No zakon nije stao samo na ustaškim i fašističkim simbolima. U izmjene su uključena i obilježja Armije Republike Bosne i Hercegovine, što je cijelu temu odmah učinilo politički eksplozivnom. Jedna stvar je zabrana veličanja totalitarnih i zločinačkih ideologija. Druga je pitanje kako se u BiH, zemlji dubokih ratnih rana i suprotstavljenih povijesnih narativa, zakonski tretiraju simboli iz rata devedesetih.

Važno je odmah razjasniti: riječ je o zakonskim izmjenama u Republici Srpskoj, a ne u Republici Hrvatskoj. U Hrvatskoj se isticanje simbola koji remete javni red i mir i dalje primarno sankcionira kroz prekršajne odredbe, dok se zasebna kaznena regulacija veličanja ustaštva i drugih totalitarnih režima već ranije pojavljivala kao politički prijedlog, ali ovo konkretno rješenje odnosi se na entitet Republika Srpska.

Od rezolucije do kaznenog zakona

Izmjene zakona dolaze nakon ranije Rezolucije o osudi i zabrani promoviranja i veličanja ideologije i simbola Nezavisne Države Hrvatske, ustaške, nacističke i fašističke ideologije. Time je politička osuda sada pretvorena u kaznenopravni okvir. Drugim riječima, ono što je ranije bilo deklarativno, sada dobiva mogućnost kaznenog progona.

Prema objavljenim informacijama, kaznena odgovornost odnosit će se na javno promoviranje, veličanje, širenje, podržavanje ili poticanje pozitivnog vrednovanja ustaštva i ustaške ideologije NDH. U obuhvat ulaze javna mjesta, javni skupovi, mediji, društvene mreže i drugi oblici javne komunikacije.

Takav smjer zakona vlasti Republike Srpske obrazlažu zaštitom društva od ideologija koje promiču mržnju i netrpeljivost. U tom dijelu zakon se uklapa u širi europski trend pooštravanja odnosa prema javnom veličanju totalitarnih, fašističkih i nacističkih simbola. Međutim, politička kontroverza nastaje zbog dodatka koji se odnosi na obilježja Armije BiH.

Zašto je uključivanje Armije BiH politički sporno

Dodavanje obilježja Armije Republike BiH u isti zakonski okvir otvorilo je najviše prijepora. Za srpske političke predstavnike u Republici Srpskoj, to je dio šireg pokušaja da se spriječi veličanje onoga što oni smatraju ratnim simbolima protiv srpskog naroda. Za bošnjačke predstavnike, međutim, takav potez znači izjednačavanje Armije BiH s ustaškom i fašističkom ideologijom, što smatraju neprihvatljivim.

Tu se vidi temeljni problem Bosne i Hercegovine: gotovo svaki simbol ima više značenja, ovisno o tome tko ga gleda. Za jedne je Armija BiH simbol obrane države, za druge ratni simbol uz koji se vežu bolna sjećanja. Za jedne su ljiljani povijesni simbol srednjovjekovne Bosne, za druge politički i ratni znak. Kada takva pitanja uđu u kazneni zakon, pravna norma odmah postaje i politička poruka.

Zabrana ustaških i nacističkih simbola može se obraniti argumentom borbe protiv fašizma i mržnje. No kada se u isti paket stave i simboli Armije BiH, rasprava prestaje biti samo antifašistička i postaje dio aktualnog političkog sukoba u BiH. Upravo zato su protiv zakonskih izmjena glasovala dva bošnjačka zastupnika, dok su vladajuće i oporbene srpske stranke podržale izmjene.

Kazna do tri godine, a u težim slučajevima do pet

Osnovna kazna predviđena je do tri godine zatvora. Ako bi javno promoviranje ili isticanje takvih simbola izazvalo nerede, nasilje, uznemiravanje javnosti ili teže posljedice za zajednički život naroda i građana u Republici Srpskoj, kazna se povećava i može dosegnuti do pet godina zatvora.

U praksi će se ključna pitanja vrtjeti oko toga što će se smatrati “promoviranjem”, što “veličanjem”, a što tek povijesnim, znanstvenim, umjetničkim ili novinarskim prikazivanjem. Svaki zakon koji se bavi simbolima mora imati jasnu granicu između zabrane propagande mržnje i dopuštene javne rasprave o povijesti.

Ako ta granica ne bude jasno tumačena, postoji rizik selektivne primjene. To je posebno opasno u politički podijeljenom društvu kakvo je BiH, gdje kazneno pravo lako može postati instrument političkog pritiska ili poruke jedne zajednice prema drugoj.

Hrvatski kontekst: zašto ova tema izaziva pažnju i izvan BiH

Vijest je snažno odjeknula i u Hrvatskoj jer se u naslovima pojavljuju ustaški simboli, NDH i zatvorske kazne. No treba paziti da se javnost ne dovede u zabludu: Hrvatska nije usvojila ovakav zakon. Riječ je o Republici Srpskoj, entitetu unutar Bosne i Hercegovine.

