Svako ljeto Hrvatska ponovno vodi istu raspravu: jesu li cijene na Jadranu otišle predaleko i može li se turistima naplaćivati sve više ako ono što dobivaju ne prati taj rast? Ovoga puta u središtu se našao Hvar, simbol luksuza, ljepote, gužve, apartmana, ugostiteljstva i svega onoga što hrvatski turizam može biti — ali i svega onoga što može postati problem.

Premijer Andrej Plenković posljednjih je dana poručio da je hrvatski turizam dosegnuo određene granice i da cijene moraju biti razborite, konkurentne i povezane s kvalitetom. To je rečenica koja zvuči jednostavno, ali zapravo otvara jedno od najvažnijih pitanja hrvatske sezone.

Jer nije problem samo u tome je li kava skupa, je li parking preskup ili je li apartman precijenjen. Problem nastaje kada gost osjeti da plaća doživljaj koji ne odgovara cijeni.

Hvar kao simbol, ali ne i jedini problem

Hvar je godinama jedna od najpoznatijih hrvatskih destinacija. Ima more, povijest, sunce, noćni život, jahtaški turizam i međunarodni imidž. Upravo zato se na Hvaru najlakše vide sve prednosti i sve slabosti hrvatskog turizma.

Kada destinacija postane globalno prepoznatljiva, cijene prirodno rastu. Ali s rastom cijena moraju rasti i standardi. Gost koji plaća više očekuje bolju organizaciju, čišći prostor, kvalitetniju uslugu, profesionalniji odnos i osjećaj da destinacija zna što radi.

Ako toga nema, visoka cijena više ne izgleda kao tržišna logika, nego kao uzimanje novca dok još ide.

Turizam ne živi samo od ljepote mora

Hrvatska ima ono što mnoge zemlje mogu samo poželjeti: obalu, otoke, sigurnost, prirodnu ljepotu, blizinu velikih europskih tržišta i snažnu emocionalnu vezu s gostima koji se vraćaju godinama.

Ali more samo po sebi više nije dovoljno. Današnji gost uspoređuje. Gleda cijene u Hrvatskoj, Grčkoj, Italiji, Španjolskoj, Turskoj i Crnoj Gori. Uspoređuje smještaj, hranu, parking, plaže, gužve, pristup, ljubaznost i ukupni osjećaj vrijednosti za novac.

Ako Hrvatska želi biti skuplja destinacija, onda mora biti i bolja destinacija. Ne samo ljepša — jer ljepota je već tu — nego bolje organizirana.

Cijena bez kvalitete brzo postaje loša reklama

Turisti danas ne šute. Računi završavaju na društvenim mrežama, recenzije se pišu odmah, fotografije se dijele, a loše iskustvo za nekoliko sati obiđe pola interneta. Jedan precijenjeni ručak, bahata usluga ili apartman koji ne odgovara opisu može napraviti više štete nego što se čini.

U tom smislu, pitanje cijena nije samo pitanje gostiju. To je pitanje dugoročne reputacije Hrvatske. Ako se stvori dojam da je Jadran skup, a ne uvijek opravdano kvalitetan, tada se problem neće vidjeti odmah u jednoj sezoni. Vidjet će se za nekoliko godina, kada se dio gostiju jednostavno prestane vraćati.

Apartmanizacija i pritisak na prostor

Drugi veliki problem hrvatskog turizma nije samo cijena, nego prostor. Na mnogim destinacijama apartmani su se širili brže od infrastrukture, parkinga, plaža, komunalnih sustava i javnog prostora. Rezultat je ljeto u kojem se sve naplaćuje, ali se često zaboravlja da destinacija mora ostati ugodna i za goste i za ljude koji u njoj žive.

Turizam ne može dugoročno živjeti ako se lokalni stanovnici osjećaju kao statisti u vlastitom gradu ili mjestu. Ako se svaki kvadrat pretvori u ležaj, parking ili terasu, tada se gubi ono zbog čega su gosti uopće došli.

Hvar, Dubrovnik, Split, Makarska, Rovinj i brojna druga mjesta već godinama nose isti izazov: kako zaraditi od turizma, a ne uništiti ono što turizam prodaje.

Razborita cijena nije niska cijena

Kada se govori o razboritoj cjenovnoj politici, to ne znači da Hrvatska treba biti jeftina destinacija. Jeftinoća nije strategija za zemlju koja ima kvalitetnu obalu, ograničen prostor i veliku potražnju.

Ali razborita cijena znači da gost razumije zašto nešto plaća. Ako je ručak skup, mora biti dobar. Ako je apartman skup, mora biti čist, funkcionalan i pošteno predstavljen. Ako je parking skup, mora biti uređen. Ako je destinacija premium, onda se premium mora osjetiti u svakom koraku, a ne samo na računu.

Najopasnije za hrvatski turizam nije to da bude skup. Najopasnije je da bude skup bez osjećaja vrijednosti.

Turizam mora prestati misliti samo na jednu sezonu

Velik dio problema nastaje kada se sezona promatra kao kratki prozor u kojem treba “izvući maksimum”. Takav mentalitet možda donese brz novac, ali dugoročno troši destinaciju.

Turizam koji misli samo na srpanj i kolovoz lako zaboravi kvalitetu, radnike, lokalne stanovnike, prostor i povratak gosta sljedeće godine. A upravo je povratak gosta najveći kapital hrvatskog turizma.

Hrvatska ne smije računati da će ljudi dolaziti zauvijek samo zato što je more lijepo i zato što su jednom ljetovali ovdje. Lojalnost se mora čuvati.

Poruka s Hvara vrijedi za cijelu obalu

Rasprava koja se otvorila oko Hvara zapravo vrijedi za cijeli Jadran. Cijene, kvaliteta, prostor, usluga i odnos prema gostu moraju biti dio iste priče. Ako jedan dio izostane, cijela slika puca.

Hrvatski turizam ima ogroman potencijal, ali upravo zato mora biti oprezan. Najveće destinacije ne propadaju zato što nemaju gostiju. Propadaju onda kada goste počnu uzimati zdravo za gotovo.

Hvar je ovih dana samo podsjetnik. Ako cijene rastu, mora rasti i odgovornost. Ako se želi premium turizam, mora se ponuditi premium iskustvo. Ako se želi dugoročna sezona, mora se razmišljati dugoročno.

Jer Jadran nije neiscrpan bankomat. On je prostor koji treba čuvati, uređivati i poštovati — baš zato što od njega živi toliko ljudi.

Zoran / TV Wien