Kada temperatura u Beču prijeđe 30 stupnjeva, putovanje javnim prijevozom za mnoge postane test strpljenja. U tramvaju je gužva, u autobusu se vrata otvaraju na svakoj stanici, u U-Bahnu se miješaju topli zrak s perona, tijela putnika i ritam velikog grada. Tada se gotovo uvijek pojavi isto pitanje: zašto Wiener Linien jednostavno ne pojačaju klimu?

Odgovor je manje jednostavan nego što zvuči. Klimatizacija u javnom prijevozu ne funkcionira kao klima uređaj u stanu ili automobilu. Vozila se stalno otvaraju, pune i prazne, ulaze u tunelske i otvorene dijelove mreže, a u njima se u kratkom vremenu izmijeni velik broj putnika. Sustav mora hladiti, ali ne smije stvarati prevelik temperaturni šok.

Wiener Linien navode da je danas oko 80 posto ukupne flote klimatizirano. Najbolje stoje autobusi i U6, gdje sva vozila imaju klima uređaje. Kod U6 jedna garnitura ima četiri odvojena sustava: tri za putnički prostor i jedan za vozački dio. No, kao i kod svake tehnike, povremeni kvarovi nisu isključeni.

Starija vozila ne mogu se jednostavno maknuti s linija

Najveća razlika vidi se kod šinskih vozila. Od ukupno 162 U-Bahn vlaka, klimatizirano ih je 114. Kod tramvaja, od 507 vozila, njih 306 ima sustav hlađenja. To znači da je kod U-Bahna i tramvaja klimatizirano oko 64 posto vozila, dok je prije deset godina taj udio bio znatno niži.

Problem je što se starija vozila bez klime ne mogu jednostavno povući iz prometa tijekom ljeta. Da bi se održao gust vozni red, posebno u vršnim satima, Wiener Linien moraju koristiti i dio vozila koja nemaju klimatizaciju. Kada bi se sva starija vozila maknula s linija, rezultat bi bio rjeđi promet, duže čekanje i još veća gužva u vozilima koja prometuju.

To je tipična gradska dilema: putnici žele hladnije vozilo, ali još manje žele čekati duže na stanici pod suncem. U idealnom svijetu sva bi vozila već bila nova, klimatizirana i dovoljno brojna. U stvarnosti se flota obnavlja postupno, a stari i novi tramvaji još godinama dijele istu mrežu.

Vozači ne mogu ručno podešavati temperaturu

Jedan od najčešćih mitova u javnom prijevozu jest da vozač ili vozačica može jednostavno “pojačati klimu”. Wiener Linien ističu da to nije moguće. Sustav radi automatski preko HKL uređaja, odnosno sustava grijanja, klimatizacije i ventilacije. Senzori mjere unutarnju i vanjsku temperaturu te na temelju toga prilagođavaju rad.

Prema objašnjenju Wiener Linien, sustav od 25 stupnjeva vanjske temperature prelazi na hlađenje. Između 18 i 25 stupnjeva prvenstveno se provjetrava, dok se ispod toga aktivira grijanje. Kada vozilo hladi, cilj nije napraviti ledenu kabinu, nego temperaturu u vozilu spustiti za otprilike pet stupnjeva u odnosu na vanjsku temperaturu i pritom smanjiti vlagu u zraku.

Upravo ta razlika od nekoliko stupnjeva mnogim putnicima u ekstremno vrućim danima djeluje premalo. Ako je vani 34 ili 35 stupnjeva, vozilo koje je pet stupnjeva hladnije i dalje neće djelovati kao hladna prostorija. No iz perspektive javnog prijevoza, potpuno druga logika vrijedi nego u klimatiziranom uredu.

Zašto vozila ne smiju biti “ledena”?

Wiener Linien navode nekoliko razloga zašto se vozila ne hlade agresivnije. Prvi je zdravlje putnika. Prevelika razlika između vanjske i unutarnje temperature može opteretiti krvožilni sustav, osobito kod starijih osoba, djece, kroničnih bolesnika i ljudi koji u vozilo ulaze pregrijani nakon čekanja na stanici.

Drugi razlog je energija. Jače hlađenje značilo bi znatno veću potrošnju i veće troškove. U vremenu kada javni prijevoz već nosi veliki financijski pritisak, svako povećanje energetskih troškova mora se gledati ozbiljno. Hladniji tramvaj možda bi putnicima bio ugodniji, ali bi sustav to morao platiti kroz višu potrošnju.

Treći razlog je subjektivni osjećaj. Neki putnici žele jaču klimu, drugi se žale da im je prehladno čim sustav radi. U vozilu s nekoliko desetaka ili stotina ljudi nemoguće je pronaći temperaturu koja svima odgovara. Ono što je jednome spas, drugome je propuh.

Bečki javni prijevoz mora se prilagoditi novim ljetima

Rasprava o temperaturi u javnom prijevozu nije samo sezonsko prigovaranje. Ona pokazuje kako se grad mijenja pod pritiskom sve toplijih ljeta. Beč je grad u kojem javni prijevoz svakodnevno koristi ogroman broj ljudi, a upravo zato pitanje ugode u vozilima postaje i pitanje javnog zdravlja, dostupnosti i kvalitete života.

U budućnosti će pritisak na Wiener Linien vjerojatno biti još veći. Putnici će očekivati više klimatiziranih vozila, bolje informacije, pouzdanije sustave hlađenja i manje razlike između linija. Starija vozila bez klime sve će teže prolaziti kod građana koji su već navikli da novi tramvaji, autobusi i U-Bahn garniture nude barem osnovnu zaštitu od vrućine.

Istodobno, javni prijevoz mora ostati masovan, pouzdan i energetski razuman. Nije dovoljno samo “pojačati klimu” ako to znači veće troškove, tehnička opterećenja i zdravstvene probleme za dio putnika. Rješenje će vjerojatno biti kombinacija postupne obnove flote, boljeg informiranja putnika, više zasjenjenih stanica i pametnijeg upravljanja vozilima u najtoplijim danima.

Za sada, plava kockica leda u WienMobil aplikaciji mogla bi postati mali, ali koristan ljetni znak. Putnicima neće ukloniti vrućinu iz grada, ali će im barem pomoći da znaju u što ulaze. A u danima kada Beč diše na 30 i više stupnjeva, i ta informacija može značiti puno.

Zoran / TV Wien