Jedna od najmlađih prehrambenih industrija u Europi upravo je izgubila pristup cijeloj državi. Mađarski parlament usvojio je zakon kojim se zabranjuju proizvodnja i stavljanje na tržište uzgojenog mesa – hrane proizvedene iz životinjskih stanica ili tkiva u kontroliranim uvjetima izvan živog organizma.

Zabrana obuhvaća proizvode koji su izolirani ili proizvedeni iz životinjskih stanica i tkiva u umjetnim uvjetima. Iznimke su predviđene za medicinsku i veterinarsku uporabu, dok biljni proizvodi od soje, graška, pšenice i drugih biljnih proteina nisu obuhvaćeni ovim zakonom.

Mađarska vlada zabranu predstavlja kao zaštitu zdravlja ljudi, okoliša, tradicionalne poljoprivrede i života u ruralnim područjima. Kritičari, međutim, upozoravaju da je riječ o političkoj odluci donesenoj prije nego što je takav proizvod uopće stigao na europsko tržište.

Što je zapravo uzgojeno meso?

Uzgojeno meso, koje se često naziva kultiviranim, staničnim ili laboratorijskim mesom, proizvodi se uzimanjem životinjskih stanica koje se zatim razvijaju u kontroliranom okruženju bogatom hranjivim tvarima. Stanice se umnožavaju i oblikuju u tkivo koje bi po svojoj strukturi trebalo nalikovati mesu dobivenom od životinje.

Za razliku od biljnih burgera, kobasica i drugih zamjena, uzgojeno meso nije proizvedeno od biljnih proteina. Njegova je osnova životinjska stanica, ali za proizvodnju konačnog proizvoda nije nužno uzgojiti i zaklati cijelu životinju.

Tehnologija je još mlada, skupa i daleko od široke industrijske primjene u Europi. Najveći izazovi nisu samo sigurnost hrane nego i troškovi proizvodnje, potrošnja energije, hranjiva vrijednost, okus, tekstura i mogućnost proizvodnje dovoljno velikih količina.

Zašto Mađarska zabranjuje nešto što se još ne može kupiti?

To je središnje pitanje cijele rasprave. Nijedan proizvod uzgojenog mesa trenutačno nije odobren za prodaju potrošačima u Europskoj uniji. Takva hrana prema europskim pravilima pripada kategoriji nove hrane i mora proći poseban postupak procjene prije izlaska na tržište.

To znači da kompanija ne može jednostavno proizvesti laboratorijski uzgojen odrezak i ponuditi ga trgovinama ili restoranima. Prvo mora dostaviti podatke o sastavu, proizvodnom procesu, mogućim zdravstvenim rizicima, hranjivoj vrijednosti i predviđenom načinu uporabe.

Europska agencija za sigurnost hrane potom procjenjuje dostupne znanstvene podatke. Proizvod se može pojaviti na tržištu tek ako bude ocijenjen sigurnim i nakon što dobije odobrenje u okviru europskog postupka.

Upravo zato protivnici mađarskog zakona tvrde da nije riječ o zaštiti potrošača od neposredne opasnosti. Potrošačima u Mađarskoj, kao ni u ostatku Europske unije, takav proizvod trenutačno ionako ne može biti legalno ponuđen.

Mađarska vlada govori o tradiciji i ruralnim radnim mjestima

Mađarski ministar poljoprivrede István Nagy tvrdi da hranu ne treba odvajati od poljoprivrednog zemljišta, ruralnih zajednica i tradicionalnog načina proizvodnje. Prema tom stavu, razvoj hrane u bioreaktorima mogao bi oslabiti stočarstvo, smanjiti potrebu za poljoprivrednim zemljištem i ugroziti radna mjesta povezana s proizvodnjom mesa.

U pozadini se nalazi i šira politička poruka. Hrana u Mađarskoj, kao i u Italiji, nije predstavljena samo kao roba nego kao dio nacionalnog identiteta. Tradicionalni recepti, lokalni proizvođači i ruralni način života koriste se kao argument protiv tehnologije koja bi dio proizvodnje mogla preseliti s farmi u industrijske pogone.

Za mnoge poljoprivrednike strah nije potpuno apstraktan. Ako bi uzgojeno meso jednog dana postalo dovoljno jeftino i prihvaćeno među potrošačima, moglo bi preuzeti dio tržišta konvencionalnog mesa. Ipak, nitko još ne zna koliki bi taj udio mogao biti niti hoće li tehnologija ikada dosegnuti potrebnu cijenu i kvalitetu.

Kritičari upozoravaju na političku odluku bez znanstvene procjene

Protivnici zabrane ne tvrde da uzgojeno meso treba automatski pustiti na tržište. Njihov je glavni argument da o sigurnosti treba odlučivati nakon znanstvene procjene konkretnog proizvoda, a ne unaprijed zabraniti cijelu tehnologiju.

Prema tom pristupu, proizvod koji ne dokaže sigurnost ne bi smio dobiti odobrenje. No ako neki budući proizvod prođe sve testove i ispuni europske uvjete, politička zabrana samo na temelju načina proizvodnje mogla bi se pokazati teško obranjivom.

Kritičari smatraju i da Mađarska ovime zatvara prostor domaćim znanstvenicima, startupima i prehrambenim kompanijama. Čak i ako tržište ne zaživi, država je unaprijed odustala od mogućnosti sudjelovanja u istraživanju i razvoju nove industrije.