Hrvatska već godinama vodi vlastite rasprave o tome treba li jasnije i strože zakonski regulirati javno isticanje ustaških, nacističkih, fašističkih i drugih totalitarnih simbola. Trenutno hrvatski Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira propisuje kazne za isticanje simbola, tekstova, slika ili izvođenje sadržaja kojim se remeti javni red i mir, uključujući novčane kazne i mogućnost zatvora do 30 dana. :contentReference[oaicite:1]{index=1}

U Hrvatskoj su se pojavljivali i prijedlozi da se veličanje ustaštva i drugih totalitarnih ideologija prebaci u sferu kaznenog prava, uz zatvorske kazne za javno promoviranje simbola i pokliča koji potiču nasilje ili mržnju. No ti prijedlozi nisu isto što i sadašnje zakonske izmjene u Republici Srpskoj. :contentReference[oaicite:2]{index=2}

Zabrana simbola ili političko pisanje povijesti?

Borba protiv ustaških, nacističkih i fašističkih simbola sama po sebi ne bi trebala biti sporna u demokratskom društvu. Takve ideologije povijesno su povezane sa zločinima, progonom, rasizmom i masovnim nasiljem. Problem nastaje kada se u isti zakon stavljaju različite povijesne i ratne oznake bez jasnog razlikovanja njihove prirode, konteksta i pravne težine.

Zato će se ovaj zakon u BiH vjerojatno čitati na dva načina. Jedni će ga vidjeti kao potrebnu zabranu ekstremističkih simbola i javnog veličanja zločinačkih ideologija. Drugi će ga vidjeti kao pokušaj Republike Srpske da kroz kazneni zakon nametne vlastiti ratni narativ i kriminalizira simbole koje dio građana BiH doživljava kao znak obrane države.

U toj napetosti leži politička opasnost. Zakoni koji se tiču simbola nikada nisu samo pravni tekstovi. Oni uvijek govore i o tome čije se sjećanje priznaje, čija se bol uvažava i čija se interpretacija povijesti pretvara u službenu normu.

Moguće posljedice: manje provokacija ili više sudskih sporova?

Ako se zakon bude primjenjivao jasno i dosljedno, mogao bi smanjiti javne provokacije i veličanje ideologija koje potiču mržnju. To bi bio pozitivan učinak, osobito u društvu u kojem simboli često služe za izazivanje straha, poniženja ili političkog prkosa.

No ako se zakon bude primjenjivao selektivno, mogao bi proizvesti suprotan učinak: nove političke sukobe, sudske sporove, osjećaj nepravde i dodatnu polarizaciju. Posebno će osjetljivo biti pitanje medija, povijesnih emisija, komemoracija, muzeja, znanstvenih radova i javnih rasprava. Nije isto veličati ideologiju i analizirati je. Nije isto nositi simbol kao provokaciju i prikazati ga u dokumentarnom ili obrazovnom kontekstu.

Zato će praksa sudova i tužiteljstava biti presudna. Tek će konkretni slučajevi pokazati hoće li zakon biti sredstvo zaštite javnog prostora od mržnje ili nova arena političkih obračuna.

BiH ostaje zemlja u kojoj simboli nikada nisu samo simboli

Bosna i Hercegovina je zemlja u kojoj zastave, grbovi, pozdravi, nazivi ulica, spomenici i komemoracije rijetko ostaju samo pitanje prošlosti. Oni su dio današnje politike, identiteta i odnosa među narodima. Upravo zato svaka zakonska intervencija u područje simbola ima šire posljedice.

Republika Srpska ovim zakonom šalje poruku da želi kazneno sankcionirati javno veličanje ustaških i fašističkih ideologija, ali istodobno šalje i političku poruku prema bošnjačkom ratnom narativu uključivanjem obilježja Armije BiH. Ta dvostruka poruka bit će ključni razlog zbog kojega će zakon izazivati rasprave i nakon formalnog usvajanja.

U zemlji kojoj je i dalje potreban minimum zajedničkog povjerenja, svaki zakon koji dira ratne simbole mora biti posebno pažljivo napisan i još pažljivije primjenjivan. U protivnom, umjesto smirivanja javnog prostora, može postati nova iskra u već zapaljivoj političkoj atmosferi.

Zaključak: antifašistička zabrana s politički eksplozivnim dodatkom

Zabrana veličanja ustaških, nacističkih i fašističkih simbola može se razumjeti kao dio borbe protiv mržnje i ekstremizma. No uključivanje obilježja Armije BiH čini ovaj zakon puno širim i politički osjetljivijim od klasične antifašističke mjere.

Upravo zato javnost mora znati što je točno usvojeno i gdje. Ovo nije hrvatski zakon, nego izmjena entitetskog kaznenog zakonodavstva Republike Srpske. Kazne su ozbiljne, do tri godine zatvora, odnosno do pet godina u težim slučajevima. Ali prava težina zakona neće se vidjeti samo u tekstu, nego u njegovoj primjeni.

Ako cilj bude stvarno suzbijanje mržnje, veličanja zločinačkih ideologija i javnih provokacija, zakon može imati smisla. Ako cilj postane političko izjednačavanje različitih povijesnih simbola i selektivno kažnjavanje, BiH bi mogla dobiti još jedan pravni okvir koji neće smanjiti napetosti, nego ih dodatno produbiti.