Europljani žele putovati, ali novčanik vodi glavnu riječ

Europska putnička komisija utvrdila je da čak 82 posto Europljana planira putovati između travnja i rujna 2026., što je najviša razina od 2020. godine. Na prvi pogled, to je savršena vijest za Hrvatsku. No ispod tog postotka stoji druga poruka: najčešće planirano putovanje traje četiri do šest noći, duži odmori gube udio, raste broj putnika s budžetom do 1.000 eura, a udio onih koji mogu izdvojiti 1.500 eura ili više pada. Čak 39 posto ispitanih planira samo jedno putovanje u šest mjeseci.

Omjer polugodišnjih dolazaka i noćenja daje približno 3,9 noćenja po jednom dolasku. To nije prosječno trajanje klasičnog ljetnog odmora jer u isti zbroj ulaze kratki gradski, poslovni, blagdanski i tranzitni boravci, ali dobro pokazuje zašto sam broj dolazaka nije dovoljan. Gost može doći, biti evidentiran i otići nakon dvije ili tri noći; za odredište je tada mnogo važnije koliko je ostao i što je tijekom boravka koristio.

To je gost kojega Hrvatska susreće ovoga ljeta. On ne mora biti siromašniji u apsolutnom smislu, ali je oprezniji. Uspoređuje apartman u Zadru s hotelom u Grčkoj, pizzu u Makarskoj s večerom u Italiji, cijenu istog artikla u međunarodnom trgovačkom lancu u Hrvatskoj i Austriji. Direktor HTZ-a Kristjan Staničić zato ispravno govori o vrijednosti za novac, a ne o jednostavnoj etiketi je li Hrvatska skupa ili jeftina. Njegova je poruka da gost u privatnom smještaju redovito odlazi u trgovinu i vrlo lako vidi kada je isti proizvod u Hrvatskoj skuplji nego kod kuće.

To je i razlog zbog kojeg se rezervacije sve češće zaključuju u posljednjem trenutku. Gost čeka vremensku prognozu, prati popuste i promatra hoće li iznajmljivač spustiti cijenu. Za pružatelja usluge to izgleda kao neizvjesnost; za gosta je to racionalan odgovor na tržište na kojem ponuda kreveta, osobito privatnih, često raste brže od potražnje.

Račun za more počinje mnogo prije prve kave

Za gosta koji iz Beča ili Donje Austrije putuje prema Dalmaciji cijena odmora počinje na autocesti. Austrijska desetodnevna vinjeta za osobni automobil 2026. stoji 12,80 eura, a dvomjesečna 32 eura. Mnogi stanovnici Austrije već imaju godišnju vinjetu pa taj iznos nije novi trošak, ali slovensku vinjetu moraju uračunati: sedmodnevna za standardni automobil stoji 16, a mjesečna 32 eura. Za odmor dulji od tjedan dana najčešće treba mjesečna.

Hrvatska cestarina od Zagreba do Splita za osobni automobil iznosi 26,40 eura u jednom smjeru, odnosno 52,80 eura za povratak. Kada se tomu dodaju slovenska vinjeta, dionica od Maclja prema Zagrebu, gorivo i lokalne vožnje, dolazak automobilom više nije sporedan trošak.

Ilustrativna, a ne univerzalna računica izgleda ovako: povratna ruta Beč–Split ima približno 1.500 do 1.600 kilometara. Automobil koji troši sedam litara na 100 kilometara potrošit će oko 105 do 112 litara goriva. Uz aktualnu najvišu cijenu od 1,62 eura za benzin i 1,75 eura za dizel, samo gorivo iznosi približno 170 do 196 eura. S vinjetama i cestarinama putni račun lako dolazi do približno 270 ili 300 eura, prije parkinga, trajekta i vožnje po odredištu.

Zbog toga vinjeta sama po sebi rijetko odlučuje hoće li obitelj doći u Hrvatsku. Odlučuje zbroj. Ako su put, apartman, trgovina i restoran svi istodobno skuplji, kućanstvo skraćuje boravak za jednu ili dvije noći. Upravo se takva promjena najbolje vidi u europskim anketama: želja za putovanjem ostaje snažna, ali trajanje i budžet postaju manji.

