TV WIEN · PUTUJMO ZAJEDNO
LIKA · PRIRODA · GASTRONOMIJA
Lika se predstavila u Beču: zemlja Velebita, Plitvica, mora i okusa koji se ne zaboravljaju
BEČ · 19. lipnja 2026.
Beč je jučer na trenutak mirisao na Liku: na Velebit, šumu, rijeku, divlje bilje, svježi sir, paške vinograde i kuhinju koja zna odakle dolazi. Pred oko 40 gostiju Turistička zajednica Ličko-senjske županije nije samo predstavila destinaciju, nego otvorila vrata jednom drukčijem hrvatskom putovanju — onom u kojem se Plitvice, Gacka, more, nacionalni parkovi, Boškinac vina i autorski menu Dina Galvagna spajaju u doživljaj koji ostaje dugo nakon posljednjeg zalogaja.
Lika nije samo prolaz prema moru. Lika je destinacija.
U vremenu kada turisti sve češće traže mir, autentičnost, prirodu, lokalnu hranu i odmak od masovnog turizma, Ličko-senjska županija ima upravo ono što mnoge popularne destinacije danas pokušavaju ponovno pronaći: prostor, tišinu, čistu prirodu, snažan identitet i gastronomiju koja ne glumi tradiciju, nego iz nje prirodno dolazi.
U Beču je održana turistička prezentacija Ličko-senjske županije, događaj koji je pokazao da se Lika danas sve snažnije predstavlja ne samo kao prostor velikih prirodnih znamenitosti, nego kao cjelovita destinacija za putnike koji traže nešto mirnije, autentičnije i dublje od klasičnog ljetnog odmora. Pred oko 40 gostiju, u atmosferi koja je više nalikovala pažljivo složenom susretu s krajem nego običnoj turističkoj promociji, predstavljeni su priroda, gastronomija, lokalni proizvodi, vinski potencijal i ljudi koji nose turističku priču ovog velikog hrvatskog prostora.
Turističku priču Ličko-senjske županije u Beču predstavio je Ivan Radošević, direktor Turističke zajednice Ličko-senjske županije. Uz Ivana Radoševića i Branimira Tončinića, važnu organizacijsku i komunikacijsku ulogu u bečkoj prezentaciji imala je i Alma Radoš, koja je događaju dala onaj tihi, ali važan PR okvir. Upravo takvi ljudi često povezuju sve elemente promocije u jednu zaokruženu priču — službeni nastup destinacije, gastronomski doživljaj, komunikaciju s gostima i atmosferu u kojoj se Lika ne predstavlja samo kao turistička ponuda, nego kao iskustvo koje se može prenijeti dalje.
Događaju je svoj austrijski turistički okvir dao i Branimir Tončinić, direktor Predstavništva Hrvatske turističke zajednice u Austriji, čime je prezentacija dobila dodatnu važnost na tržištu koje Hrvatsku dobro poznaje, ali koje Liku još uvijek ima razloga otkrivati iznova. Austrijski gosti već desetljećima putuju prema hrvatskoj obali, no upravo ovakve prezentacije podsjećaju da Hrvatska nije samo more, nego i planina, šuma, rijeka, sir, krumpir, divljač, vino i stol za kojim se kraj najbolje razumije.
Ličko-senjska županija ima rijetku turističku prednost: na istom prostoru spaja kontinentalnu snagu Like, planinski karakter Velebita, svjetski poznate Plitvice, smaragdnu rijeku Gacku, Senjsku rivijeru, Karlobag, Novalju i dio otoka Paga. To nije regija koja se može objasniti jednom fotografijom ili jednom rečenicom. Ona se otkriva polako, kroz ceste koje prolaze između šuma i visoravni, kroz hladne rijeke, kroz tihe zaseoke, kroz miris dima, pečenog krumpira, svježeg sira i planinskog bilja, kroz pogled na more koji se iz Velebita otvori gotovo iznenada.
Upravo je taj spoj bio središnji dojam bečke prezentacije. Lika nije destinacija koja goste osvaja bukom. Ona ih osvaja osjećajem prostora. U svijetu u kojem su mnoge turističke točke postale prenapučene, preglasne i prebrzo potrošene, Ličko-senjska županija nudi nešto drugo: prirodu koja još diše, hranu koja još ima podrijetlo i ritam putovanja koji ne tjera čovjeka da sve obiđe u jednom danu.
Tri nacionalna parka i Park prirode Velebit: prirodna snaga kakvu rijetko koja županija ima
Ličko-senjska županija pripada najjačim hrvatskim prostorima kada je riječ o zaštićenoj prirodi. U njezinu turističkom i prirodnom identitetu posebno mjesto imaju Nacionalni park Plitvička jezera, Nacionalni park Sjeverni Velebit, Nacionalni park Paklenica i Park prirode Velebit. To je podatak koji sam po sebi govori mnogo, jer nije riječ o jednom izdvojenom biseru, nego o čitavom sustavu krajolika koji ovu županiju čini jednom od najvrjednijih prirodnih cjelina u Hrvatskoj.
Plitvička jezera prva su velika asocijacija. I s razlogom. Plitvice su najstariji i najveći nacionalni park u Hrvatskoj, prostor jezera, slapova, šuma i sedrenih barijera koji je odavno prešao granice nacionalne turističke razglednice. One su svjetski prepoznatljiv simbol prirodne ljepote. No prava snaga Ličko-senjske županije počinje upravo ondje gdje mnogi posjetitelji prerano završe svoje putovanje.
Iza Plitvica se otvara Lika kao širi prostor: Korenica, Otočac, Gospić, Gacka dolina, Krasno, Kuterevo, Velebit, Senj, Karlobag, Novalja i manja mjesta u kojima turizam nema karakter masovne scene, nego susreta s krajem. Tko nakon Plitvica ostane još jedan dan, tek tada počinje razumijevati zašto Lika nije usputna stanica. Ona je regija koja traži vrijeme.
