Hrvatska je napravila ono što je morala: pobijedila je Panamu 1:0 i ostala u igri za prolazak skupine L na Svjetskom prvenstvu 2026. godine. Rezultat je bio najvažniji, jer nakon poraza od Engleske nije bilo prostora za novi kiks. Ali način na koji je Hrvatska došla do pobjede otvorio je puno pitanja, a Zlatko Dalić nakon utakmice nije pokušavao prikriti ono što se jasno vidjelo i s tribina i pred ekranima.

Panama je dugo držala Hrvatsku u nelagodi. Bila je brza, organizirana, agresivna u duelima i spremna kazniti svaki hrvatski gubitak lopte. Vatreni su u prvom poluvremenu imali posjed, ali ne i kontrolu kakvu su željeli. Lopta je prečesto išla sporo, napadi su se gušili, a svaki pogrešan pas otvarao je Panami prostor za izlazak prema hrvatskom golu.

Dalić je upravo u tom dijelu utakmice vidio ono što ga je najviše naljutilo. Hrvatska je dopustila da pritisak rezultata utječe na odluke, mirnoću i raspored na terenu. Umjesto da se protivnika stišće strpljivo i pametno, Vatreni su u pojedinim trenucima izgledali nervozno. A nervoza je protiv Paname mogla biti skupo plaćena.

Problem nije bio samo u Panami, nego u hrvatskom fokusu

Panama nije bila protivnik koji se došao predati. Dapače, već u ranijim utakmicama pokazala je da može biti neugodna, čvrsta i taktički disciplinirana. Hrvatska je to znala, ali prvih 45 minuta nije dovoljno jasno pokazala da je favorit. Upravo je to ono što je Dalić tražio i prije utakmice: Vatreni su morali igrati kao momčad koja zna da je bolja, ali i kao momčad koja tu razliku mora potvrditi radom, koncentracijom i ozbiljnošću.

Najopasnije su bile situacije u kojima je Hrvatska gubila loptu u zonama iz kojih Panama odmah može krenuti naprijed. Takvi trenuci ne izgledaju uvijek dramatično u statistici, ali na terenu mijenjaju osjećaj utakmice. Umjesto da Hrvatska drži Panamu pod pritiskom, svaka izgubljena lopta davala je protivniku vjeru da može nešto izvući.

To je posebno opasno u utakmicama koje se moraju dobiti. Kada favorit dugo ne zabije, protivnik raste. Kada protivnik raste, stadion osjeti nervozu. Kada se nervoza preseli u noge igrača, počinju krive odluke. Upravo taj lanac Hrvatska mora presjeći ako želi ići dalje.

Reuters navodi da je Dalić nakon utakmice posebno govorio o potrebi boljeg fokusa i boljoj kontroli pritiska, a tijekom jedne pauze za osvježenje pokušavao je vratiti momčad u pravi mentalni okvir. Takvi detalji pokazuju da problem nije bio samo taktički, nego i psihološki.

Budimir je donio gol, ali utakmica je otkrila pukotine

Ulazak Ante Budimira pokazao se kao ključan trenutak utakmice. Hrvatska je dobila napadača koji napada prostor, traži peterac i ne treba deset situacija da bi bio opasan. U 54. minuti akcija po desnoj strani, uz kombinaciju Marca Pašalića i Josipa Stanišića, konačno je probila panamski blok. Stanišić je poslao upotrebljivu loptu, a Budimir je napravio ono zbog čega je i ušao: zabio je za 1:0.

Taj pogodak spasio je Hrvatsku od još veće nervoze. Da je utakmica ostala bez gola još dvadesetak minuta, pritisak bi postajao sve teži. Panama bi sve više vjerovala da može izdržati, a Hrvatska bi sve više žurila. Budimirov gol zato nije bio samo pogodak za vodstvo, nego pogodak koji je psihološki okrenuo utakmicu.

Ali gol ne smije biti zavjesa preko problema. Hrvatska je protiv Paname predugo tražila ritam. Predugo je dopuštala protivniku da ostane u životu. Nakon vodstva imala je šanse zaključiti susret, posebno preko Marca Pašalića, ali nije ih iskoristila. Zbog toga je završnica ostala napeta, iako je Hrvatska mogla ranije ugasiti sve dvojbe.