Koliko stoji običan dan na obali

Cijene se snažno razlikuju između mjesta, položaja lokala i kategorije ponude, pa sljedeće iznose treba čitati kao orijentacijski raspon, a ne kao službeni hrvatski prosjek. Aktualni cjenici i turistički vodiči za 2026. pokazuju otprilike ovu sliku:

• Espresso: najčešće od 1,50 do 3 eura; cappuccino ili veća kava s mlijekom približno 2,50 do 4 eura.
• Pivo od pola litre: približno 3 do 6 eura, uz više cijene na najizloženijim lokacijama.
• Pizza ili tjestenina: uglavnom 10 do 18 eura; provjereni srpanjski jelovnik iz Makarske, primjerice, navodi Margheritu od 10 eura, espresso od 1,60 i caffe latte od 2,40 eura.
• Glavno jelo u restoranu srednje kategorije: oko 15 do 30 eura po osobi, dok riba i atraktivna lokacija račun mogu podignuti iznad tog raspona.
• Večera za dvoje s pićem: približno 50 do 80 eura; obitelj s dvoje djece lako dolazi do 70, 100 ili više eura, ovisno o izboru jela.
• Sladoled i parking: kugla sladoleda najčešće je oko 2 do 3,50 eura, a sat parkiranja u turističkim zonama približno jedan do četiri eura.

Trgovina nije automatski jeftin izlaz. Vlada je zadržala režim ograničenih cijena za ukupno 100 proizvoda i kategorija. U zaštićenoj košarici, primjerice, mljevena kava od 400 do 500 grama ima najvišu cijenu 6,79 eura, maslac od 250 grama 2,99 eura, a miješani kruh do 1,70 eura po kilogramu. No kod većeg dijela kategorija trgovac mora ponuditi najmanje jedan artikl po ograničenoj cijeni; ograničenje ne znači da su svi proizvodi te vrste jednako jeftini.

Još važnije, Vladina odluka za trgovine ne određuje cijenu espressa na rivi, porcije ribe, apartmana ili hotelske sobe. Kava kupljena u trgovini i kava poslužena na plaži ekonomski su i pravno dvije različite stvari. Upravo u tom prostoru između zaštićene košarice i slobodno formirane turističke usluge nastaje najveći dio rasprave o tome je li Hrvatska preskupa.

Potrošnja raste, ali rast računa nije isto što i rast blagostanja

Financijski pokazatelji zasad izgledaju bolje od fizičkog prometa. Prema podacima Hrvatske narodne banke, strani su turisti u prvom tromjesečju ostvarili 945,2 milijuna eura prihoda, 79,7 milijuna ili 9,2 posto više nego godinu prije. Od 1. do 18. srpnja u smještaju i ugostiteljstvu izdano je 6,63 posto više računa, dok je njihova ukupna vrijednost porasla 13,7 posto.

Jednostavan urednički izračun pokazuje da je prosječna vrijednost računa u tom srpanjskom razdoblju porasla približno 6,6 posto. To može značiti da gosti više troše, ali i da za istu košaricu plaćaju više. U lipnju su ukupne potrošačke cijene u Hrvatskoj bile 4,5 posto više nego godinu prije, prijevoz je poskupio 8,6 posto, a restorani i usluge smještaja 5,8 posto. Nominalni prihod zato raste brže od stvarne količine kupljenih usluga.

Istra dobro pokazuje taj paradoks. Vrijednost fiskaliziranih računa u prvom polugodištu bila je oko 15 posto veća, dok je broj računa porastao oko šest posto. Ukupni promet raste, ali pojedini ugostitelj ne mora osjećati boljitak jer je istodobno otvoreno više lokala, postavljeno više stolova i povećana konkurencija. Više novca u sustavu ne znači automatski više zarade za svakoga.

Još je važnija struktura smještaja. Hoteli imaju oko 14 posto komercijalnih kapaciteta, ali privlače 47 posto komercijalnih dolazaka. Kampovi drže oko 20 posto kapaciteta i 15 posto dolazaka. Objekti u domaćinstvu čine čak 52 posto kapaciteta, a ostvaruju oko 27 posto komercijalnih dolazaka. To nije dokaz da je svaki apartman u problemu, ali jest znak da je ponuda privatnih kreveta velika i da prosječna popunjenost postaje sve teža.

Tržište je tu vrlo hladno. Hotel s bazenom, doručkom, recepcijom i jasnom razinom usluge lakše opravdava višu cijenu. Apartman koji je poskupio, a nije unaprijedio opremu, čistoću, komunikaciju ili dodatnu vrijednost, ulazi u izravnu usporedbu sa stotinama sličnih oglasa. Zato hoteli rastu, kampovi su približno stabilni, a privatni smještaj bilježi minus.

Što Vlada može zaustaviti, a što ne može

Premijer Andrej Plenković još je u svibnju konkurentnost cijena i kvalitetu usluge označio jednim od ključnih pitanja sezone. U srpnju je otišao korak dalje i rekao da se hrvatski turizam približio granici od 21 do 22 milijuna dolazaka i oko 110 milijuna noćenja godišnje. Poruka je jasna: daljnji razvoj ne može se temeljiti samo na dodavanju kreveta i podizanju cijena.