Sjeverni Velebit donosi drugu vrstu doživljaja. To je prostor planinskih staza, vidikovaca, botaničkih vrijednosti i snažnog osjećaja netaknute prirode. Paklenica, iako se prostire na južnijem dijelu velebitskog masiva, u široj turističkoj slici ove destinacije pokazuje koliko je Velebit važan za aktivni odmor, planinarenje, penjanje i susret planine s morem. Park prirode Velebit pak obuhvaća golemi prostor koji povezuje različita lica planine, od kontinentalne unutrašnjosti do pogleda prema Jadranu.
Prirodna osobna karta Ličko-senjske županije
Plitvička jezera, Sjeverni Velebit, Paklenica i Park prirode Velebit čine prirodni okvir koji Liku i Ličko-senjsku županiju izdvaja od mnogih drugih destinacija. Ovdje se u jednom putovanju mogu spojiti slapovi, šume, planinarske staze, rijeke, pašnjaci, krš, more i otoci.
Velebit kao granica i veza između Like i mora
Velebit je puno više od planine. On je granica, zaštita, simbol, orijentir i jedna od najjačih prirodnih slika Hrvatske. S jedne strane nosi šumu, stijene, visoravni, pašnjake i planinarske staze, a s druge otvara pogled prema Jadranu. Na Velebitu se Hrvatska vidi u dvije slike odjednom: kao planinska zemlja i kao mediteranska obala. Malo je prostora u Europi gdje se taj prijelaz osjeti tako snažno i prirodno.
Upravo ta veza planine i mora čini Ličko-senjsku županiju izuzetno zanimljivom za austrijsko tržište. Austrijanci dobro razumiju planinu, šetnju, stazu, pogled, mir i prirodni ritam. Hrvatsku najčešće poznaju kroz more. Lika im može ponuditi most između ta dva iskustva. Gost može ujutro biti na planinskoj stazi, ručati nešto što nosi okus Like, a navečer gledati prema Jadranu. To nije marketinški slogan, nego stvarna geografija ove županije.
U turističkom smislu to otvara mnogo mogućnosti: aktivni odmor, planinarenje, biciklizam, fotografiju, obiteljska putovanja, gastronomiju, ruralni turizam, posjete nacionalnim parkovima i kombinirane rute koje spajaju unutrašnjost i obalu. To je smjer u kojem Lika može rasti bez da izgubi ono najvažnije — vlastiti mir i identitet.
Gacka: rijeka koja ne traži žurbu
Jedan od najljepših aduta Ličko-senjske županije je rijeka Gacka. Njezina mirna, bistra voda i krajolik oko Otočca pružaju potpuno drukčiji doživljaj od brzog, površnog turizma. Gacka nije mjesto za žurbu. Ona je prostor za šetnju, ribolov, fotografiju, vožnju kajakom, obiteljski izlet i onaj rijetki osjećaj da se vrijeme usporilo.
U svijetu u kojem se putovanja često pretvaraju u popis lokacija koje treba što brže obići, Gacka vraća turizam na jednostavniju mjeru. Ona ne traži da je se “odrađuje”. Ona traži da čovjek zastane. Upravo zato ovakvi prostori postaju sve vredniji. Novi putnik ne traži samo atrakciju, nego osjećaj. Ne želi samo fotografiju, nego trenutak. Gacka takav trenutak ima.
Za goste iz Beča i Austrije ta je kombinacija osobito privlačna. Lika je dostupna automobilom, može se spojiti s Jadranom, Plitvicama, Velebitom ili Pagom, a pritom ne traži klasični turistički ritam od plaže do plaže. Ona nudi drukčiji odmor: sporiji, dublji i često osobniji.
More i planina u istoj priči: Senj, Karlobag, Novalja i Pag
Ličko-senjska županija ima i obalno lice. Senj, Karlobag i Novalja donose jadranski karakter, dok unutrašnjost čuva kontinentalnu snagu Like. To znači da gost u jednom putovanju može doživjeti šumu, rijeku, planinu, more i otok. Ta raznolikost nije uvijek dovoljno jasno ispričana, a upravo je ona jedna od najvećih prednosti županije.
Senj nosi povijest, buru, tvrđavu Nehaj, kamen i more. Karlobag je mirniji, gotovo uvučen između Velebita i Jadrana, s pogledima koji često djeluju dramatičnije od klasičnih obalnih razglednica. Novalja i Pag donose sasvim drukčiju energiju: od paškog krajolika i sira do snažne ugostiteljske, hotelske i gastronomske ponude. U toj kombinaciji Lika i Pag nisu suprotnosti, nego dva lica iste turističke priče.
Upravo tu se uklapa i Boškinac, jedno od najprepoznatljivijih gastronomskih imena ovog prostora. Boškinac u Novalji nije samo vinarija, nego hotel, restoran i vinski projekt koji je postao dio ozbiljne hrvatske gastronomske karte. Njegova vina pratila su bečku prezentaciju Ličko-senjske županije i dodatno pokazala da ova regija ne želi govoriti samo jezikom prirode, nego i jezikom stola, podruma, terroira i visoke ugostiteljske kulture.
Boškinac kao vinska pratnja večeri
Na bečkoj prezentaciji vinsku pratnju nosila su vina Boškinac: Vlat Brut, Cuvée Red i Calma Cuvée White. Time je priča o Lici dobila i snažan paški nastavak — kroz vinariju, hotel i restoran koji spajaju otok, kamen, more i modernu gastronomiju.
Dino Galvagno i menu koji je Liku pretvorio u večeru
Posebnu težinu prezentaciji dao je chef Dino Galvagno, jedan od najprepoznatljivijih hrvatskih autora moderne prirodne kuhinje, danas snažno vezan uz lički projekt Latibula u Donjem Lapcu. Upravo je njegov gastronomski rukopis obilježio bečku večer. Umjesto klasičnog promotivnog menija, gosti su dobili promišljenu gastronomsku interpretaciju Like: njezinih šuma, rijeka, pašnjaka, divljači, mlijeka, žitarica, bilja i kiselina.
