Mirko Berlaković, istaknuti kulturni i prosvjetni djelatnik te bivši ravnatelj Dvojezične glavne škole u Velikom Borištofu, preminuo je u 86. godini života.

Njegovim odlaskom hrvatska zajednica u Gradišću izgubila je jednoga od svojih najpredanijih čuvara – čovjeka koji nije samo govorio o očuvanju identiteta, nego ga je svakodnevno živio, zapisivao, podučavao i prenosio novim naraštajima.

Školstvo kao borba za budućnost zajednice

Učiteljsku karijeru započeo je u osnovnoj školi u Bandolu, a potom je radio u Starom Hodašu i Velikom Borištofu. Od 1990. do 2001. godine bio je ravnatelj glavne škole u Velikom Borištofu.

Na njegovu inicijativu škola je 1994. godine dobila zakonski status dvojezične glavne škole. Taj korak bio je mnogo više od administrativne promjene. Značio je stvaranje prostora u kojem su hrvatski jezik i identitet mogli nastaviti živjeti i nakon osnovnoškolskog obrazovanja.

Berlaković je razumio da manjinski jezik postaje posebno ranjiv kada nestane iz učionica, udžbenika i svakodnevice mladih. Zato se godinama zauzimao za kvalitetnu dvojezičnu nastavu i stručne materijale prilagođene potrebama gradišćanskohrvatskih škola.

Autor udžbenika i gramatike

Kao član učiteljskog tima sudjelovao je u izradi pet školskih udžbenika te školske terminologije namijenjene nastavnicima i učenicima gradišćanskohrvatskih škola.

Sastavio je i malu gramatiku gradišćanskohrvatskog jezika. Objavljena je u dvojezičnoj verziji s objašnjenjima na njemačkom jeziku, kao i u obliku usporedne gramatike gradišćanskohrvatskog i standardnoga hrvatskog jezika.

Njegov rad nije bio samo jezikoslovni ili pedagoški. Bio je to dugotrajan napor da se jezik brojčano male zajednice učini dostupnim, razumljivim i primjenjivim u suvremenom obrazovanju.

Od Slavuja do Kolo Slavuja

U školi je podučavao tamburanje, a zajedno s učenicima osnovao je tamburaško društvo Slavuj. Društvo se 1971. godine povezalo s plesnom skupinom Kolo, čime je nastao folklorni ansambl Kolo Slavuj.

Berlaković je bio njegov prvi predsjednik. Za svoj rad i doprinos očuvanju hrvatske glazbene i folklorne baštine primio je kulturnu nagradu Metron.

Njegovo djelovanje nije se zaustavljalo na jednome društvu. Dugogodišnje je vodio pjevačko i tamburaško društvo Harmonija, skrbio o kantoriji u rodnom Velikom Borištofu te kasnije preuzeo kantorsku službu za Hrvate u mađarskom Kisegu.

Četrnaest godina na čelu Hrvatskoga štamparskog društva

Od 1981. godine Berlaković je četrnaest godina bio predsjednik Hrvatskoga štamparskog društva. Tijekom njegova mandata Društvo je dobilo vlastite prostorije, dok su Hrvatske novine dobile stabilniju institucionalnu potporu.

Posebno mu je bilo važno da djelovanje hrvatskih medija i kulturnih organizacija ostane nadstranačko i usmjereno prema interesima cijele zajednice.

Priznanja za desetljeća predanog rada

Posljednjih mjeseci njegovo je zdravlje bilo narušeno pa nije mogao osobno prisustvovati svim događajima i priznanjima posvećenima njegovu radu.

Kulturna nagrada gradišćanskih Hrvata dodijeljena mu je 2025. godine, a u travnju 2026. Hrvatsko štamparsko društvo predstavilo je knjigu „Naš Mirko“, posvećenu njegovu višedesetljetnom i raznovrsnom djelovanju.

Još 2016. godine primio je Nagradu narodne kulture Zemlje Gradišće za doprinos očuvanju i njegovanju tradicionalne kulturne baštine.

Ostaje trag koji neće nestati

Izvori: Dnevno.hr, Hrvatska redakcija ORF-a