Vučić i Dodik položili vijenac srpskim žrtvama Oluje: Komemoracija nastavljena u Mrkonjić Gradu
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i predsjednik SNSD-a Milorad Dodik odali su počast srpskim civilima stradalima na Petrovačkoj cesti u kolovozu 1995. godine. Središnje obilježavanje Dana sjećanja na stradale i prognane Srbe održava se u Mrkonjić Gradu.
Aleksandar Vučić i Milorad Dodik položili su zajednički vijenac kod spomen-križa na Petrovačkoj cesti, u selu Janjila kod Bosanskog Petrovca.
Spomen-obilježje podignuto je u znak sjećanja na civile koji su stradali dok se izbjeglička kolona u kolovozu 1995. kretala iz Hrvatske prema teritoriju Bosne i Hercegovine.
Srpski dužnosnici događaj na Petrovačkoj cesti opisuju kao jedan od najtežih simbola stradanja srpskog stanovništva tijekom i neposredno nakon Oluje.
Mjesto na kojem su Vučić i Dodik položili vijenac i odali počast stradalim civilima.
Datum središnjeg obilježavanja Dana sjećanja u Mrkonjić Gradu.
Prošla je od vojno-redarstvene operacije Oluja iz kolovoza 1995. godine.
Vijenac kod spomen-križa na Petrovačkoj cesti
Vučić i Dodik došli su do spomen-križa u selu Janjila, gdje su položili cvijeće i odali počast ljudima stradalima u izbjegličkoj koloni.
Vučić je poručio da žrtve ne smiju biti zaboravljene te da će Srbija nastaviti obilježavati mjesta stradanja srpskog stanovništva.
Posjet Petrovačkoj cesti bio je dio Vučićeva višednevnog boravka u Republici Srpskoj i povratničkim sredinama u Federaciji Bosne i Hercegovine.
Petrovačka cesta za Srbiju i Republiku Srpsku ostaje mjesto sjećanja na civile stradale u izbjegličkoj koloni u kolovozu 1995. godine.
Sažetak poruka srpskih dužnosnika
Središnja komemoracija u Mrkonjić Gradu
Središnje obilježavanje Dana sjećanja na stradale i prognane Srbe održava se u Mrkonjić Gradu, u organizaciji vlasti Srbije i Republike Srpske.
Uz Vučića i Dodika, dolazak je najavljen i predstavnicima političkog vodstva Republike Srpske te patrijarhu Srpske pravoslavne crkve Porfiriju.
Organizatori su Mrkonjić Grad odabrali kao mjesto obilježavanja zbog njegova ratnog stradanja, protjerivanja stanovništva i razaranja tijekom završnih operacija rata u Bosni i Hercegovini 1995. godine.
Mrkonjić Grad povezuje dvije ratne priče
Iako se središnja komemoracija održava povodom Oluje, Mrkonjić Grad nije bio dio teritorija Republike Hrvatske niti područje na kojem se sama operacija Oluja izvodila.
Grad je tijekom rujna i listopada 1995. zauzet u zajedničkim operacijama Hrvatske vojske, Hrvatskog vijeća obrane i Armije Republike Bosne i Hercegovine na zapadnobosanskom bojištu.
Nakon Daytonskog mirovnog sporazuma vraćen je pod upravu Republike Srpske. Srpska strana tvrdi da je grad tijekom povlačenja teško razoren te ističe masovnu grobnicu pronađenu nakon povratka stanovništva.
Odabirom Mrkonjić Grada organizatori povezuju sjećanje na odlazak Srba iz Hrvatske s kasnijim ratnim događajima u zapadnoj Bosni.
- Petrovačka cesta kod Bosanskog Petrovca – polaganje vijenca civilnim žrtvama
- Mrkonjić Grad – središnja komemoracija Srbije i Republike Srpske
- Čipuljić kod Bugojna – Vučićev posjet obnovljenoj obiteljskoj kući
- više mjesta u Republici Srpskoj i Federaciji BiH povezanih sa srpskim povratnicima
Hrvatska i Srbija Oluju obilježavaju potpuno različito
U Hrvatskoj se Oluja obilježava kao legitimna vojno-redarstvena operacija kojom je oslobođen najveći dio teritorija koji se od 1991. nalazio pod kontrolom pobunjenih srpskih snaga.
Petog kolovoza u Kninu obilježavaju se Dan pobjede i domovinske zahvalnosti te Dan hrvatskih branitelja. Posebna počast odaje se poginulim i nestalim hrvatskim braniteljima.
Srbija i Republika Srpska isti događaj obilježavaju kroz sjećanje na srpske civilne žrtve i kolone stanovništva koje su napustile Hrvatsku.
Te dvije komemoracije predstavljaju dva potpuno različita nacionalna pogleda na završnicu rata, ali postojanje civilnih žrtava i pravo obitelji da im odaju počast ne bi trebalo biti predmet političkog omalovažavanja.
Brojke ostaju dio političkog prijepora
Srpski izvori i organizacije navode različite procjene broja poginulih, nestalih i prognanih tijekom i nakon Oluje.
U javnom prostoru najčešće se govori o približno 1.900 poginulih i nestalih te više od 200.000 ljudi koji su napustili Hrvatsku, ali se podaci razlikuju prema izvoru, metodologiji i razdoblju koje se uračunava.
Hrvatska ističe da je velik dio stanovništva napustio područje nakon organizirane evakuacije koju je naredilo tadašnje vodstvo pobunjenih Srba, dok srpska strana odlazak opisuje kao protjerivanje izazvano hrvatskom vojnom operacijom.
Upravo se na pitanju uzroka i karaktera odlaska stanovništva desetljećima lome politički i povijesni narativi Zagreba i Beograda.
Istodobno, civilna žrtva ne prestaje biti civilna žrtva zbog toga kojem je narodu pripadala. Svaki dokazani zločin mora biti istražen, a svaka obitelj ima pravo zapaliti svijeću i položiti cvijet.
Problem nastaje kada se komemoracije pretvaraju u pokušaj brisanja činjenice da je rat u Hrvatskoj počeo pobunom, napadima JNA i srpskih snaga te okupacijom dijela međunarodno priznatog teritorija Republike Hrvatske.
Poštovanje prema srpskim civilnim žrtvama ne znači izjednačavanje agresora i branitelja. Jednako tako, slavljenje hrvatske pobjede ne smije značiti poricanje pojedinačnih zločina počinjenih tijekom ili nakon operacije.
Povijesna istina ne gradi se biranjem samo onih žrtava koje odgovaraju vlastitoj politici. Ona počinje jasnim odgovorom na pitanja tko je napao, tko se branio, koji je teritorij bio okupiran i što se dogodilo svakom civilu čiji je život završen u koloni, selu ili vlastitoj kući.
Discover more from TV Wien / TV Beč
Subscribe to get the latest posts sent to your email.
