Od obećanoga posla do prve crte bojišta

Mete posrednika najčešće su muškarci iz ekonomski slabijih država Afrike, Azije i Latinske Amerike. Ponude koje pronalaze na internetu obećavaju rad u građevinarstvu, sigurnosnim službama ili industriji, visoku mjesečnu plaću i ubrzano dobivanje ruskoga državljanstva.

Nakon dolaska u Rusiju pojedinci dobivaju ugovore napisane isključivo na ruskom jeziku. Svjedočanstva nekih stranih državljana govore da su tek u vojnom centru shvatili kako dokument koji su potpisali nije ugovor o civilnom radu, nego pristupanje ruskim oružanim snagama.

Zabilježeni su i slučajevi stranaca koji su u Rusiju stigli kao turisti ili studenti, a poslije se našli u vojnoj obuci i na ukrajinskom bojištu.

Novačenje preko društvenih mreža

Važnu ulogu imaju društvene mreže i privatni posrednici. Oglasi se prilagođavaju jeziku i ekonomskim prilikama ciljane države, dok se vojna priroda posla ponekad prikriva ili umanjuje.

Nisu svi strani borci prevareni. Dio ih svjesno pristaje na vojnu službu zbog novca, državljanstva ili drugih pogodnosti. Zbog toga treba razlikovati dobrovoljne plaćenike od ljudi koji tvrde da su u rat dospjeli obmanom ili prisilom.

Obiteljima je nakon odlaska često teško utvrditi gdje se njihovi bližnji nalaze. Ako vojnik pogine ili nestane, administrativni i jezični problemi dodatno otežavaju dobivanje informacija i povratak tijela.

Rusiji su potrebni novi vojnici

Dugotrajan rat donosi velike gubitke i stalnu potrebu za popunjavanjem postrojbi. Novačenje stranaca omogućuje Kremlju da dio ljudstva pronađe izvan Rusije i tako smanji politički rizik nove velike mobilizacije vlastitih građana.

Stranci bez poznavanja jezika, prava i ruskoga sustava posebno su ranjivi. Ovise o posrednicima, vojnim zapovjednicima i dokumentima čije posljedice često ne mogu provjeriti.