Uhićen 55-godišnjak iz okolice Kragujevca

Srpski MUP priopćio je da su pripadnici Službe za borbu protiv visokotehnološkog kriminala, u suradnji s policijom u Kragujevcu, identificirali i uhitili muškarca inicijala S. S., rođenog 1971. godine.

Sumnja se da je na svojem profilu na Facebooku objavio videosnimku na kojoj, uz pokazivanje noža, izgovara izravne prijetnje predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i glavnom i odgovornom uredniku Informera Draganu J. Vučićeviću.

Postupanje je provedeno po nalogu Posebnog odjela za visokotehnološki kriminal Višeg javnog tužiteljstva u Beogradu. Osumnjičenom je određeno policijsko zadržavanje do 48 sati, nakon čega bi uz kaznenu prijavu trebao biti priveden nadležnom tužiteljstvu.

Vučić objavio snimku i otkrio identitet osumnjičenog

Dan nakon uhićenja Vučić je na svojem Instagram profilu objavio videoobraćanje koje je započeo prikazivanjem dijela snimke osumnjičenog muškarca.

Predsjednik Srbije pritom je javno izgovorio njegovo ime i mjesto stanovanja, iako su policija i većina medija u početnim izvještajima objavili samo inicijale. TV Wien / TV Beč identitet osumnjičenog neće prenositi jer kazneni postupak nije završen i vrijedi pretpostavka nedužnosti.

Vučić je rekao kako vjeruje da muškarac „nije toliko loš” niti je kriminalac kakvim se na snimci pokušao predstaviti. Dodao je da ne želi dalje dijeliti obitelji i društvo te da je spreman oprostiti mu.

Vučićeva odluka da kaže kako se ne osjeća ugroženo ne poništava snimku niti automatski zaustavlja postupak. O pravnoj odgovornosti osumnjičenog odlučuju tužiteljstvo i sud.

Predsjednik najavio da će pokušati pomoći osumnjičenom

Vučić je u obraćanju kazao da nije ni tužitelj ni sudac, ali da će pokušati osumnjičenom „proceduralno i pravno pomoći”. Kao moguću olakotnu okolnost istaknuo je vlastitu izjavu da se nakon prijetnje ne osjeća ugroženo.

Takva izjava može imati određenu težinu prilikom procjene posljedica prijetnje, ali konačnu odluku ne donosi osoba kojoj je prijetnja upućena. Nadležno tužiteljstvo mora procijeniti sadržaj snimke, kontekst u kojem je nastala, ozbiljnost izgovorenih riječi i postojanje elemenata kaznenog djela.

Osim Vučića, prijetnje su navodno bile usmjerene i prema Draganu J. Vučićeviću. Zbog toga slučaj nije moguće svesti samo na pitanje hoće li predsjednik Srbije osobno oprostiti osumnjičenom.

Od pojedinačne prijetnje do političkog obračuna

Iako je predmet policijskog postupanja konkretna snimka jednoga muškarca, Vučić je slučaj proširio na ukupnu političku situaciju u Srbiji. Ustvrdio je da su prijetnje rezultat manipulacije onih koji žele podijeliti zemlju, obitelji i građane.

Za stvaranje takve atmosfere optužio je političke protivnike, prosvjednike, pojedine medije i društvene mreže. Govorio je i o velikim količinama novca koje, prema njegovoj tvrdnji, dolaze iz inozemstva radi slabljenja Srbije.

U svojem obraćanju ipak nije predstavio dokaz koji bi uhićenog muškarca izravno povezao s nekom oporbenom strankom, studentskom organizacijom, prosvjednom skupinom, medijem ili stranim financijerom.

Zato je važno odvojiti dvije razine slučaja. Prva je policijski potvrđena sumnja da je pojedinac objavio ozbiljnu prijetnju. Druga je Vučićevo političko tumačenje razloga zbog kojih je ta prijetnja nastala. To tumačenje zasad ostaje njegova tvrdnja, a ne utvrđena činjenica.

