Kina je rijetkim i vrlo javnim raketnim testom iz nuklearne podmornice ponovno otvorila pitanje ravnoteže snaga u Indo-Pacifiku. Balistička raketa lansirana je iz mora prema području južnog Pacifika, a Peking tvrdi da je riječ o rutinskoj i zakonitoj vojnoj vježbi.

No reakcije iz regije pokazuju da nitko ovaj potez nije doživio kao običnu tehničku provjeru. Australija, Novi Zeland, Japan i pacifičke otočne države izrazili su zabrinutost zbog nedostatka transparentnosti, mogućih sigurnosnih rizika i činjenice da je test izveden u prostoru koji nosi teško povijesno nasljeđe nuklearnih testiranja.

Poruka prije svega SAD-u

Glavna publika ove raketne poruke najvjerojatnije nije bila samo regija, nego Washington. Kina je ovim testom pokazala da želi uvjeriti SAD kako njezina nuklearna sposobnost više ne počiva samo na raketama s kopna, nego i na podmornicama koje mogu preživjeti prvi udar i uzvratiti.

To je srž pojma koji se u strateškim raspravama naziva sposobnost drugog udara. Država koja ima takvu sposobnost šalje poruku protivniku: čak i ako nas napadnete prvi, još uvijek možemo odgovoriti. Upravo zato su podmornice s balističkim raketama jedan od najosjetljivijih dijelova nuklearne ravnoteže.

Američki i zapadni analitičari zato test ne promatraju samo kao demonstraciju jedne rakete, nego kao znak da Kina ubrzano gradi punu nuklearnu trijadu: kopnene rakete, strateške bombardere i rakete lansirane s podmornica.

Zašto je Pacifik toliko osjetljiv?

Južni Pacifik nije neutralna pozornica za ovakve poruke. Pacifičke otočne države desetljećima pamte posljedice nuklearnih testiranja velikih sila, od zdravstvenih do ekoloških trauma. Zato i test s konvencionalnom ili simuliranom bojnom glavom u toj regiji izaziva posebno snažnu reakciju.

Dodatno, taj prostor obuhvaća i političku simboliku Rarotonga sporazuma, kojim je uspostavljena zona slobodna od nuklearnog oružja u južnom Pacifiku. Kina taj sporazum priznaje, pa su kritike pacifičkih država usmjerene upravo na pitanje odgovornosti velike sile koja želi utjecaj, ali mora poštovati osjetljivost regije.

Australija i Japan čitaju test kao upozorenje

Australija je posebno oštro reagirala, ocjenjujući test destabilizirajućim za regiju. Australijski premijer upozorio je da bi takva raketa, da je bila naoružana, mogla izazvati znatnu štetu. Japan je također izrazio zabrinutost i kritizirao nedovoljnu najavu i transparentnost.

To nije slučajno. Australija i Japan ključni su američki saveznici u Indo-Pacifiku, a u posljednjih nekoliko godina sve otvorenije govore o kineskom vojnom jačanju, Tajvanu, Južnom kineskom moru i sigurnosti pomorskih ruta.

Kada Kina izvede test koji pokazuje da može lansirati dalekometnu raketu iz mora, poruka ne ide samo Pentagonu. Ide i Canberri, Tokiju, Wellingtonu, Manili i svim državama koje računaju na američki sigurnosni kišobran.

Koja je raketa bila u pitanju?

Kina nije precizno objavila sve tehničke detalje. Analitičari raspravljaju je li riječ o raketi JL-2 ili novijoj JL-3, naprednijem projektilu koji se lansira s podmornica i koji bi mogao imati domet dovoljan da iz kineskih obalnih voda ugrozi kontinentalni dio Sjedinjenih Država.

Upravo ta nejasnoća dodatno pojačava poruku. Kada velika sila pokaže sposobnost, ali ne otkrije sve detalje, ona istodobno demonstrira moć i ostavlja prostor za stratešku neizvjesnost. U nuklearnoj politici i neizvjesnost je dio odvraćanja.

Domaća poruka: vojska je stabilna nakon turbulencija

Test ima i unutarnju dimenziju. Kina je posljednjih godina prolazila kroz čistke i promjene unutar vojnih struktura, uključujući raketne snage. Javna demonstracija uspješnog lansiranja može biti poruka domaćoj javnosti i partijskom vrhu da sustav funkcionira, da vojska ostaje sposobna i da strateški programi nisu zaustavljeni.

U autoritarnim sustavima veliki vojni testovi nikada nisu samo prema van. Oni služe i za unutarnju sliku snage, kontrole i tehnološkog napretka.

Kina želi status velike sile, ali i pravila velike sile

Najveći problem nije samo činjenica da Kina testira rakete. Velike sile to rade. Problem je način na koji se test komunicira, koliko se unaprijed obavještavaju susjedne države i koliko se poštuju međunarodni mehanizmi povjerenja.

Zapadni analitičari upozoravaju da Kina, ako želi biti shvaćena kao odgovorna velika sila, mora prihvatiti više transparentnosti oko balističkih lansiranja. Upravo ovdje se otvara šire pitanje: Peking želi priznanje statusa globalne vojne sile, ali taj status nosi i obvezu ponašanja koje ne gura regiju u dodatnu nesigurnost.

Poruka je jasna: Kina više ne želi biti samo regionalni igrač

Ovim testom Kina je poslala nekoliko poruka istodobno. SAD-u: možemo preživjeti i uzvratiti. Saveznicima u regiji: američka zaštita više nije jednostavna kao prije. Pacifičkim državama: kineska vojna prisutnost više se ne može promatrati kao udaljena tema. Domaćoj javnosti: vojska je snažna i sposobna.

Zato se ovaj događaj ne može svesti na jednu raketu. On je dio šire promjene u kojoj Kina sve otvorenije pokazuje da želi biti sila koja može parirati američkoj dominaciji ne samo na kopnu i u trgovini, nego i ispod mora.

Pacifik je time ponovno postao prostor velike igre. A kada se velike sile počnu nadmetati raketama, svaka “rutinska vježba” nosi poruku koju svi pažljivo čitaju.

Zoran / TV Wien