Dublin je dugo bio uspješna europska priča. Niske porezne stope, otvorenost prema multinacionalnim kompanijama i pametna gospodarska strategija pretvorili su Irsku u jedno od glavnih europskih sjedišta američkog Big Techa. Meta, Google, Apple, Microsoft i druge kompanije ondje su pronašle pogodno poslovno okruženje, a Irska je od toga dobila radna mjesta, porezne prihode i međunarodni utjecaj.

No upravo se taj model sada sve češće okreće protiv Dublina. Kritičari tvrde da Irska, zbog svoje gospodarske ovisnosti o američkim tehnološkim divovima, nije dovoljno oštra u provedbi europskih pravila o zaštiti podataka i digitalnom tržištu. Posebno se proziva irska Komisija za zaštitu podataka, koja je nadležna za mnoge postupke protiv najvećih platformi jer one imaju europska sjedišta upravo u Irskoj.

Europa traži pravila, Dublin balansira između Bruxellesa i Silicijske doline

Europska unija posljednjih godina pokušava postaviti jasnija pravila za digitalne platforme. GDPR, Akt o digitalnim uslugama i Akt o digitalnim tržištima trebali bi ograničiti moć tehnoloških divova, zaštititi korisnike i spriječiti da privatne kompanije imaju veću kontrolu nad digitalnim prostorom od samih država. Ali pravila vrijede samo onoliko koliko ih institucije provode.

Tu se Irska našla pod posebnom povećalom. Ako zemlja koja nadzire najveće tehnološke kompanije istodobno snažno ovisi o njihovom novcu, onda se otvara pitanje sukoba interesa. Je li regulator dovoljno neovisan? Može li država doista strogo kažnjavati kompanije od kojih joj dolazi velik dio poreznih prihoda? I može li Europa vjerovati da će Dublin provoditi pravila jednako odlučno kao što ih Bruxelles piše?

U europskoj raspravi sada se zato sve češće pojavljuje pitanje: je li Irska samo uspješna mala država koja je pametno iskoristila globalizaciju, ili je postala slaba točka europske digitalne politike?

Problem nije samo porez, nego povjerenje

Ovo nije samo rasprava o poreznim prihodima. Ovo je rasprava o povjerenju. Ako građani Europe vjeruju da GDPR štiti njihove podatke, onda moraju vjerovati i da će regulator doista djelovati kada velika platforma krši pravila. Ako se postupci razvlače godinama ili se velike kazne naplaćuju teško i sporo, tada se cijeli europski sustav dovodi u pitanje.

Irska se nalazi u nezgodnoj poziciji. S jedne strane, želi ostati privlačna američkim kompanijama. S druge strane, mora dokazati da nije samo vrata kroz koja Big Tech ulazi u Europu s blažim nadzorom. Upravo zato se izraz “trojanski konj” sve češće koristi kao politička metafora, iako je stvarnost složenija od slogana.

Dublin možda nije neprijatelj Europe, ali Europa ima pravo tražiti da zemlja s tolikom regulatornom odgovornošću ne djeluje kao produžena ruka interesa Silicijske doline. U vrijeme kada se digitalna moć pretvara u političku moć, to više nije tehničko pitanje, nego pitanje suverenosti.

Zoran / TV Wien