Tonči Glavina govori da tržište postavlja granice i da dosadašnji rast cijena više nije održiv. Kristjan Staničić upozorava da nas čeka borba za svakog gosta i da je vrijednost za novac važnija od rasprave je li zemlja općenito skupa ili jeftina. Ta tri politička i turistička glasa zapravo govore isto: cijena koja nema pokriće u kvaliteti postaje poslovni rizik.

Vlada je tijekom godine intervenirala tamo gdje ima izravne instrumente. Deseti paket pomoći vrijedan je 450 milijuna eura. Cijene električne energije i plina za zaštićene skupine i dio poduzetništva zadržane su do 30. rujna, nastavljeno je ograničenje cijena 100 proizvoda i kategorija u trgovinama, a Vlada regulira i najviše cijene osnovnih goriva izvan autocesta. Od 28. srpnja benzin stoji najviše 1,62, a dizel 1,75 eura po litri; prema Vladinu izračunu bez intervencije cijene bi bile 1,77 odnosno 1,94 eura.

Te mjere smanjuju ulazne troškove građanima i dijelu turističkog sektora. One, međutim, ne mogu jamčiti jeftinu večeru, razumnu cijenu apartmana ili kavu od dva eura na svakoj plaži. Ugostiteljske i smještajne cijene uglavnom formira tržište. Država može pomagati kroz energente, poreznu politiku, promociju, nadzor i ulaganja, ali konačnu odluku o cjeniku donosi vlasnik, a presudu donosi gost.

Zato apeli sami po sebi nisu dovoljni. Ako iznajmljivač ima prazne dane, popust više nije političko pitanje nego tržišna korekcija. Ako restoran puni stolove uz visoku cijenu i dobru uslugu, tržište mu tu cijenu priznaje. Problem nastaje kada se hrvatska prirodna ljepota uračuna u račun kao da je privatna investicija ugostitelja ili iznajmljivača.

Obala: Istra vodi, Dalmacija drži snagu, Kvarner šalje upozorenje

Istra je u prvih šest mjeseci ostvarila 8,7 milijuna noćenja i ostala najjača turistička regija. Slijede Splitsko-dalmatinska županija s 5,3 milijuna i Kvarner s 4,7 milijuna noćenja. Među pojedinačnim destinacijama na vrhu su Dubrovnik, Rovinj, Poreč, Zagreb i Split.

Regionalni rezultat ipak nije potpuno ravan. Većina obalnih područja bila je oko lanjske razine ili u blagom plusu, dok su Kvarner i Dubrovačko-neretvanska županija pokazivali slabije kretanje. Unutar iste županije razlike mogu biti velike: hotel može imati odličnu popunjenost, susjedni apartman praznu noć, a restoran punu terasu uz ugostitelja nekoliko ulica dalje koji govori o padu prometa.

Zato više nije dovoljno objaviti fotografiju pune plaže i zaključiti da je sezona rekordna. Turist na jednodnevnom izletu, vlasnik kuće za odmor, gost hotela s pet zvjezdica i obitelj u apartmanu stvaraju potpuno različite ekonomske učinke. Hrvatska mora manje brojati samo glave, a više pratiti trajanje boravka, potrošnju po gostu, popunjenost po vrsti smještaja i zadovoljstvo nakon plaćenog računa.

Kontinentalna Hrvatska raste, ali još živi u sjeni Jadrana

Kontinent zajedno sa Zagrebom ostvario je 2,4 milijuna noćenja u prvom polugodištu, jedan posto više nego lani. Kada se izdvoji 13 kontinentalnih županija bez Zagreba, riječ je o 592,1 tisući dolazaka i nešto više od 1,1 milijun noćenja, uz rast od 3,1 posto u dolascima i 2,4 posto u noćenjima. Zagreb sam ostvaruje veći promet od svih ostalih kontinentalnih županija zajedno.

To je skroman udio u odnosu na Jadran, ali i najveća hrvatska razvojna rezerva. Toplice, zdravstveni turizam, eno-gastronomija, cikloturizam, kulturna baština i boravak u prirodi mogu puniti mjesece kada more više nije glavni motiv. Ulaganje od oko 20 milijuna eura u obnovljene Daruvarske toplice dio je šireg pokušaja da se Hrvatska pozicionira na europskoj karti kontinentalnog i zdravstvenog turizma.

Kontinent ima jednu veliku prednost: gostu može ponuditi niži ukupni račun i drukčiji ritam. Ima i ozbiljan problem: premalo proizvoda koji se mogu jednostavno rezervirati, nedovoljnu međunarodnu vidljivost i kratko zadržavanje. Ako kamper u središnjoj Hrvatskoj ostane dvije ili tri noći na putu prema moru, to je dobar početak, ali ne i završeni turistički proizvod.

