Američka vojska završila je novu seriju udara na Iran, čime je vojna kampanja ušla u desetu uzastopnu noć. Napadi su, prema američkom Središnjem zapovjedništvu, bili usmjereni na iranske zapovjedne centre, položaje za lansiranje raketa i dronova, pomorske ciljeve te sustave protuzračne obrane.

Nastavak napada pokazuje da Washington zasad ne smanjuje vojni pritisak, iako se u pozadini pokušava pronaći prostor za novo privremeno primirje.

Istodobno Iran i njegove regionalne saveznice prijete udarima na pomorske pravce, vojne baze i infrastrukturu zemalja koje podržavaju američke operacije.

Američka vojska želi oslabiti sposobnost novih napada

Cilj udara nije samo uništavanje pojedinačnih objekata. Washington pokušava smanjiti sposobnost Irana da koordinira napade, lansira rakete i dronove te štiti vlastiti zračni prostor.

Gađanje zapovjednih centara trebalo bi otežati povezivanje različitih dijelova iranske vojske. Napadi na lansirne položaje usmjereni su na neposrednu prijetnju američkim bazama, brodovima i regionalnim saveznicima.

Uništavanje protuzračne obrane istodobno otvara prostor za buduće američke operacije i smanjuje rizik za zrakoplove koji sudjeluju u kampanji.

Deseta uzastopna noć više nije kratka odmazda. Riječ je o trajnoj vojnoj kampanji čiji konačni politički cilj još nije jasno objašnjen.

Rat se širi prema moru

Posebnu opasnost predstavlja mogućnost širenja sukoba na Hormuški tjesnac i Crveno more. Tim pravcima prolazi velik dio svjetske trgovine naftom, plinom i drugom robom.

Svaki napad na tanker, trgovački brod ili lučku infrastrukturu povećava troškove osiguranja i prijevoza. Takvo povećanje ne ostaje samo problem brodara, nego se prelijeva na cijene goriva, hrane i industrijske proizvodnje.

Hutisti iz Jemena dodatno prijete pomorskom blokadom Saudijske Arabije, čime bi se otvorila nova fronta i ugrozio važan pravac izvoza nafte.

Pregovori se spominju, ali udari ne prestaju

U diplomatskim krugovima razmatra se prijedlog privremenog prekida vatre koji bi otvorio prostor za nastavak pregovora.

Međutim, sama činjenica da se razgovara o primirju ne znači da su se strane približile dogovoru. Obje pokušavaju poboljšati svoju pregovaračku poziciju vojnim pritiskom.

Iran želi pokazati da može ugroziti regionalnu infrastrukturu i pomorske pravce. Sjedinjene Države pokušavaju dokazati da mogu dugotrajno pogađati iranske vojne kapacitete.

Civili plaćaju cijenu strategije

Napadi na energetsku, prometnu i lučku infrastrukturu stvaraju posljedice koje brzo prelaze granice vojnih objekata.

Stanovnici pojedinih iranskih područja već se suočavaju s nestancima struje, problemima u opskrbi vodom, strahom i rastom cijena.

Nezadovoljstvo iranskim vlastima ne znači automatsku podršku stranim napadima. U dijelovima zemlje vojna kampanja pojačava nacionalni osjećaj i otpor prema Sjedinjenim Državama.

Najveći problem ostaje nepoznat kraj

Američka vojska može uništavati ciljeve, ali vojni uspjeh sam po sebi ne odgovara na pitanje što slijedi nakon posljednjeg udara.

Bez političkog dogovora Iran može obnavljati dio sposobnosti, koristiti regionalne saveznike i nastaviti napade na drukčiji način.

Dugotrajna kampanja istodobno povećava rizik američkih gubitaka, širenja rata i sve većeg gospodarskog udara na države koje nisu izravno uključene u sukob.