Prostor je imao 48 četvornih metara, dva sobna prostora i ukupno deset kreveta. Za jedan krevet plaćala je 480 eura mjesečno. To znači da se od osnovne potrebe za stanovanjem napravio model naplate u kojem više ljudi dijeli minimalan prostor, dok cijena po osobi ostaje visoka.

Sporan ugovor i kratka najamna klauzula

Arbeiterkammer je upozorila da je ugovor bio vremenski ograničen na samo četiri mjeseca. Kod privatnih najmodavaca zakonska minimalna najamna klauzula u pravilu iznosi tri godine, a kod gewerblich najmodavaca pet godina. Upravo takve kratke i sporne odredbe stanare čine posebno ranjivima.

Prema navodima AK-a, ugovor je sadržavao i druge problematične klauzule: od pokušaja da se stanara obveže na trenutačni izlazak kod kašnjenja s plaćanjem, do prebacivanja troškova popravaka na stanare bez obzira na krivnju.

Stanari pod pritiskom često šute

Problem ovakvih slučajeva nije samo jedna loša soba ili jedan loš ugovor. Problem je strah. Tko treba krov nad glavom, često pristaje na uvjete na koje inače nikada ne bi pristao. Student, radnik, osoba koja je tek došla u grad ili netko tko hitno mora pronaći smještaj često nema luksuz čekanja.

Upravo zato prenapučeni stanovi, previsoke cijene i nejasni ugovori opstaju. Stanari se boje da će, ako se pobune, izgubiti i to malo što imaju. A kada je tržište napeto, najmodavci s lošim praksama računaju upravo na taj strah.

AK traži strože mjere protiv zlouporaba

Arbeiterkammer već dugo upozorava da bečko i austrijsko tržište stanovanja treba jaču zaštitu stanara. Prema njihovim izračunima, stanari u privatnim befristet Altbau stanovima u Austriji godišnje plaćaju desetke milijuna eura previše, a prosječni nezakoniti dodaci mogu značiti oko 1.600 eura preplaćene najamnine godišnje.

AK zato traži strože kazne za Mietwucher, jasnije granice za dodatke na najamninu i kraj neopravdanih kratkih najamnih ugovora. Jer dok god preplaćivanje nema ozbiljnu posljedicu za one koji ga naplaćuju, dio tržišta nastavit će raditi po logici: ako prođe, prođe.

Što stanari trebaju napraviti

Svatko tko sumnja da plaća previsoku najamninu ili ima sporne klauzule u ugovoru trebao bi se obratiti Arbeiterkammeru, MieterHilfe ili drugoj službi za savjetovanje stanara. Važno je ne potpisivati ugovor na brzinu, čuvati oglase, fotografije, poruke i račune te tražiti pisani trag svega što je dogovoreno.

Stanovanje ne smije postati igra u kojoj najranjiviji plaćaju najviše. Slučaj iz Hernalsa pokazuje da se iza riječi “povoljan smještaj” ponekad krije samo krevet, prenapučen prostor i ugovor koji stanara stavlja u gotovo nemoćan položaj.