Marijan Ban, autor pjesama koje su obilježile generacije i jedan od najupečatljivijih glasova hrvatske glazbene scene, pojavio se pred kamerama u dokumentarnom serijalu posvećenom Neni Belanu.

Ban se posljednjih godina rijetko pojavljuje u medijima. Povukao se nakon zdravstvenih problema, prestao održavati redovite koncerte i gotovo potpuno izbjegavao intervjue.

Upravo zato njegovo pojavljivanje izazvalo je velik interes publike koja pamti Daleku obalu, njezine koncerte i pjesme povezane s morem, Splitom, ljubavlju i generacijskim odrastanjem.

„Da nema Belana, pitanje je bih li se uopće bavio glazbom”

Ban je bez zadrške priznao da je upravo Neno Belan odigrao jednu od najvažnijih uloga u njegovu životu.

Iza riječi o „krivnji” krije se zahvalnost prijatelju koji je prepoznao njegovu autorsku i izvođačku energiju u vremenu kada Ban još nije razmišljao o ozbiljnoj glazbenoj karijeri.

Prvi nastup počeo je kao iznenađenje

Ban se prisjetio vremena kada je često dolazio u jedriličarski klub Mornar u Splitu. Đavoli su ondje krajem 1984. imali jedan od svojih prvih koncerata.

Na ulaznicama je pisalo da publiku očekuje gost iznenađenja. Ban je kupio dvije karte i pitao tko je tajanstveni gost, ne znajući da je upravo njega Belan namjeravao pozvati na pozornicu.

Kada mu je rečeno da je on gost iznenađenja, Ban je u svojem prepoznatljivom stilu navodno prvo zatražio da mu vrate novac za kupljene ulaznice.

Taj improvizirani izlazak pred publiku opisao je kao svoj prvi javni nastup.

Split u vrijeme kada su nastajali Đavoli i Daleka obala

Sredinom osamdesetih splitska glazbena scena bila je puna mladih bendova, klubova, proba i pokušaja da se snimke pošalju velikim izdavačkim kućama.

Neno Belan u Đavolima je spajao rock’n’roll, pop šezdesetih, talijanske kancone i mediteranski senzibilitet. Ban će kasnije u Dalekoj obali razviti vlastiti prepoznatljiv svijet pjesama o moru, ljubavi, brodovima, gradu i ljudima s ruba svakodnevice.

Njihovi glazbeni putevi bili su različiti, ali su se često dodirivali kroz prijateljstvo, nastupe, produkciju i zajedničke projekte.

Banove pjesme ostale su i nakon njegova povlačenja

Marijan Ban povukao se s pozornice, ali njegove pjesme nisu nestale. „Morska vila”, „Tonka”, „Četrnaest palmi”, „Roza”, „Mojoj lijepoj” i brojne druge nastavile su živjeti kroz radijske programe, koncerte drugih izvođača i publiku koja ih pjeva desetljećima.

Njegov glas nije bio klasično uglađen, ali upravo je zbog svoje hrapavosti, iskrenosti i mediteranske boje postao gotovo nemoguće zamijeniti s bilo kojim drugim izvođačem.

Ban je znao napisati jednostavan stih koji zvuči kao razgovor za stolom, a zatim ga pretvoriti u pjesmu koju cijela dvorana pjeva kao vlastitu uspomenu.

Medijska šutnja nije izbrisala zanimanje publike

Povlačenje iz javnosti stvorilo je dodatnu pažnju svaki put kada bi se pojavila nova fotografija, izjava ili snimka Marijana Bana.

Publika ne traži nužno njegov veliki povratak ili novu turneju. Mnogima je dovoljno vidjeti da je dobro i čuti nekoliko iskrenih rečenica o vremenu u kojem su nastajale pjesme uz koje su odrasli.