Udruge za zdravo življenje i prevenciju prekomjerne težine pripremile su prijedlog zakona kojim bi se na prednju stranu ambalaže proizvoda s visokim udjelom soli, šećera ili zasićenih masti postavljala vidljiva upozorenja. Prijedlog još nije zakon i tek treba proći javnu, stručnu i političku raspravu.

Cilj zaštite djece od pretilosti nitko razuman ne bi trebao osporavati. Problem nastaje kada se u isti okvir, bez dovoljno razlikovanja načina proizvodnje, količine konzumacije i cjelokupne prehrane, stave tradicionalni proizvodi poput kulena i pršuta te industrijske grickalice i druga ultra-prerađena hrana.

Domaće meso nije isto što i industrijska formula

Kulen, pršut, šunka, slanina i domaće kobasice stoljećima su se proizvodili na obiteljskim gospodarstvima u Hrvatskoj, Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Srbiji i drugim dijelovima regije. Svinje su se uzgajale na selu, meso se obrađivalo prema lokalnim recepturama, a proizvodi su se jeli sezonski i u razumnim količinama.

To nije isto što i proizvod koji sadrži dugačak popis emulgatora, pojačivača okusa, bojila, aroma, stabilizatora, zamjenskih masnoća i dodanih šećera. Nutritivni sastav mora biti jasno naveden, ali podrijetlo sirovine, način proizvodnje i stupanj industrijske obrade također moraju imati težinu.

Ako stavljamo upozorenje na kulen, stavimo ga i na šećer

Ako je kriterij zaštita zdravlja, tada upozorenja moraju biti jednako vidljiva i na gaziranim pićima s velikim količinama šećera, energetskim napitcima, industrijskim slasticama, žitaricama koje se reklamiraju djeci te proizvodima čiji se sastav proteže preko pola ambalaže.

Ne može domaći kulen s mesom, solju, paprikom i začinima biti prikazan kao veća prijetnja od pića u kojemu se u jednoj boci nalazi višestruka dnevna količina šećera. Ne može se govoriti o zaštiti djece, a istodobno dopuštati agresivno oglašavanje slatkiša, zaslađenih napitaka i industrijske brze hrane.

Problem nije jedna kriška pršuta, nego način života

Pretilost ne nastaje zbog jedne kriške pršuta pojedene uz kruh, sir i povrće. Na zdravlje utječu ukupna prehrana, količina hrane, nedostatak kretanja, zaslađena pića, stalno grickanje, veličina porcija, stres i svakodnevna dostupnost visokokaloričnih proizvoda.

Svođenje složenog javnozdravstvenog problema na nekoliko tradicionalnih proizvoda bilo bi jednostavno, ali pogrešno. Čovjeka se mora obrazovati kako čitati deklaraciju, razumjeti porciju i razlikovati povremeno uživanje od svakodnevnog prekomjernog unosa.

Male proizvođače nova pravila pogađaju snažnije

Velika kompanija lakše će promijeniti recepturu, ambalažu, marketinšku kampanju i distribuciju. Mali proizvođač kulena ili pršuta nema laboratorije, pravne odjele i milijunske proračune. Svaka nova administrativna obveza za njega predstavlja stvarni trošak.

Ako se oznake uvedu bez razumnog razlikovanja tradicionalne proizvodnje, moglo bi se dogoditi da proizvod s kontroliranim podrijetlom i nekoliko poznatih sastojaka dobije crno upozorenje, dok industrijski proizvod prilagodi nekoliko brojki i nastavi se reklamirati kao prihvatljiviji izbor.

Zaštitimo djecu, ali ne uništavajmo selo

Djecu treba zaštititi od agresivnog marketinga, pogrešnih prehrambenih navika i svakodnevnog prekomjernog unosa šećera, soli i masnoće. Škole trebaju nuditi kvalitetniju hranu, pitku vodu, više kretanja i stvarno obrazovanje o prehrani.

Ali zaštita djece ne smije postati opravdanje za stigmatiziranje domaćeg proizvoda, dok se šira industrija ultra-prerađene hrane prilagođava pravilima i nastavlja poslovati gotovo neometano.

Europska komisija već godinama razmatra usklađeno označavanje nutritivnih vrijednosti na prednjoj strani ambalaže. Trenutačna opća pravila EU-a takvo označavanje još ne čine obveznim za sve proizvode, a Komisija nije odabrala jedinstveni model. Upravo zato Hrvatska mora u raspravi zaštititi vlastite tradicionalne proizvode i male proizvođače, umjesto da unaprijed prihvati sustav koji ih ne razlikuje od industrijske robe.