Pravi uspjeh kontinenta neće biti da kopira obalu. Bit će da produlji godinu i poveže Zagreb, toplice, Slavoniju, Baranju, Međimurje, Zagorje, Liku i Gorski kotar u putovanja zbog kojih se dolazi upravo tamo, a ne samo prolazi prema Jadranu.

Tri moguća završetka sezone 2026.

Hrvatska je 2025. završila s više od 21,8 milijuna dolazaka i 110,1 milijun noćenja. RBA u aktualnoj analizi zadržava procjenu rasta noćenja od jedan posto za cijelu 2026., uz očekivanje nešto slabije glavne sezone i boljeg doprinosa razdoblja izvan špice. To bi matematički značilo približno 111,2 milijuna noćenja.

Na temelju dosadašnjih rezultata, rezervacija i cjenovnih rizika, TV Wien izdvaja tri urednička scenarija. To nisu službene prognoze, nego rasponi koji se mogu promijeniti zbog vremena, požara, prometa, geopolitičkih poremećaja i ponašanja gostiju u posljednjem trenutku.

• Osnovni scenarij: srpanj i kolovoz ostaju oko lanjske razine, a rujan i listopad donesu blag rast. Hrvatska završava s približno 21,8 do 22,2 milijuna dolazaka i 110,5 do 111,5 milijuna noćenja. Nominalni prihod raste brže od fizičkog prometa, ali dio rasta pojedu cijene.
• Bolji scenarij: stabilno vrijeme, sigurnosna prednost i snažan last minute pune kolovoz i posezonu. Broj noćenja prelazi 112 milijuna, a prihod stranih turista približava se ili prelazi 16 milijardi eura. Za takav ishod nužna je disciplina cijena u srednjem segmentu.
• Slabiji scenarij: skupi energenti, prometni troškovi, toplinski valovi ili novi geopolitički šok skrate boravke i pojačaju popuste. Godina završava s približno 108,5 do 110 milijuna noćenja. Prihod može ostati blizu lanjskog ili nominalno rasti, iako je stvarni turistički volumen slabiji.

Najvjerojatniji je srednji put: fizički rezultat oko rekordne 2025., uz nešto veći novčani promet. Ali upravo tu leži zamka. Rekord prihoda u eurima ne znači mnogo ako gost dobiva manje, radniku realna plaća ne prati troškove, a poduzetniku maržu pojedu energija, hrana i radna snaga.

Kolovoška istina neće stati u jednu brojku

Hrvatska u kolovoz ne ulazi prazna ni poražena. Ulazi s gotovo jednakim polugodišnjim rezultatom kao lani, snažnim domaćim tržištem, rastom Amerikanaca, Talijana, Slovenaca i gostiju iz Bosne i Hercegovine, rekordnim brojem zračnih linija i i dalje golemom privlačnošću Jadrana. Ulazi, međutim, i sa slabijim Austrijancima, opreznijim Nijemcima, minusom privatnog smještaja i europskim gostom koji sve češće bira četiri do šest noći umjesto dva tjedna.

Kava od tri eura sama neće otjerati gosta. Neće ni slovenska vinjeta, ni jedna skuplja pizza, ni parking od četiri eura. Otjerat će ga osjećaj da je svaki korak odmora postao mala kazna: skupa cesta, prosječan apartman, trgovina skuplja nego kod kuće, usluga bez osmijeha i račun koji se ne može objasniti kvalitetom.

I obrnuto, gost će platiti više kada vidi vrijednost. Platit će čist smještaj, dobar doručak, svježu ribu, pouzdanu uslugu, mirnu plažu, autentičan izlet i domaćina koji ga ne promatra kao novčanik na dvije noge. Hrvatska zato ne mora ponovno postati jeftina destinacija. Mora ostati destinacija u kojoj cijena ima smisla.

Kolovoz će pokazati koliko je kreveta popunjeno. Rujan i listopad pokazat će je li sezona produljena. A tek povratak istoga gosta 2027. dat će najtočniji odgovor na pitanje je li turistička 2026. doista bila uspješna.

Napomena o podacima

Analiza je zaključena 30. srpnja 2026. Polugodišnji podaci temelje se na sustavu eVisitor, koji obuhvaća komercijalni i nekomercijalni smještaj te nautički charter. Podaci DZS-a odnose se na komercijalni smještaj i zato se pojedini zbrojevi mogu razlikovati. U javnim sezonskim sažecima odlasci se ne objavljuju kao zaseban usporediv pokazatelj poput dolazaka i noćenja, pa se ponašanje pri odlasku procjenjuje kroz trajanje boravka. Srpanjski podaci su privremeni presjeci; konačan rezultat cijelog mjeseca u trenutku objave još nije bio dostupan. Projekcije TV Wiena jasno su odvojene od službenih rezultata i vanjskih ekonomskih prognoza.