Zašto je raspon od 70 do 90 km/h često najpovoljniji

Pri maloj brzini automobil sporije prelazi svaki kilometar, motor dulje radi, a često se koristi niži stupanj prijenosa. Kako brzina raste, motor dolazi u učinkovitije područje rada i vozilo u višem stupnju prijenosa lakše održava jednoličan tempo.

U rasponu od približno 70 do 90 km/h otpor zraka još je razmjerno umjeren. Američko Ministarstvo energetike navodi da je u računalnim modelima klasični benzinski automobil srednje veličine najbolju ekonomičnost postizao pri približno 55 milja na sat, odnosno oko 89 km/h.

To nije jamstvo da će svaki automobil imati isti rezultat. Mali turbobenzinski motor, veliki dizel, hibrid, SUV i automobil s automatskim mjenjačem imaju različite optimalne radne točke.

Nakon 100 km/h fizika postaje sve skuplja

Otpor zraka povećava se približno s kvadratom brzine. Kada brzina poraste s 90 na 130 km/h, motor ne treba samo malo više energije. Potrebno je znatno više snage kako bi automobil savladao zrak koji djeluje na prednju površinu vozila.

Zato automobil koji pri 90 km/h troši oko pet litara na 100 kilometara pri 130 km/h može trošiti šest do sedam litara. Pri 150 km/h potrošnja pojedinih modela može prijeći osam litara. Točne vrijednosti ovise o aerodinamici, motoru, mjenjaču, gumama, nagibu ceste i vremenu.

Veći i viši automobili, krovne kutije te nosači bicikala dodatno povećavaju otpor. ÖAMTC je u pojedinim ispitivanjima utvrdio da krovni nosači s teretom pri autocestovnim brzinama mogu povećati potrošnju za više desetaka posto.

Zašto prespora vožnja također nije idealna

Vožnja brzinom od 30 ili 40 km/h u previsokom stupnju prijenosa može opteretiti motor i izazvati podrhtavanje. U preniskom stupnju prijenosa motor radi na većem broju okretaja nego što je potrebno. Ni jedna situacija nije učinkovita.

Najbolje je odabrati najviši stupanj prijenosa u kojem motor radi mirno i može normalno reagirati na pritisak papučice gasa. Kod automatskih mjenjača sustav to uglavnom određuje sam, ali naglo pritiskanje gasa izaziva spuštanje u niži stupanj i povećanje potrošnje.

Hibridi i električni automobili ponašaju se drukčije

Hibridni automobil može biti vrlo učinkovit u gradskoj vožnji jer pri usporavanju vraća dio energije u bateriju, a pri manjim brzinama koristi elektromotor. Na autocesti ta prednost postaje manja, a veliku ulogu ponovno preuzima otpor zraka.

Električni automobili ne troše gorivo, ali pri većoj brzini znatno brže troše energiju iz baterije. Vožnja brzinom od 100 ili 110 km/h umjesto 130 km/h može osjetno povećati doseg, posebno zimi, pri vjetru ili s krovnom kutijom.

Najveća ušteda dolazi iz načina vožnje

Vozač često može više uštedjeti predvidljivom vožnjom nego stalnim pokušajem održavanja jedne navodno savršene brzine. Nagla ubrzavanja troše veliku količinu energije, a kočenjem se već potrošena energija uglavnom pretvara u toplinu.

Potrebno je gledati dovoljno daleko ispred vozila, pravodobno pustiti papučicu gasa i održavati razmak. Ujednačena vožnja, ispravan tlak u gumama, uklanjanje nepotrebnog tereta i skidanje prazne krovne kutije mogu donijeti vidljivu razliku.

Tempomat je koristan na ravnoj autocesti. Na valovitom terenu ponekad može povećati potrošnju jer pokušava zadržati potpuno jednaku brzinu i na usponu. Tada umjereno dopuštanje pada brzine može biti učinkovitije.

Sigurnost i ograničenja uvijek imaju prednost

Ekonomična brzina vrijedi samo kada je dopuštena i sigurna. Na autocesti ne treba voziti neprirodno sporo niti ometati promet kako bi se uštedjelo nekoliko decilitara goriva. Brzina se mora prilagoditi vidljivosti, vremenu, stanju ceste i prometu.

Za većinu dugih putovanja razumna strategija je mirna vožnja između 100 i 110 km/h kada okolnosti to dopuštaju. Potrošnja će biti niža nego pri 130 km/h, a razlika u vremenu dolaska na realnoj ruti često je manja nego što pokazuje jednostavan izračun bez gužvi i zaustavljanja.