Menu je bio potpisan kao predstavljanje Turističke zajednice Ličko-senjske županije, a u njemu se jasno vidjela ideja da se kraj ne opisuje samo riječima, nego okusima. Na stolu su se pojavili elementi koji pripadaju ličkoj prirodi i tradiciji, ali obrađeni na suvremen, autorski način. To je važna razlika. Nije se radilo o folklornom ponavljanju “domaćeg”, nego o pokušaju da se domaće podigne na razinu fine gastronomije bez gubitka korijena.
Na meniju su se mogli pročitati i kušati detalji koji jasno nose Ličku priču: polenta i basa, fiš s vlascem i kiselina; medaljon od griza stare sorte kukuruza sa sjeckanom pastrvom, domaćim jogurtom i uljem od borovice; salata od divlje peradi s bobicama, marmeladom od divlje jabuke, hrenom i tartaletama od ječma; rebra divlje svinje s domaćim “shoyuom” od raženog kruha, šljivinim octom, majonezom od medvjeđeg luka i poljskim cvijećem; te krema od kozjeg mlijeka s borovim iglicama, divljim trešnjama i raženim tuileom.
To nije menu koji slučajno koristi lokalne namirnice. To je menu koji pokušava objasniti kraj. Basa, pastrva, divlja perad, divlja svinja, raženi kruh, šljiva, borovica, medvjeđi luk, kozje mlijeko, borove iglice i divlje trešnje nisu samo sastojci. Oni su geografska karta Like. U njima se osjeti šuma, voda, hladnoća, dim, kiselina, mlijeko, planina i sezona.
Klikni fotografiju za puni prikaz Foto für Vollansicht öffnen

Gastronomija kao najjači dokaz autentičnosti
Kada destinacija može svoju prirodu pretvoriti u tanjur, tada više ne prodaje samo krajolik. Prodaje iskustvo. Bečka prezentacija Ličko-senjske županije upravo je kroz menu Dina Galvagna pokazala koliko gastronomija može biti snažan turistički alat.
Lička kuhinja: jednostavna na prvi pogled, duboka kada joj se priđe ozbiljno
Lička gastronomija ne počiva na kompliciranju, nego na kvaliteti namirnice. Krumpir, mlijeko, sir, janjetina, teletina, pastrva, divljač, med, domaći kruh, šumsko voće, bilje i kiseljenje čine kuhinju koja nije nastala iz turističke mode, nego iz života. Upravo zato ima snagu. Ona ne mora glumiti autentičnost jer je autentičnost njezin prirodni jezik.
Lički škripavac, basa, pole od krumpira, pastrva iz hladnih voda, divljač, med i proizvodi obiteljskih gospodarstava mogu biti okosnica potpuno nove turističke priče. To su namirnice koje gost može razumjeti odmah, ali ih ozbiljan chef može podići na razinu koja iznenađuje. Bečka prezentacija pokazala je upravo to: da Lika ne mora birati između tradicije i suvremenosti. Može imati oboje.
U vremenu kada se sve više govori o održivom turizmu, lokalnosti i kratkim lancima opskrbe, Lika ima prirodnu prednost. Ona ne mora izmišljati priču o lokalnom. Ona je već ima. Izazov je u tome da se ta priča ispriča dovoljno jasno, dovoljno kvalitetno i dovoljno samouvjereno prema gostima koji su spremni platiti iskustvo, a ne samo noćenje.
Austrijsko tržište razumije prirodu, ali Lika mu mora pokazati dubinu
Za austrijske goste Lika ima posebnu logiku. Austrijanci vole prirodu, planine, jezera, planinarske rute, regionalne proizvode i kvalitetnu gastronomiju. Hrvatsku dobro poznaju kao morsku destinaciju, ali upravo zato postoji velik prostor da im se Hrvatska predstavi i iz druge perspektive. Lika je idealna za takvo pozicioniranje jer se ne natječe s obalom na isti način. Ona nudi ono što obala često nema dovoljno: mir, prostor i osjećaj da čovjek nije samo jedan od tisuća gostiju u gužvi.
Beč je za takvu promociju vrlo važno mjesto. U austrijskoj publici postoji bliskost s Hrvatskom, ali i zasićenost klasičnim turističkim porukama. Zato su prezentacije poput ove korisne samo ako nude konkretnu razliku. A Ličko-senjska županija tu razliku ima. Ona može ponuditi Plitvice, ali ne samo Plitvice. Velebit, ali ne samo planinarenje. More, ali ne samo plažu. Hranu, ali ne samo “domaće”. Upravo u toj slojevitosti leži njezina snaga.
Važno je i to što ovakva destinacija može živjeti izvan glavne ljetne sezone. Proljeće i jesen u Lici mogu biti idealni za goste koji žele hodati, voziti bicikl, fotografirati, jesti lokalno, posjetiti OPG-ove, obići nacionalne parkove i završiti putovanje na obali. Takav gost ne traži nužno najglasniji hotel i najpuniju plažu. On traži doživljaj koji će pamtiti.
Smiljan, Tesla i kulturna dimenzija Like
Ličko-senjska županija nije samo priroda i hrana. Smiljan, rodno mjesto Nikole Tesle, jedan je od lokaliteta koji Liku povezuje sa svjetskom znanošću, inovacijom i modernim dobom. U turističkom smislu Tesla nije samo ime koje se stavlja na brošuru. On je prilika da se Lika predstavi kao prostor iz kojeg su potekle velike ideje, ali i kao destinacija koja može povezati edukaciju, obiteljska putovanja, znanost, kulturu i prirodu.
