Nova anketa javnog mnijenja donosi ozbiljno upozorenje austrijskoj saveznoj vladi. Kada bi se parlamentarni izbori održali sada, tri koalicijske stranke zajedno bi osvojile samo 42 posto glasova.

ÖVP, SPÖ i NEOS tako bi ostali daleko od natpolovične podrške birača, iako u aktualnom sazivu Nacionalnog vijeća imaju sigurnu parlamentarnu većinu.

Rezultat pokazuje da sudjelovanje u vlasti zasad nije donijelo političku korist nijednom koalicijskom partneru. Najveći dio nezadovoljstva i dalje preuzima FPÖ, koji zadržava veliku prednost pred ostalim strankama.

Vlada gubi potporu brže nego što donosi rezultate

Koalicija kancelara Christiana Stockera formirana je uz obećanje stabilnosti, gospodarskog oporavka i velikih reformi. Građani, međutim, još uvijek ne osjećaju dovoljno konkretnih promjena u svakodnevnom životu.

Troškovi stanovanja, hrane i energije ostaju visoki, dok se istodobno provodi paket štednje koji zahvaća različite skupine stanovništva.

Vlada pritom često najavljuje reforme koje će rezultate pokazati tek za nekoliko godina. Birači političke odluke procjenjuju prema sadašnjoj situaciji, a ne prema obećanjima za kraj mandata.

Vlada može imati većinu u parlamentu, ali anketa pokazuje da politička većina među građanima više nije jednako sigurna.

FPÖ i dalje najveći dobitnik nezadovoljstva

FPÖ već mjesecima zauzima prvo mjesto u istraživanjima javnog mnijenja. Stranka Herberta Kickla uspijeva okupljati nezadovoljne birače oko tema migracije, sigurnosti, inflacije i nepovjerenja prema vladajućim institucijama.

Oporbena pozicija FPÖ-u omogućuje da napada vladine odluke bez odgovornosti za njihovu provedbu. Svaka nova mjera štednje i svaki politički sukob unutar koalicije dodatno jačaju njihovu poruku da aktualna vlada ne funkcionira.

Visoka potpora FPÖ-u ipak ne znači automatski i jednostavno formiranje buduće vlade. Za vlast je potreban koalicijski partner, a odnosi između FPÖ-a i drugih parlamentarnih stranaka i dalje su politički složeni.

ÖVP više ne uspijeva zaustaviti odlazak birača

Narodna stranka pokušava se predstaviti kao jamac gospodarske odgovornosti, sigurnosti i stabilnosti. Problem je što se dio njezinih nekadašnjih birača preselio prema FPÖ-u, osobito zbog migracijske politike i nezadovoljstva razvojem gospodarstva.

Kancelar Christian Stocker nastoji naglasiti zajedničke rezultate vlade, ali istodobno mora paziti da ÖVP u koaliciji ne izgubi vlastiti politički identitet.

Svako popuštanje partnerima može izazvati nezadovoljstvo konzervativnijeg biračkog tijela, dok tvrđi politički nastup otvara pitanje zbog čega bi ti birači izabrali ÖVP umjesto FPÖ-a.

SPÖ se nalazi u posebno opasnoj poziciji

Socijaldemokrati su u vladu ušli s obećanjima o borbi protiv skupoće, zaštiti radnika i jačanju socijalne sigurnosti.

Međutim, dio njihovih birača ne prepoznaje dovoljno snažan socijaldemokratski potpis u radu koalicije. SPÖ tako istodobno snosi odgovornost za nepopularne odluke vlade i gubi dio tradicionalne potpore.

Poseban pritisak nalazi se na čelniku stranke i vicekancelaru Andreasu Bableru. Od njega se očekuje da pokaže konkretne rezultate na socijalnim pitanjima, ali i da zaustavi unutarnje rasprave o smjeru stranke.

NEOS nisu dobili očekivani vladin poticaj

Liberalni NEOS ušli su u vladu kao stranka reformi, obrazovanja i modernizacije države. Sudjelovanje u vlasti trebalo im je omogućiti da biračima pokažu kako njihove ideje mogu biti provedene.

Umjesto toga, najmanji koalicijski partner ostao je pod pritiskom kompromisa s većim strankama. Dio birača teško prepoznaje koje su reforme izravno rezultat politike NEOS-a.

Stranci dodatno ne pomažu javni sukobi i pad povjerenja u pojedine istaknute predstavnike. Mala stranka svaki politički problem osjeti snažnije jer raspolaže manjom stabilnom biračkom bazom.

Anketa ne ruši vladu, ali mijenja političku atmosferu

Istraživanje javnog mnijenja nije izborni rezultat. Do sljedećih redovitih parlamentarnih izbora političko raspoloženje može se više puta promijeniti.

Vlada također ne ovisi o trenutačnoj popularnosti nego o većini zastupnika u Nacionalnom vijeću. Dok god koalicijski partneri ostanu zajedno, anketa sama po sebi ne može izazvati pad vlade.

Međutim, kontinuirano slabi rezultati povećavaju nervozu unutar stranaka. Zastupnici, regionalni čelnici i stranačke organizacije počinju se pitati hoće li na sljedećim izborima platiti cijenu odluka donesenih na saveznoj razini.

Koaliciji treba rezultat koji će građani primijetiti

Vladajuće stranke sada moraju pokazati da zajednička vlast može donijeti više od kompromisa i međusobnog blokiranja.

Reforme zdravstva, obrazovanja, energetike i državne uprave mogu dugoročno biti važne, ali politički učinak neće doći ako građani ne osjete poboljšanje u vlastitom proračunu i svakodnevnom životu.

Upravo će jesen pokazati može li koalicija vratiti dio izgubljenog povjerenja ili će se razlika između parlamentarne većine i raspoloženja birača nastaviti povećavati.