Iran je ponovno ušao u fazu opasne političke retorike prema Zapadu. Nakon poruka koje govore o “božanskoj misiji” i osveti, režimu blizak iranski list objavio je takozvanu crnu listu zapadnih političkih lidera, među kojima se spominju Donald Trump, Benjamin Netanyahu, Emmanuel Macron, Keir Starmer, Friedrich Merz i Giorgia Meloni.

Objava je izazvala posebnu pozornost jer ne dolazi iz izoliranog internetskog kruga, nego iz medijskog prostora koji se povezuje s iranskim tvrdolinijaškim strukturama. Upravo zato se ovakve poruke ne mogu promatrati samo kao provokacija, nego i kao dio šire propagandne atmosfere u kojoj se neprijatelji režima javno označavaju i simbolički stavljaju na metu.

“Božanska misija” kao politička poruka

Posebno zabrinjava način na koji se politička osveta pokušava predstaviti kao viši, gotovo religijski zadatak. Izraz “božanska misija” u takvom kontekstu nije obična retorička figura. On politički sukob podiže na razinu ideološke obveze, čime se prostor za smirivanje dodatno sužava.

Kada se politički protivnici ne prikazuju kao ljudi s kojima postoji sukob interesa, nego kao neprijatelji koje treba kazniti u ime neke povijesne ili božanske zadaće, tada retorika postaje znatno opasnija. Takav jezik može potaknuti radikalizaciju, opravdati nasilje i dodatno zatvoriti prostor za diplomaciju.

Merz i Meloni na listi

Među imenima koja su se našla na spornom popisu nalaze se i njemački kancelar Friedrich Merz te talijanska premijerka Giorgia Meloni. Njihovo pojavljivanje na listi pokazuje da se prijeteća poruka ne odnosi samo na Sjedinjene Države i Izrael, nego i na ključne europske političke figure.

Za Europu je to posebno osjetljivo. Njemačka i Italija imaju važnu ulogu u europskoj politici prema Bliskom istoku, sigurnosti, migracijama i odnosima s Iranom. Kada se čelnici tih država pojavljuju u propagandnim prikazima kao mete osvete, riječ je o poruci koja prelazi granice uobičajene političke kritike.

Propaganda koja računa na strah

Ovakve objave imaju više ciljeva. Prema unutra, one služe mobilizaciji domaće publike i stvaranju dojma da režim ima snagu, kontrolu i povijesnu ulogu. Prema van, šalju poruku zastrašivanja i pokušavaju pokazati da Iran neće odustati od politike pritiska.

U propagandnom smislu, crne liste nisu samo popisi imena. One stvaraju sliku neprijatelja. U tom procesu pojedini političari prestaju biti samo predstavnici država i postaju simboli navodne prijetnje protiv koje se poziva na osvetu.

To je opasna dinamika jer simboličko označavanje često prethodi stvarnom nasilju ili barem pokušaju opravdavanja nasilja. Zato zapadne sigurnosne službe i diplomacije ovakve poruke prate ozbiljno, čak i kada nisu praćene konkretnim operativnim informacijama.

Iran između unutarnje krize i vanjskog pritiska

Oštra retorika iz Teherana dolazi u trenutku kada je Iran pod snažnim unutarnjim i vanjskim pritiskom. Režim se suočava s nezadovoljstvom kod kuće, ekonomskim problemima, međunarodnom izolacijom i stalnim sukobima oko svoje regionalne politike.

U takvim okolnostima vanjski neprijatelj često postaje politički alat. Umjesto razgovora o slabostima sustava, javnost se usmjerava prema slici opkoljene države i navodnih globalnih neprijatelja. To je stari mehanizam autoritarnih režima: kada se unutarnji problemi gomilaju, vanjski sukob postaje način održavanja kontrole.

Europa mora reagirati hladno, ali jasno

Za Europu je izazov kako odgovoriti na ovakve poruke. Pretjerana reakcija može dodatno hraniti propagandu, ali šutnja može izgledati kao slabost. Zato je najvažniji hladan i jasan odgovor: prijetnje političkim liderima nisu prihvatljive, bez obzira iz kojeg medijskog ili političkog kruga dolazile.

Istodobno, treba razlikovati iransko društvo od režimske propagande. Milijuni Iranaca ne poistovjećuju se nužno s porukama tvrdolinijaških medija. Mnogi su i sami žrtve represije, cenzure i političkog pritiska.

Upravo zato svaka ozbiljna analiza mora izbjeći zamku kolektivnog optuživanja. Problem nije “Iran kao narod”, nego politički sustav i propagandni aparat koji prijetnje koristi kao sredstvo moći.

Opasna poruka u opasnom trenutku

Objava crne liste zapadnih lidera dolazi u trenutku kada su odnosi Irana i Zapada ionako napeti. U takvom okruženju svaka prijetnja, svaki simbol i svaka propagandna poruka imaju veću težinu nego u mirnijim političkim vremenima.

Retorika osvete, posebno kada se povezuje s religijskim ili povijesnim poslanjem, ne ostaje samo u novinskim naslovima. Ona oblikuje atmosferu. A atmosfera je često ono iz čega kasnije nastaju odluke, potezi i krize.

Zato ovu priču treba shvatiti ozbiljno, ali ne panično. Ona pokazuje koliko je Bliski istok ponovno blizu europskoj politici i koliko se sigurnosna pitanja više ne zaustavljaju na geografskim granicama.

Europa se u ovoj situaciji nalazi pred starim zadatkom: ostati čvrsta, ne nasjesti na propagandnu histeriju, ali jasno pokazati da prijetnje, crne liste i političko zastrašivanje nemaju mjesto u međunarodnim odnosima.

Zoran / TV Wien