Gospić, Otočac, Senj, Novalja i brojna manja mjesta mogu u toj priči imati važnu ulogu kao polazišta za višednevno otkrivanje županije. Lika ne bi smjela ostati destinacija kroz koju se prolazi. Ona mora postati destinacija u kojoj se ostaje. To je možda i najvažnija poruka svake ozbiljne turističke promocije ove županije.
Jer najveći potencijal nije u tome da gost stane na kratko, napravi fotografiju i nastavi dalje. Najveći potencijal je u tome da ostane dva, tri ili pet dana, da poveže Plitvice, Gacku, Velebit, Senj, Pag, lokalnu hranu, vina i priče ljudi koji tamo žive.
Zašto Lika može biti destinacija budućnosti?
Zato što nudi ono što sve više putnika traži: prirodu bez velikog pritiska, lokalnu hranu, autentičan prostor, kombinaciju kontinenta i mora, aktivni odmor, kulturne priče i osjećaj da se putovanje ne svodi samo na potrošnju, nego na doživljaj.
Prezentacija u Beču pokazala je da Lika ima priču, ljude i sadržaj
Dobar turistički događaj ne mjeri se samo brojem gostiju, nego time može li nakon njega destinacija ostati u razgovoru. Prezentacija Ličko-senjske županije u Beču imala je upravo taj element. Oko 40 gostiju nije došlo samo čuti popis mjesta. Došli su vidjeti, kušati i razumjeti zašto se o Lici sve više govori kao o prostoru koji može ponuditi drukčiji hrvatski odmor.
Ivan Radošević predstavio je destinaciju kroz njezine ključne turističke adute, Branimir Tončinić dao je širi kontekst hrvatske turističke promocije u Austriji, Dino Galvagno kroz menu je pokazao kako se Lika može interpretirati na tanjuru, a Boškinac vina povezala su priču s Pagom i jadranskim dijelom županije. To je upravo ono što modernoj promociji treba: ne samo riječi, nego iskustvo.
Lika se u Beču nije predstavila kao rezervna opcija za one koji ne žele gužvu na moru. Predstavila se kao destinacija s vlastitim identitetom. Kao prostor koji ima dovoljno prirode da privuče putnike, dovoljno gastronomije da ih zadrži i dovoljno autentičnosti da ih natjera da se vrate.
Turizam koji ne mora vikati da bi bio snažan
U turističkom svijetu često pobjeđuju najglasniji. Najveće kampanje, najjače slike, najviše reklama i najbrži dojam. Lika ima drukčiji karakter. Ona ne viče. Ona je prostor koji se mora čuti tiše: u šumu Velebita, u vodu Gacke, u zvuk koraka po drvenim stazama Plitvica, u miris kruha, sira, divljači, borovice i kiše na planini.
Upravo zato joj treba turistička promocija koja ne pojednostavljuje. Lika nije samo “netaknuta priroda”. Nije samo “gastro destinacija”. Nije samo “blizu mora”. Ona je sve to zajedno, ali s karakterom koji se ne može kopirati. Bečka prezentacija pokazala je da se ta priča može ispričati suvremeno, dostojanstveno i uvjerljivo.
Za austrijske goste, za hrvatsku zajednicu u Austriji, ali i za sve koji Hrvatsku žele upoznati izvan najpoznatijih ljetnih ruta, Ličko-senjska županija ima veliki potencijal. Ona nudi Hrvatsku koja nije preglasna, ali je duboka. Hrvatsku koja nije samo ljeto, nego i šuma, rijeka, planina, vino, sir, divljač i stol oko kojeg se razgovor nastavlja.
Ako je cilj turizma budućnosti ponuditi više od brzog odmora, onda Lika ima što reći. I nakon bečke prezentacije jasno je da ta priča više ne smije ostati u sjeni puta prema moru. Lika nije usput. Lika je razlog za putovanje.
Zoran / TV Wien
TV WIEN · PUTUJMO ZAJEDNO
LIKA · NATUR · GASTRONOMIE
Lika präsentierte sich in Wien: Land des Velebit, der Plitvicer Seen, des Meeres und unvergesslicher Aromen
WIEN · 19. Juni 2026
Wien duftete gestern für einen Moment nach Lika: nach Velebit, Wald, Fluss, Wildkräutern, Frischkäse, den Weinbergen von Pag und einer Küche, die weiß, woher sie kommt. Vor rund 40 Gästen präsentierte der Tourismusverband der Gespanschaft Lika-Senj nicht nur eine Destination, sondern öffnete die Tür zu einer anderen Art, Kroatien zu bereisen — einer Reise, in der die Plitvicer Seen, die Gacka, das Meer, Nationalparks, Weine von Boškinac und das Autorenmenü von Dino Galvagno zu einem Erlebnis verschmelzen, das lange nach dem letzten Bissen in Erinnerung bleibt.
Lika ist nicht nur der Weg zum Meer. Lika ist eine Destination.
In einer Zeit, in der Reisende immer häufiger Ruhe, Authentizität, Natur, regionale Küche und Abstand vom Massentourismus suchen, besitzt die Gespanschaft Lika-Senj genau das, was viele bekannte Destinationen heute mühsam wiederzufinden versuchen: Raum, Stille, unberührte Natur, eine starke Identität und eine Gastronomie, die Tradition nicht inszeniert, sondern ganz selbstverständlich aus ihr hervorgeht.
In Wien fand eine touristische Präsentation der Gespanschaft Lika-Senj statt. Sie zeigte, dass sich Lika heute immer stärker nicht nur als Region großer Natursehenswürdigkeiten präsentiert, sondern als vollständige Destination für Reisende, die etwas Ruhigeres, Authentischeres und Tieferes suchen als einen klassischen Sommerurlaub. Vor rund 40 Gästen, in einer Atmosphäre, die eher an eine sorgfältig komponierte Begegnung mit einer Region als an eine gewöhnliche Tourismuspräsentation erinnerte, wurden Natur, Gastronomie, lokale Produkte, Weinpotenzial und die Menschen vorgestellt, die die touristische Geschichte dieses großen kroatischen Raumes tragen.
