Rijeka napokon stiže do mora

Mirna je kroz unutrašnjost Istre povezivala doline, šume, polja i naselja prije nego što kod Antenala izađe pred Jadran. Na ušću se slatka i slana voda miješaju, stvarajući krajolik koji ne pripada potpuno ni rijeci ni moru.

Putnik ovuda često samo prođe. Most je prometna veza između Bujštine i Poreštine, a pogled s ceste kratko traje. Ipak, upravo taj kratki prijelaz pokazuje jednu od najvažnijih promjena na zapadnoj obali Istre: kameni gradovi ustupaju mjesto ravnom, vlažnom i otvorenom prostoru.

Voda bogata upravo zato što nije ista

Miješanje slatke i slane vode stvara pogodne uvjete za ribe koje ulaze u ušće. Službeni lokalni izvori bilježe dugu povijest ribarenja u Tarskoj vali, posebno lov cipla i brancina koji su pratili takve prijelazne vode.

Ribarenje ovdje nije bilo samo izlazak barke na otvoreno more. Zahtijevalo je poznavanje toka, plime, kretanja ribe i trenutka u kojemu se mreža postavlja preko široke vode. Krajolik je postao alat, a iskustvo način čitanja njegovih promjena.

Most kao granica i veza

Antenal zato najbolje objašnjava sukob brzine i prostora. Cesta želi prijeći, rijeka želi teći, a more neprestano vraća vodu prema kopnu. Čovjek je između njih izgradio most, ali nije ukinuo nijedan prirodni ritam.

Uspon prema naseljima iznad obale

Nakon ušća cesta se odvaja od ravne vode i vodi prema Taru i Vabrigi. More ostaje niže, a pred nama se ponovno pojavljuju polja, masline i kuće na uzvisini. Antenal je trajao kratko, ali je promijenio perspektivu: obala više nije samo crta između kamena i mora.