i pritisak prema međunarodnim akterima, i signal hrvatskim strankama u BiH.

Plenkovićev HDZ i DP oko ove teme imaju sličan osnovni cilj – jačanje položaja Hrvata u BiH – ali ne nužno i isti politički stil. HDZ se već godinama oslanja na europske institucije, diplomatski pritisak i pregovore oko Izbornog zakona. DP nastupa izravnije, oštrije i s jasnijim simboličkim porukama. Upravo ta razlika u metodi sada stvara napetost i unutar hrvatske vladajuće većine.

Za Hrvate u BiH pitanje nije novo, ali vrijeme jest drukčije

Hrvati u BiH posljednjih godina sve glasnije upozoravaju na demografsko slabljenje, iseljavanje i osjećaj političke nemoći. U takvom kontekstu zahtjev za legitimnim predstavljanjem dobiva dodatnu težinu. Nije riječ samo o Predsjedništvu BiH, nego i o širem pitanju: mogu li Hrvati kao najmalobrojniji konstitutivni narod dugoročno ostati politički relevantan čimbenik u zemlji u kojoj se odluke sve češće donose bez stvarnog hrvatskog pristanka.

Međutim, svako rješenje koje se bude nudilo morat će proći kroz vrlo usko političko grlo. Mora biti prihvatljivo Hrvatima u BiH, ne smije potpuno blokirati funkcioniranje Federacije, mora biti objašnjivo međunarodnoj zajednici i ne smije dodatno zapaliti odnose s bošnjačkim političkim predstavnicima. To je razlog zbog kojeg se pitanje Izbornog zakona godinama vrti u krug: svi znaju da problem postoji, ali nitko nema formulu koja bi bila dovoljno snažna, pravedna i politički provediva.

Deklaracija kao pritisak, ali ne i konačno rješenje

DP-ova deklaracija zato se može čitati prije svega kao politički pritisak. Ona vraća temu Hrvata u BiH u središte hrvatske javnosti i traži da se o njoj govori jasnije, glasnije i bez diplomatskog umatanja. No deklaracija sama po sebi ne mijenja ustav BiH, ne mijenja izborni zakon i ne može proizvesti dogovor ondje gdje ga godinama nema.

Ono što može napraviti jest otvoriti novu fazu rasprave. A ta rasprava bit će korisna samo ako ne ostane na parolama. Hrvati u BiH doista imaju ozbiljan politički problem. Ali ozbiljan problem traži rješenje koje može preživjeti i u Zagrebu, i u Mostaru, i u Sarajevu, i pred međunarodnim akterima. Sve drugo ostaje politička poruka za dnevnu upotrebu.

Zoran / TV Wien