Zabrana zato nije samo odluka o tome što će se jednoga dana nalaziti na tanjuru. Ona određuje smiju li se domaće kompanije razvijati u području koje bi u budućnosti moglo postati važan dio prehrambene biotehnologije.

Može li Mađarska zabraniti proizvod koji EU jednog dana odobri?

Upravo tu nastaje moguće pravno pitanje. Europska unija ima zajednički sustav odobravanja nove hrane. Ako određeni proizvod nakon znanstvene procjene dobije europsko odobrenje, u pravilu može biti stavljen na tržište pod uvjetima koji su navedeni u odobrenju.

Nacionalne zabrane mogle bi se zato sukobiti s pravilima jedinstvenog europskog tržišta. Europska komisija već je tijekom pripreme mađarskog zakona upozoravala na moguću neusklađenost s europskim pravilima.

Trenutačno je taj sukob uglavnom teoretski jer nema odobrenog proizvoda koji bi Mađarska trebala pustiti na svoje tržište. Prava pravna bitka mogla bi početi tek ako Europska unija u budućnosti odobri konkretan proizvod, a Mađarska mu i dalje zabrani prodaju.

Tada bi se moralo odgovoriti na pitanje ima li nacionalna država dovoljno znanstveno i pravno opravdanje za ograničenje proizvoda koji je prošao zajednički europski sigurnosni postupak.

Italija je prva krenula istim putem

Italija je 2023. godine donijela zakon kojim je zabranila proizvodnju i stavljanje na tržište hrane i stočne hrane proizvedene iz kultura životinjskih stanica ili tkiva. Vlada premijerke Giorgie Meloni mjeru je predstavila kao zaštitu zdravlja, poljoprivredne proizvodnje i talijanske gastronomske baštine.

Talijanski zakon otišao je i korak dalje jer je ograničio korištenje naziva povezanih s mesom za određene proizvode biljnog podrijetla. Time je rasprava proširena s same tehnologije uzgojenog mesa na način označavanja biljnih alternativa.

Mađarska zabrana, prema dostupnom tekstu, ne obuhvaća uobičajene biljne zamjene. Biljni burger ili proizvod od soje nije isto što i meso uzgojeno iz životinjskih stanica i zbog novog zakona ne postaje zabranjen.

Je li uzgojeno meso bolje za okoliš?

Zagovornici tehnologije tvrde da bi uzgojeno meso u budućnosti moglo smanjiti potrebu za uzgojem i klanjem životinja, korištenjem velikih površina zemljišta i dijelom emisija povezanih sa stočarstvom.

Međutim, stvarni okolišni učinak još nije moguće svesti na jednostavan odgovor. Proizvodnja stanica zahtijeva energiju, sofisticiranu opremu, sterilne pogone i hranjive medije. Ako se koristi energija iz izvora s visokim emisijama, konačni rezultat ne mora biti onoliko povoljan koliko zagovornici očekuju.

Mnogo će ovisiti o tome može li se proizvodnja povećati na industrijsku razinu, kakva će se energija koristiti i koji će materijali biti potrebni. Današnji prototipovi ne daju siguran odgovor o tome kako bi izgledala proizvodnja za milijune potrošača.

Zbog toga znanstvena rasprava još traje. Nije opravdano unaprijed tvrditi da je uzgojeno meso rješenje svih okolišnih problema, ali nije opravdano ni proglasiti ga opasnim bez procjene konkretnog proizvoda i proizvodnog procesa.

Potrošači još nisu dobili priliku odlučiti

U raspravi se često govori kao da će uzgojeno meso već sutra zamijeniti tradicionalne mesnice. Stvarnost je drukčija. Tehnologija je skupa, proizvodne količine ograničene, a prihvaćenost među europskim potrošačima neizvjesna.

Čak i kada bi proizvod dobio europsko odobrenje, njegova tržišna budućnost ovisila bi o cijeni, okusu, hranjivoj vrijednosti, transparentnom označavanju i povjerenju kupaca. Potrošači bi mogli odlučiti da ga ne žele, neovisno o dopuštenju regulatora.

Nacionalna zabrana taj izbor donosi unaprijed i umjesto njih. Država ne čeka znanstvenu procjenu ni odgovor tržišta, nego zaključuje da proizvod ne pripada njezinu prehrambenom sustavu.

Upravo zato rasprava prelazi granice hrane. Ona postaje pitanje odnosa politike prema znanosti, novih tehnologija prema tradiciji i nacionalnih odluka prema zajedničkim pravilima Europske unije.

Zabrana je donesena, ali europska rasprava tek počinje

Mađarska je postala druga država članica koja se odlučila unaprijed zatvoriti prema uzgojenom mesu. Time tehnologija nije zaustavljena u Europi, ali je industrija izgubila još jedno nacionalno tržište i potencijalno mjesto za ulaganja.

Kratkoročno se za potrošače ništa bitno ne mijenja jer takvo meso ionako nije dopušteno na tržištu Europske unije. Dugoročno bi, međutim, nacionalne zabrane mogle dovesti do pravnog sukoba ako europske institucije odobre neki proizvod za zajedničko tržište.

Tada će Europa morati odlučiti je li uzgojeno meso prvenstveno znanstveno i sigurnosno pitanje koje se rješava zajedničkim pravilima ili kulturno i političko pitanje o kojem svaka država može odlučivati zasebno.

Mađarska je svoj odgovor već dala. No posljednju riječ o budućnosti ove tehnologije u Europskoj uniji još nisu dali ni znanstvenici, ni sudovi, ni potrošači.

Zoran / TV Wien