Kada su ronioci početkom 20. stoljeća kod grčkog otoka Antikitere pronašli ostatke rimskog broda, među kipovima, posuđem i nakitom nalazio se neugledan komad korodirane bronce. Nitko tada nije mogao pretpostaviti da je riječ o mehaničkom uređaju čija se složenost u Europi neće ponovno pojaviti više od tisuću godina.

Danas ga poznajemo kao mehanizam iz Antikitere – svojevrsno analogno računalo koje je uz pomoć desetaka precizno izrađenih zupčanika prikazivalo kretanje nebeskih tijela, kalendarske cikluse i vrijeme budućih pomrčina.

Uređaj je nastao prije više od 2.000 godina, vjerojatno između drugog i prvog stoljeća prije Krista.

Neobična kutija koja je prikazivala svemir

Mehanizam je vjerojatno bio smješten u drvenoj kutiji veličine manjeg kovčega. Na vanjskoj strani nalazili su se brojčanici i kazaljke, dok je unutrašnjost skrivala složen sustav zupčanika.

Okretanjem ručice korisnik je mogao odabrati određeni datum i vidjeti položaj Sunca i Mjeseca, mjesečeve mijene, kalendarske cikluse i vrijeme mogućih pomrčina.

Nije riječ o računalu u današnjem elektroničkom smislu, ali je uređaj primao unos, mehanički obrađivao podatke i prikazivao rezultat. Upravo zato ga se često naziva prvim analognim računalom.

Mehanizam nije bio ukras. Bio je stroj koji je matematički model svemira pretvarao u pokret zupčanika i kazaljki.

Kako je takva tehnologija mogla nestati?

Najveća tajna nije samo način na koji je izrađen, nego činjenica da stoljećima nakon njega ne poznajemo uređaj slične složenosti.

To pokazuje koliko se tehnološko znanje može izgubiti nakon ratova, pada država, prekida trgovačkih veza i nestanka radionica u kojima su se vještine prenosile s majstora na učenike.

Znanstvenici pretpostavljaju da mehanizam nije bio jedini primjerak. Njegova preciznost upućuje na dugu tradiciju razvoja, ali gotovo svi slični brončani predmeti kasnije su vjerojatno rastavljeni i pretopljeni.

Rendgenske snimke otvorile su unutrašnjost

Dijelovi mehanizma toliko su oštećeni da su se desetljećima mogli proučavati samo izvana. Tek moderna rendgenska tomografija omogućila je znanstvenicima da vide skrivene zupčanike i natpise unutar korodiranih fragmenata.

Rekonstrukcije su pokazale da su antički graditelji razumjeli složene astronomske cikluse te ih znali pretvoriti u precizne matematičke omjere između zupčanika.

Uređaj danas čuva Nacionalni arheološki muzej u Ateni, dok istraživači i dalje raspravljaju o njegovu točnom podrijetlu i autoru.