Ratna biografija predsjednika Srbije Aleksandra Vučića ponovno je otvorena nakon istraživanja njemačkog novinara Michaela Martensa, koji je u papirnatim arhivima pronašao intervjue iz devedesetih godina u kojima je Vučić govorio o svom dobrovoljnom odlasku u rat u Bosni i Hercegovini.

Posebnu pozornost izazvala je njegova tadašnja tvrdnja da je nakon dolaska u takozvano srpsko Sarajevo određeno vrijeme proveo na području Židovskog groblja, prije odlaska na Pale.

Upravo su se s viših dijelova tog groblja tijekom opsade Sarajeva nalazili položaji s kojih je grad bio izložen snajperskoj i topničkoj vatri.

Stari intervjui pronađeni u papirnatim arhivima

Istraživanje se temelji na tekstovima objavljenima u srpskim novinama i političkim časopisima koji danas više ne izlaze i čiji sadržaji uglavnom nisu digitalizirani.

Novinar je zbog toga pregledavao fondove Narodne biblioteke Srbije u Beogradu, gdje je pronašao više Vučićevih izjava iz razdoblja njegova političkog uspona u Srpskoj radikalnoj stranci.

U portretu objavljenom u tjedniku Duga 1994. godine Vučić je, prema prenesenom sadržaju, izjavio da je nakon početka rata otišao u Sarajevo i prijavio se kao dobrovoljac.

Svoj odlazak tada je objašnjavao željom da „brani srpstvo“, a naveo je i da je prvo vrijeme proveo na Židovskom groblju, nakon čega je otišao na Pale.

Ključno pitanje nije postoji li trag da je Vučić bio na području Sarajeva. Takav trag postoji u njegovim vlastitim tadašnjim izjavama. Otvoreno ostaje što je ondje konkretno radio.

Zašto je Židovsko groblje posebno osjetljivo mjesto?

Sarajevsko Židovsko groblje nalazi se na padini iznad središnjih dijelova grada. Zbog svog položaja tijekom rata imalo je veliki vojni značaj.

Viši dijelovi groblja bili su pod kontrolom snaga bosanskih Srba, a prema svjedočenjima pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju služili su kao polazište za snajpersko i topničko djelovanje.

Britanski general Michael Rose, koji je zapovijedao mirovnim snagama Ujedinjenih naroda u Sarajevu, svjedočio je da je područje groblja predstavljalo stalnu opasnost za stanovnike grada.

S tog područja gađana je i bolnica u naselju Marijin Dvor, a ranjavani su pacijenti i medicinsko osoblje.

Nema dokaza da je Vučić pucao na civile

Važno je jasno odvojiti dokumentirane podatke od zaključaka koji zasad nisu dokazani.

Arhivski intervjui potvrđuju da je Vučić sam govorio o dobrovoljnom odlasku u Bosnu i Hercegovinu i boravku na Židovskom groblju. Međutim, nema javno predstavljenih dokaza da je osobno pucao na Sarajevo ili sudjelovao u konkretnom ratnom zločinu.

Nema ni potvrde da je organizirao ili pratio strane državljane koji su navodno dolazili pucati na civile, što je posljednjih godina bilo predmet zasebnih i kontroverznih tvrdnji.

Pitanje koje istraživanje postavlja zato nije formulirano kao dokaz kaznene odgovornosti, nego kao pitanje političke i moralne odgovornosti mladog dobrovoljca koji se priključio snagama i ideologiji povezanoj s ratom.

Politički uspon uz Vojislava Šešelja

U vrijeme kada su sporni intervjui objavljeni, Vučić je bio mladi političar Srpske radikalne stranke, koju je vodio Vojislav Šešelj.

Stranka je tijekom ratova devedesetih zagovarala stvaranje takozvane Velike Srbije i osporavala granice Bosne i Hercegovine i Hrvatske.

Vučić je brzo napredovao u stranačkoj hijerarhiji, postao glavni tajnik radikala i jedan od najprepoznatljivijih predstavnika njihove politike.

U tekstovima iz tog razdoblja govorio je o dijelovima Bosne i Hercegovine i Hrvatske kao o prostorima na koje Srbi polažu povijesno pravo.

Osam mjeseci u Bosni, dva mjeseca na bojištu

U jednom političkom tekstu iz 1997. Vučić je naveo da je u Bosni i Hercegovini ukupno proveo osam mjeseci, od čega dva mjeseca na bojištu.

Spominjao je i četrdesetodnevni boravak kao dobrovoljac u Sarajevu, opisujući ga kao događaj koji je utjecao na njegovo političko opredjeljenje.

Takve izjave važne su jer ne potječu od njegovih današnjih političkih protivnika, nego iz intervjua i članaka u kojima je sam Vučić svoju ratnu ulogu tada predstavljao pozitivno.

Današnja politika govori drugačijim jezikom

Kao predsjednik Srbije Vučić danas formalno priznaje Daytonski mirovni sporazum i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.

Međutim, njegova ratna prošlost i izjave iz devedesetih nisu nikada u potpunosti nestale iz regionalne političke rasprave.

Kritičari posebno upozoravaju na revizionistički ton u medijima bliskima vlasti i na odnos službenog Beograda prema političkom vodstvu Republike Srpske.

Zbog toga stare izjave dobivaju novo značenje u trenutku kada se ponovno otvaraju pitanja državnih granica, ratnih zločina i političke stabilnosti Bosne i Hercegovine.

Arhivi otežavaju politički zaborav

Političari tijekom desetljeća mogu promijeniti retoriku, stranku i javni imidž. Međutim, stare novine, intervjui i službeni zapisi ostaju dio njihove biografije.

U ovom slučaju papirnati arhivi vratili su u javnost izjave koje su gotovo nestale s interneta i koje mlađi birači u Srbiji i regiji uglavnom nisu imali priliku pročitati.

To ne znači da arhivski tekst sam po sebi dokazuje kaznenu odgovornost. Znači, međutim, da javnost ima pravo tražiti precizan odgovor o ulozi osobe koja danas vodi jednu od najvažnijih država regije.