Die touristische Geschichte der Gespanschaft Lika-Senj präsentierte in Wien Ivan Radošević, Direktor des Tourismusverbandes der Gespanschaft Lika-Senj. Neben Ivan Radošević und Branimir Tončinić hatte auch Alma Radoš eine wichtige organisatorische und kommunikative Rolle bei der Wiener Präsentation und gab der Veranstaltung jenen stillen, aber wichtigen PR-Rahmen. Gerade solche Menschen verbinden häufig alle Elemente einer Promotion zu einer geschlossenen Erzählung — den offiziellen Auftritt der Destination, das gastronomische Erlebnis, die Kommunikation mit den Gästen und eine Atmosphäre, in der Lika nicht nur als touristisches Angebot, sondern als Erfahrung präsentiert wird, die sich weitererzählen lässt.
Den österreichischen touristischen Rahmen gab der Veranstaltung auch Branimir Tončinić, Direktor der Vertretung der Kroatischen Zentrale für Tourismus in Österreich. Dadurch gewann die Präsentation zusätzliche Bedeutung auf einem Markt, der Kroatien sehr gut kennt, Lika aber noch immer neu entdecken kann. Österreichische Gäste reisen seit Jahrzehnten an die kroatische Küste, doch Veranstaltungen wie diese erinnern daran, dass Kroatien nicht nur Meer bedeutet, sondern auch Berg, Wald, Fluss, Käse, Kartoffeln, Wild, Wein und einen Tisch, an dem sich eine Region oft am besten verstehen lässt.
Die Gespanschaft Lika-Senj besitzt einen seltenen touristischen Vorteil: Auf engem Raum verbindet sie die kontinentale Kraft der Lika, den Gebirgscharakter des Velebit, die weltbekannten Plitvicer Seen, den smaragdgrünen Fluss Gacka, die Riviera von Senj, Karlobag, Novalja und einen Teil der Insel Pag. Das ist keine Region, die sich mit einem einzigen Foto oder einem einzigen Satz erklären lässt. Sie erschließt sich langsam — über Straßen zwischen Wäldern und Hochflächen, über kalte Flüsse, stille Dörfer, den Duft von Rauch, gebackenen Kartoffeln, Frischkäse und Bergkräutern sowie über den Blick auf das Meer, der sich vom Velebit fast unvermittelt öffnet.
Genau diese Verbindung war der zentrale Eindruck der Wiener Präsentation. Lika ist keine Destination, die Gäste mit Lautstärke gewinnt. Sie überzeugt durch das Gefühl von Raum. In einer Welt, in der viele touristische Orte überfüllt, zu laut und zu schnell verbraucht sind, bietet die Gespanschaft Lika-Senj etwas anderes: Natur, die noch atmet, Lebensmittel, deren Herkunft noch spürbar ist, und ein Reisetempo, das niemanden zwingt, alles an einem einzigen Tag abzuhaken.
Drei Nationalparks und der Naturpark Velebit: eine Naturkraft, die nur wenige Gespanschaften besitzen
Die Gespanschaft Lika-Senj gehört zu den stärksten Regionen Kroatiens, wenn es um geschützte Natur geht. In ihrer touristischen und natürlichen Identität nehmen der Nationalpark Plitvicer Seen, der Nationalpark Nördlicher Velebit, der Nationalpark Paklenica und der Naturpark Velebit einen besonderen Platz ein. Allein diese Aufzählung sagt viel aus, denn es geht nicht um ein einzelnes Naturjuwel, sondern um ein ganzes System von Landschaften, das diese Gespanschaft zu einem der wertvollsten Naturräume Kroatiens macht.
Die Plitvicer Seen sind die erste große Assoziation. Und das zu Recht. Plitvice ist der älteste und größte Nationalpark Kroatiens, eine Landschaft aus Seen, Wasserfällen, Wäldern und Travertinbarrieren, die längst über die Grenzen einer nationalen Tourismuspostkarte hinausgewachsen ist. Sie ist ein weltweit bekanntes Symbol natürlicher Schönheit. Doch die wahre Stärke der Gespanschaft Lika-Senj beginnt gerade dort, wo viele Besucher ihre Reise zu früh beenden.
Hinter Plitvice öffnet sich Lika als größerer Raum: Korenica, Otočac, Gospić, das Gacka-Tal, Krasno, Kuterevo, Velebit, Senj, Karlobag, Novalja und kleinere Orte, in denen Tourismus nicht den Charakter einer Massenszene hat, sondern einer Begegnung mit der Region. Wer nach Plitvice noch einen weiteren Tag bleibt, beginnt erst dann zu verstehen, warum Lika keine Durchgangsstation ist. Sie ist eine Region, die Zeit verlangt.
Der Nördliche Velebit bietet eine andere Art von Erlebnis. Er ist ein Raum aus Bergwegen, Aussichtspunkten, botanischen Besonderheiten und einem starken Gefühl unberührter Natur. Paklenica liegt zwar im südlicheren Teil des Velebit-Massivs, zeigt aber im breiteren touristischen Bild dieser Destination, welche Bedeutung das Gebirge für Aktivurlaub, Wandern, Klettern und die Begegnung von Berg und Meer hat. Der Naturpark Velebit wiederum umfasst ein riesiges Gebiet, das verschiedene Gesichter des Gebirges verbindet — vom kontinentalen Hinterland bis zu den Blicken auf die Adria.
Die natürliche Visitenkarte der Gespanschaft Lika-Senj
Die Plitvicer Seen, der Nördliche Velebit, Paklenica und der Naturpark Velebit bilden den natürlichen Rahmen, der Lika und die Gespanschaft Lika-Senj von vielen anderen Destinationen unterscheidet. Hier lassen sich in einer einzigen Reise Wasserfälle, Wälder, Wanderwege, Flüsse, Weiden, Karst, Meer und Inseln miteinander verbinden.
