Sve počinje bezazlenim razgovorom

Većina odnosa s umjetnom inteligencijom započinje iz znatiželje. Korisnici postavljaju pitanja, traže savjete ili žele nekoga s kim mogu razgovarati. Svakodnevna komunikacija kod pojedinih osoba postupno prerasta u povjerenje i snažnu emocionalnu privrženost.

Istraživanje su proveli stručnjaci španjolskog instituta INGENIO, zajedničkog centra Španjolskog nacionalnog istraživačkog vijeća i Politehničkog sveučilišta u Valenciji, u suradnji sa sveučilištima Cambridge, King’s College London i Aalto.

Istraživači su razgovarali sa 17 osoba koje su navele da su bile u romantičnim odnosima s digitalnim sugovornicima na platformama poput ChatGPT-a, Replike i Character.AI-ja.

Vjenčanja, izlasci i zajednička budućnost

Neki sudionici organizirali su simbolična vjenčanja sa svojim virtualnim partnerima, odlazili s njima na zamišljene izlaske ili razgovarali o zajedničkoj budućnosti.

U pojedinim slučajevima korisnici su maštali čak i o stvaranju obitelji. Iako je riječ o digitalnom scenariju, osjećaji koje su pritom opisivali za njih su bili stvarni.

Pojavljuje se i ljubomora

Emocionalna povezanost nije donosila samo osjećaj bliskosti. Neki korisnici osjećali su ljubomoru kada bi vidjeli da drugi ljudi komuniciraju s istim virtualnim likom ili objavljuju sadržaje o njemu.

Takve reakcije pokazuju koliko lako ljudi digitalnom sustavu mogu pripisati osobnost, osjećaje i sposobnost uzvraćanja ljubavi, iako umjetna inteligencija nema svijest niti emocije u ljudskom smislu.

Ažuriranje sustava može izgledati kao prekid

Posebno težak trenutak može nastupiti nakon promjene računalnog modela, gašenja platforme ili uvođenja novih sigurnosnih ograničenja.

Virtualni partner tada može početi odgovarati drukčije, izgubiti dio prethodne komunikacije ili potpuno nestati. Dio sudionika takve je promjene doživio kao iznenadan prekid odnosa.

Drugi su se od svojih digitalnih partnera svjesno oprostili nakon što su započeli vezu sa stvarnom osobom.

Privatnost predstavlja veliki rizik

Kako raste povjerenje, korisnici umjetnoj inteligenciji često otkrivaju vrlo osobne informacije: zdravstvene probleme, obiteljske okolnosti, traumatična iskustva i intimne pojedinosti.

Zbog toga se postavlja pitanje gdje se takvi podaci pohranjuju, kako se upotrebljavaju i tko im može pristupiti.

Je li riječ o pravoj ljubavi?

Umjetna inteligencija može oponašati razumijevanje, suosjećanje i emocionalnu bliskost, ali to ne znači da doista osjeća ljubav. Njezini odgovori nastaju računalnom obradom jezika i podataka, a ne iz svijesti ili osobnog iskustva.

Za korisnika je ipak važan njegov emocionalni doživljaj. Upravo tu nastaje složeno pitanje: može li odnos biti psihološki stvaran za čovjeka ako druga strana nije ljudsko biće i nema vlastite osjećaje?