Počast žrtvama na mjestu srušene crkve

Komemoracija je održana na prostoru na kojem se do 1941. nalazila pravoslavna crkva Rođenja Presvete Bogorodice. U crkvi i na drugim lokacijama na području Gline ustaške su snage tijekom proljeća i ljeta 1941. ubile velik broj srpskih civila.

Crkva je nakon zločina srušena. Na njezinu je mjestu 1969. podignut Spomen-dom žrtvama fašizma, koji je nakon 1995. preimenovan u Hrvatski dom.

Srpsko narodno vijeće, predstavnici antifašističkih organizacija i potomci žrtava godinama traže da se zgradi vrati njezina memorijalna uloga i jasno obilježi što se na tom mjestu dogodilo.

Jeckov upozorila na odnos prema ustaškom pozdravu

Saborska zastupnica SDSS-a Dragana Jeckov upozorila je da je sve manje onih koji se srame javno koristiti pozdrav „Za dom spremni“ te da društvo ne smije normalizirati simbole i poruke povezane s ustaškim režimom.

Njezina je izjava dio šire rasprave koja se u Hrvatskoj ponovno intenzivirala zbog korištenja tog pozdrava na koncertima, javnim okupljanjima i u političkom prostoru.

Pozdrav „Za dom spremni“ bio je službeni pozdrav ustaškog pokreta i režima Nezavisne Države Hrvatske. Istodobno se u dijelu hrvatske javnosti njegovo korištenje pokušava opravdati obilježjima pojedinih postrojbi iz Domovinskog rata, zbog čega pravna i politička praksa godinama ostaje neujednačena.

Zločini u Glini započeli u svibnju 1941.

Prvi veliki val uhićenja i ubojstava dogodio se u svibnju 1941., kada je iz Gline i okolnih mjesta odvedeno približno 450 muškaraca srpske nacionalnosti. Većina je ubijena na području obližnjeg Prekope.

Novi zločini uslijedili su tijekom srpnja i kolovoza. Među njima je i masovno ubojstvo u glinskoj pravoslavnoj crkvi, gdje su zatočeni civili ubijeni, a objekt potom uništen.

Povjesničari koji su istraživali arhivsku dokumentaciju zločine u Glini opisuju kao dio organizirane politike progona Srba, Židova, Roma i političkih protivnika ustaškog režima.

Sjećanje ne smije služiti novim podjelama

Odavanje počasti žrtvama zločina iz Drugoga svjetskog rata ne umanjuje žrtve iz Domovinskog rata. Upravo je priznavanje svih civilnih žrtava, bez obzira na njihovu nacionalnost i vrijeme stradanja, preduvjet ozbiljnog odnosa prema prošlosti.

Glina je tijekom 20. stoljeća doživjela teške zločine i progone različitih zajednica. Zbog toga komemoracije trebaju biti mjesta pijeteta, provjerenih povijesnih činjenica i jasnog odbacivanja svake ideologije koja ljude dijeli prema nacionalnosti ili vjeri.

Žrtvama se dostojanstvo ne vraća prešućivanjem. Vraća im se imenovanjem zločina, očuvanjem mjesta sjećanja i odbijanjem da simboli režima odgovornog za njihovu smrt postanu prihvatljiv dio javnog prostora.

Zoran / TV Wien