Velebit als Grenze und Verbindung zwischen Lika und dem Meer
Der Velebit ist weit mehr als ein Gebirge. Er ist Grenze, Schutz, Symbol, Orientierungspunkt und eines der stärksten Naturbilder Kroatiens. Auf der einen Seite trägt er Wald, Felsen, Hochflächen, Weiden und Wanderwege, auf der anderen öffnet er den Blick auf die Adria. Am Velebit erscheint Kroatien gleichzeitig in zwei Bildern: als Gebirgsland und als mediterrane Küste. Nur an wenigen Orten Europas lässt sich dieser Übergang so stark und natürlich erleben.
Gerade diese Verbindung von Gebirge und Meer macht die Gespanschaft Lika-Senj für den österreichischen Markt besonders interessant. Österreicher verstehen Berge, Wege, Aussicht, Ruhe und den natürlichen Rhythmus sehr gut. Kroatien kennen sie meist über das Meer. Lika kann ihnen eine Brücke zwischen diesen beiden Erfahrungen bieten. Ein Gast kann morgens auf einem Bergweg unterwegs sein, mittags etwas essen, das nach Lika schmeckt, und abends auf die Adria blicken. Das ist kein Marketingslogan, sondern die tatsächliche Geografie dieser Gespanschaft.
Touristisch eröffnet das viele Möglichkeiten: Aktivurlaub, Wandern, Radfahren, Fotografie, Familienreisen, Gastronomie, ländlicher Tourismus, Besuche in Nationalparks und kombinierte Routen, die das Hinterland mit der Küste verbinden. In diese Richtung kann Lika wachsen, ohne das Wichtigste zu verlieren — ihre Ruhe und ihren eigenen Charakter.
Gacka: ein Fluss, der keine Eile verlangt
Einer der schönsten Trümpfe der Gespanschaft Lika-Senj ist die Gacka. Ihr ruhiges, klares Wasser und die Landschaft rund um Otočac bieten ein völlig anderes Erlebnis als schneller, oberflächlicher Tourismus. Die Gacka ist kein Ort für Eile. Sie ist ein Raum für Spaziergänge, Angeln, Fotografie, Kajakfahren, Familienausflüge und für jenes seltene Gefühl, dass die Zeit langsamer wird.
In einer Welt, in der Reisen oft zu einer Liste von Orten werden, die möglichst schnell abgehakt werden müssen, führt die Gacka den Tourismus auf ein einfacheres Maß zurück. Sie verlangt nicht, „erledigt“ zu werden. Sie verlangt, dass man anhält. Genau deshalb werden solche Räume immer wertvoller. Der neue Reisende sucht nicht nur eine Attraktion, sondern ein Gefühl. Er will nicht nur ein Foto, sondern einen Moment. Die Gacka besitzt genau diesen Moment.
Für Gäste aus Wien und Österreich ist diese Kombination besonders attraktiv. Lika ist mit dem Auto erreichbar, lässt sich mit der Adria, den Plitvicer Seen, dem Velebit oder Pag verbinden und verlangt trotzdem nicht den klassischen touristischen Rhythmus von Strand zu Strand. Sie bietet einen anderen Urlaub: langsamer, tiefer und oft persönlicher.
Meer und Gebirge in einer Geschichte: Senj, Karlobag, Novalja und Pag
Die Gespanschaft Lika-Senj hat auch ein Küstengesicht. Senj, Karlobag und Novalja bringen adriatischen Charakter, während das Hinterland die kontinentale Kraft der Lika bewahrt. Das bedeutet, dass ein Gast in einer einzigen Reise Wald, Fluss, Gebirge, Meer und Insel erleben kann. Diese Vielfalt wird nicht immer klar genug erzählt, obwohl sie zu den größten Stärken der Gespanschaft gehört.
Senj trägt Geschichte, Bora, die Festung Nehaj, Stein und Meer. Karlobag ist ruhiger, fast zwischen Velebit und Adria eingeklemmt, mit Ausblicken, die oft dramatischer wirken als klassische Küstenpostkarten. Novalja und Pag bringen eine völlig andere Energie: von der kargen Landschaft und dem Käse der Insel Pag bis zu einer starken Gastronomie-, Hotel- und Tourismuslandschaft. In dieser Kombination sind Lika und Pag keine Gegensätze, sondern zwei Seiten derselben touristischen Geschichte.
Genau hier fügt sich auch Boškinac ein, einer der bekanntesten gastronomischen Namen dieser Region. Boškinac in Novalja ist nicht nur ein Weingut, sondern zugleich Hotel, Restaurant und Weinprojekt, das zu einem festen Bestandteil der ernstzunehmenden kroatischen Gastronomieszene geworden ist. Seine Weine begleiteten die Wiener Präsentation der Gespanschaft Lika-Senj und zeigten zusätzlich, dass diese Region nicht nur in der Sprache der Natur sprechen will, sondern auch in der Sprache des Tisches, des Kellers, des Terroirs und einer anspruchsvollen Gastlichkeit.
Boškinac als Weinbegleitung des Abends
Bei der Wiener Präsentation sorgten die Weine von Boškinac für die Begleitung des Abends: Vlat Brut, Cuvée Red und Calma Cuvée White. Damit erhielt die Geschichte der Lika auch eine starke Fortsetzung auf Pag — durch ein Weingut, Hotel und Restaurant, die Insel, Stein, Meer und moderne Gastronomie miteinander verbinden.