U turnirskom nogometu takve stvari mogu odlučiti. Danas promašaji nisu kažnjeni. Sutra, protiv jačeg protivnika, možda hoće. Zato je Dalićeva ljutnja razumljiva. Izbornik zna da se pobjeda računa, ali zna i da se ista igra ne smije preslikati u odlučujući dvoboj.

Gana je drugačiji test: brža, fizički jača i opasnija

Hrvatsku sada čeka Gana, protivnik koji će otvoriti još više pitanja. Gana ima četiri boda, pokazala je čvrstinu i fizičku moć, a protiv Hrvatske neće morati igrati s istim pritiskom kao Vatreni. To znači da će svaki hrvatski gubitak lopte, svaki spori povratak i svaka loša reakcija u tranziciji biti potencijalno opasniji nego protiv Paname.

Upravo zato je pobjeda protiv Paname važna, ali nije dovoljna kao dokaz da je sve popravljeno. Hrvatska je dobila rezultat, dobila je energiju s klupe i dobila je obrambenu nulu. No nije dobila savršenu izvedbu. Dalić sada mora odlučiti što mijenjati, koga osvježiti i kako momčadi vratiti sigurnost bez gubitka hrabrosti.

Posebno će važna biti sredina terena. Hrvatska ne smije dopustiti da se utakmica raspadne u trčanje tamo-amo, jer to više odgovara protivniku. Vatreni moraju imati loptu, ali ne samo radi posjeda. Moraju je imati s idejom, brzinom i jasnim planom kako doći u zadnju trećinu.

Protiv Paname je upravo to često nedostajalo. Lopta je bila hrvatska, ali prostor nije. A kada protivnik zatvori prostor, treba više kretanja bez lopte, više okomitosti, više promjene ritma i više odlučnosti u završnici. To su detalji koji će protiv Gane biti presudni.

Modrićev jubilej i pobjeda koja je morala doći

Utakmica protiv Paname bila je posebna i zbog Luke Modrića. Kapetan Hrvatske upisao je 200. nastup za reprezentaciju, što je brojka koja nadilazi običnu statistiku. Modrić je kroz reprezentaciju prošao gotovo sve: velike pobjede, bolne poraze, produžetke, penale, svjetska odličja i generacijske smjene. Zato je bilo važno da njegov jubilej ne ostane vezan uz razočaranje.

Hrvatska mu je pobjedom dala barem ono osnovno: nastavak nade. Nije to bila utakmica koja će se pamtiti po ljepoti igre, ali može se pamtiti kao utakmica u kojoj je Hrvatska ostala na turniru. Velika natjecanja često se ne dobivaju samo velikim večerima. Ponekad se prežive malim, tvrdim, nervoznim pobjedama koje otvore put prema nečemu većem.

Panama je eliminirana, Hrvatska je uzela prve bodove, a skupina L ostaje otvorena. Engleska i Gana imaju prednost, ali Vatreni još imaju svoju šansu. Upravo zato Dalićeve riječi nakon utakmice treba shvatiti ozbiljno. One nisu kvarenje pobjede, nego upozorenje da se na ovom prvenstvu više ne smije igrati s vatrom.

Pobjeda koja vrijedi tri boda, ali traži ozbiljan razgovor

Hrvatska je protiv Paname pokazala karakter, ali i slabosti. Pokazala je da može pronaći gol kad je najpotrebnije, ali i da se može predugo mučiti protiv organiziranog bloka. Pokazala je da klupa može donijeti preokret u ritmu, ali i da početni plan nije funkcionirao onako kako se očekivalo.

Dalić zato nakon utakmice nije govorio samo kao izbornik koji je zadovoljan rezultatom. Govorio je kao čovjek koji zna da momčad mora biti bolja već u sljedećoj utakmici. Pobjeda nad Panamom kupila je vrijeme, ali nije riješila sve probleme. Ako Hrvatska želi dalje, protiv Gane mora izgledati sigurnije, odlučnije i mentalno stabilnije.

Najbolja stvar ove večeri jest činjenica da se o tim problemima sada može razgovarati nakon pobjede, a ne nakon ispadanja. Hrvatska je još živa. Ali poruka izbornika bila je jasna: ovakvi padovi fokusa, ovakvi gubici lopte i ovakva nervoza ne smiju postati navika.

Vatreni su preživjeli Panamu. Sada moraju pokazati da su iz te utakmice nešto naučili. Jer protiv Gane više neće biti dovoljno samo preživjeti — trebat će odigrati kao momčad koja zna kamo ide.

Zoran / TV Wien