Prijetnja nije politička kritika

Bez obzira na političke podjele u Srbiji, izravna prijetnja smrću uz pokazivanje oružja ne može se opravdavati nezadovoljstvom vlašću, podrškom oporbi ili sudjelovanjem u prosvjedima.

Politička kritika, čak i kada je oštra, vulgarna ili neugodna za vlast, pripada području slobode izražavanja. Pozivanje na nečiju smrt i pokazivanje noža prelazi granicu političkog govora i postaje predmet kaznenog postupanja.

Istodobno, odgovornost pojedinca ne smije se automatski prebacivati na široke skupine ljudi koje s njegovim postupkom možda nemaju nikakve veze. Ako postoji organizirana pozadina ili politička veza, nju trebaju utvrditi policija i tužiteljstvo na temelju dokaza.

Prijetnja predsjedniku mora biti istražena. Ali prijetnja jednoga čovjeka ne može sama po sebi postati dokaz krivnje cijele oporbe, svih prosvjednika ili svakoga medija koji kritizira vlast.

Snimka je postala dio Vučićeve političke poruke

Vučićevo obraćanje nije ostalo samo na osudi nasilja i pozivu na smirivanje napetosti. Predsjednik Srbije govorio je i o budućim izborima, gospodarskim projektima i razvoju Kragujevca.

Spomenuo je novu obilaznicu, tvornicu Stellantis i planiranu izgradnju kliničkog centra. Izrazio je očekivanje da mu uhićeni muškarac jednoga dana neće zahvaljivati kao predsjedniku, nego kao Aleksandru.

Time je ozbiljan kazneni slučaj uklopio u širu političku poruku: predsjednik se predstavio kao meta prijetnje koja istodobno oprašta, poziva na jedinstvo i obećava nove državne projekte.

Takav način komunikacije može smirivati dio javnosti jer ne poziva na osvetu. S druge strane, povezivanje pojedinačnog osumnjičenika s cjelokupnom oporbom dodatno produbljuje podjelu koju Vučić u istom obraćanju tvrdi da želi prevladati.

Objavljivanje identiteta otvara dodatna pitanja

Javno izgovaranje punog imena osumnjičenog prije završetka postupka otvara pitanje zaštite privatnosti i pretpostavke nedužnosti. Činjenica da je osoba snimku sama objavila na društvenoj mreži ne znači automatski da su svi njezini osobni podaci relevantni za javnost.

Mediji imaju pravo izvještavati o prijetnjama predsjedniku države, radu policije i političkoj reakciji. Međutim, postoji razlika između izvještavanja o slučaju i javnog obilježavanja čovjeka prije nego što je saslušan i prije nego što je sud utvrdio njegovu odgovornost.

Dodatnu osjetljivost stvara činjenica da je predsjednik najprije otkrio identitet, a zatim najavio da će osumnjičenom pokušati pomoći. Takva kombinacija političke, javne i moguće pravne intervencije zahtijeva osobito transparentno postupanje institucija.

Sada su na potezu tužiteljstvo i sud

Nadležni će morati utvrditi autentičnost i puni kontekst snimke, okolnosti u kojima je objavljena, psihofizičko stanje osumnjičenog te postoji li stvarna opasnost od ponavljanja ili ostvarivanja prijetnje.

Političke izjave, predsjednikov oprost i reakcije na društvenim mrežama ne mogu zamijeniti zakoniti postupak. Osumnjičeni ima pravo na obranu i pretpostavku nedužnosti, dok država ima obvezu ozbiljno istražiti prijetnje upućene bilo kojoj osobi – bez obzira je li riječ o predsjedniku, novinaru ili običnom građaninu.

Najodgovorniji završetak ovog slučaja ne bi bio novo medijsko prepucavanje, nego jasan odgovor institucija: što se dogodilo, koliko je prijetnja bila ozbiljna i postoji li iza postupka pojedinca išta više od njegove osobne odluke.