Dino Galvagno und ein Menü, das Lika in ein Abendessen verwandelte
Besonderes Gewicht erhielt die Präsentation durch Chef Dino Galvagno, einen der bekanntesten kroatischen Autoren einer modernen, naturverbundenen Küche, heute eng mit dem Lika-Projekt Latibula in Donji Lapac verbunden. Seine gastronomische Handschrift prägte den Wiener Abend. Statt eines klassischen Promotionsmenüs erhielten die Gäste eine durchdachte kulinarische Interpretation der Lika: ihrer Wälder, Flüsse, Weiden, ihres Wildes, ihrer Milch, Getreide, Kräuter und Säuren.
Das Menü war als Präsentation des Tourismusverbandes der Gespanschaft Lika-Senj gekennzeichnet und machte die Idee sichtbar, eine Region nicht nur mit Worten, sondern mit Geschmack zu beschreiben. Auf dem Tisch erschienen Elemente, die zur Natur und Tradition der Lika gehören, jedoch zeitgemäß und autorenhaft interpretiert. Das ist ein wichtiger Unterschied. Es ging nicht um eine folkloristische Wiederholung des „Hausgemachten“, sondern um den Versuch, Regionales auf das Niveau einer feinen Gastronomie zu heben, ohne seine Wurzeln zu verlieren.
Auf dem Menü ließen sich Details lesen und schmecken, die die Geschichte der Lika deutlich tragen: Polenta und Basa, Fisch mit Schnittlauch und Säure; ein Grießmedaillon aus einer alten Maissorte mit gehackter Forelle, hausgemachtem Joghurt und Wacholderöl; Salat von Wildgeflügel mit Beeren, Marmelade aus Wildapfel, Kren und Gerstentörtchen; Wildschweinrippen mit hausgemachtem „Shoyu“ aus Roggenbrot, Zwetschkenessig, Bärlauchmayonnaise und Wiesenblumen; dazu eine Creme aus Ziegenmilch mit Kiefernnadeln, Wildkirschen und Roggen-Tuile.
Das ist kein Menü, das zufällig regionale Zutaten verwendet. Es versucht, eine Landschaft zu erklären. Basa, Forelle, Wildgeflügel, Wildschwein, Roggenbrot, Zwetschke, Wacholder, Bärlauch, Ziegenmilch, Kiefernnadeln und Wildkirschen sind nicht nur Zutaten. Sie sind eine geografische Karte der Lika. In ihnen spürt man Wald, Wasser, Kälte, Rauch, Säure, Milch, Gebirge und Jahreszeit.
Klikni fotografiju za puni prikaz Foto für Vollansicht öffnen
Gastronomie als stärkster Beweis für Authentizität
Wenn eine Destination ihre Natur auf den Teller bringen kann, verkauft sie nicht mehr nur Landschaft. Sie verkauft ein Erlebnis. Die Wiener Präsentation der Gespanschaft Lika-Senj zeigte gerade durch das Menü von Dino Galvagno, wie stark Gastronomie als touristisches Werkzeug sein kann.
Die Küche der Lika: auf den ersten Blick einfach, bei genauer Betrachtung tiefgründig
Die Gastronomie der Lika lebt nicht von Kompliziertheit, sondern von der Qualität der Zutaten. Kartoffeln, Milch, Käse, Lamm, Kalb, Forelle, Wild, Honig, hausgemachtes Brot, Waldfrüchte, Kräuter und Fermentation bilden eine Küche, die nicht aus einem touristischen Trend entstanden ist, sondern aus dem Leben selbst. Gerade deshalb besitzt sie Kraft. Sie muss Authentizität nicht spielen, weil Authentizität ihre natürliche Sprache ist.
Lički škripavac, Basa, Kartoffelhälften, Forelle aus kaltem Wasser, Wild, Honig und Produkte von Familienbetrieben können das Rückgrat einer völlig neuen touristischen Geschichte bilden. Es sind Zutaten, die Gäste sofort verstehen, die aber von einem ernsthaften Chef auf ein überraschendes Niveau gehoben werden können. Genau das zeigte die Wiener Präsentation: Lika muss nicht zwischen Tradition und Gegenwart wählen. Sie kann beides haben.
In einer Zeit, in der immer mehr über nachhaltigen Tourismus, Regionalität und kurze Lieferketten gesprochen wird, besitzt Lika einen natürlichen Vorteil. Sie muss keine Geschichte über das Lokale erfinden. Sie hat diese Geschichte längst. Die Herausforderung besteht darin, sie klar, hochwertig und selbstbewusst genug jenen Gästen zu erzählen, die bereit sind, für ein Erlebnis und nicht nur für eine Übernachtung zu bezahlen.
Der österreichische Markt versteht Natur — Lika muss ihm aber ihre Tiefe zeigen
Für österreichische Gäste besitzt Lika eine besondere Logik. Österreicher mögen Natur, Berge, Seen, Wanderwege, regionale Produkte und hochwertige Gastronomie. Kroatien kennen sie gut als Meeresdestination, doch gerade deshalb gibt es viel Raum, das Land auch aus einer anderen Perspektive zu präsentieren. Lika eignet sich dafür besonders, weil sie nicht in derselben Weise mit der Küste konkurriert. Sie bietet, was der Küste oft fehlt: Ruhe, Raum und das Gefühl, nicht nur einer von Tausenden Gästen in der Menge zu sein.
Wien ist für eine solche Promotion ein sehr wichtiger Ort. Beim österreichischen Publikum besteht eine große Nähe zu Kroatien, zugleich aber auch eine gewisse Übersättigung mit klassischen Tourismusbotschaften. Präsentationen wie diese sind deshalb nur dann sinnvoll, wenn sie einen konkreten Unterschied zeigen. Und die Gespanschaft Lika-Senj besitzt diesen Unterschied. Sie kann Plitvice bieten, aber nicht nur Plitvice. Velebit, aber nicht nur Wandern. Meer, aber nicht nur Strand. Essen, aber nicht nur „Hausgemachtes“. Gerade in dieser Vielschichtigkeit liegt ihre Stärke.
Wichtig ist auch, dass eine solche Destination außerhalb der sommerlichen Hauptsaison leben kann. Frühling und Herbst in der Lika können ideal für Gäste sein, die wandern, Rad fahren, fotografieren, regional essen, Familienbetriebe besuchen, Nationalparks erkunden und ihre Reise an der Küste ausklingen lassen möchten. Solche Gäste suchen nicht zwingend das lauteste Hotel und den vollsten Strand. Sie suchen ein Erlebnis, an das sie sich erinnern werden.
Smiljan, Tesla und die kulturelle Dimension der Lika
Die Gespanschaft Lika-Senj ist nicht nur Natur und Küche. Smiljan, der Geburtsort von Nikola Tesla, ist einer jener Orte, die Lika mit Weltwissenschaft, Innovation und Moderne verbinden. Touristisch ist Tesla nicht bloß ein Name für eine Broschüre. Er ist eine Chance, Lika als Raum großer Ideen zu präsentieren und zugleich als Destination, die Bildung, Familienreisen, Wissenschaft, Kultur und Natur miteinander verbinden kann.
Gospić, Otočac, Senj, Novalja und zahlreiche kleinere Orte können in dieser Geschichte eine wichtige Rolle als Ausgangspunkte für mehrtägige Entdeckungsreisen durch die Gespanschaft spielen. Lika sollte keine Destination bleiben, durch die man nur hindurchfährt. Sie muss eine Destination werden, in der man bleibt. Das ist vielleicht die wichtigste Botschaft jeder ernsthaften touristischen Promotion dieser Region.
Denn das größte Potenzial liegt nicht darin, dass ein Gast kurz anhält, ein Foto macht und weiterfährt. Das größte Potenzial liegt darin, dass er zwei, drei oder fünf Tage bleibt und Plitvice, Gacka, Velebit, Senj, Pag, lokale Küche, Weine und die Geschichten der Menschen miteinander verbindet, die dort leben.
Warum kann Lika eine Destination der Zukunft sein?
Weil sie das bietet, was immer mehr Reisende suchen: Natur ohne großen Druck, regionale Küche, authentischen Raum, die Verbindung von Binnenland und Meer, Aktivurlaub, kulturelle Geschichten und das Gefühl, dass Reisen nicht nur Konsum, sondern Erlebnis bedeutet.
Die Präsentation in Wien zeigte: Lika hat eine Geschichte, Menschen und Inhalte
Eine gute Tourismusveranstaltung misst sich nicht nur an der Zahl der Gäste, sondern daran, ob eine Destination danach im Gespräch bleibt. Die Präsentation der Gespanschaft Lika-Senj in Wien hatte genau dieses Element. Rund 40 Gäste kamen nicht nur, um eine Liste von Orten zu hören. Sie kamen, um zu sehen, zu kosten und zu verstehen, warum über Lika immer häufiger als einen Raum gesprochen wird, der eine andere Art kroatischen Urlaub bieten kann.
Ivan Radošević präsentierte die Destination über ihre wichtigsten touristischen Trümpfe, Branimir Tončinić gab den breiteren Rahmen der kroatischen Tourismuspromotion in Österreich, Dino Galvagno zeigte mit seinem Menü, wie sich Lika auf einem Teller interpretieren lässt, und die Weine von Boškinac verbanden die Geschichte mit Pag und dem adriatischen Teil der Gespanschaft. Genau das braucht moderne Promotion: nicht nur Worte, sondern Erfahrung.
Lika präsentierte sich in Wien nicht als Ersatzoption für jene, die den Trubel am Meer vermeiden möchten. Sie präsentierte sich als Destination mit eigener Identität. Als Raum mit genügend Natur, um Reisende anzuziehen, genügend Gastronomie, um sie zu halten, und genügend Authentizität, um sie zur Rückkehr zu bewegen.
Tourismus, der nicht laut sein muss, um stark zu sein
In der Welt des Tourismus gewinnen oft die Lautesten. Die größten Kampagnen, die stärksten Bilder, die meisten Anzeigen und der schnellste Eindruck. Lika hat einen anderen Charakter. Sie schreit nicht. Sie ist ein Raum, den man leiser hören muss: im Rauschen des Velebit, im Wasser der Gacka, in den Schritten auf den Holzstegen von Plitvice, im Duft von Brot, Käse, Wild, Wacholder und Regen am Berg.
Gerade deshalb braucht sie eine Tourismuspromotion, die nicht vereinfacht. Lika ist nicht nur „unberührte Natur“. Nicht nur „Gastro-Destination“. Nicht nur „nah am Meer“. Sie ist all das zugleich, aber mit einem Charakter, der sich nicht kopieren lässt. Die Wiener Präsentation zeigte, dass diese Geschichte modern, würdevoll und überzeugend erzählt werden kann.
Für österreichische Gäste, für die kroatische Gemeinschaft in Österreich, aber auch für alle, die Kroatien jenseits der bekanntesten Sommerrouten kennenlernen wollen, besitzt die Gespanschaft Lika-Senj großes Potenzial. Sie bietet ein Kroatien, das nicht laut, aber tief ist. Ein Kroatien, das nicht nur Sommer bedeutet, sondern auch Wald, Fluss, Gebirge, Wein, Käse, Wild und einen Tisch, an dem das Gespräch weitergeht.
Wenn das Ziel des Tourismus der Zukunft darin besteht, mehr als einen schnellen Urlaub anzubieten, dann hat Lika etwas zu sagen. Und nach der Wiener Präsentation ist klar, dass diese Geschichte nicht länger im Schatten der Straße zum Meer bleiben darf. Lika ist kein Zwischenstopp. Lika ist ein Grund zu reisen.
Zoran / TV Wien
Discover more from TV Wien / TV Beč
Subscribe to get the latest posts sent to your email.


























