Zašto nas neke osobe iscrpe nakon samo nekoliko minuta razgovora?
Nakon susreta s nekim ljudima osjećamo se mirnije i snažnije, dok nas drugi ostavljaju umornima, napetima i bezvoljnima. Psiholozi objašnjavaju da problem često nije u količini razgovora, nego u njegovoj strukturi i emocionalnom teretu.
Gotovo svatko poznaje osobu nakon čijeg se poziva ili susreta osjeća lošije nego prije razgovora.
Takvi ljudi ne moraju uvijek biti namjerno zlonamjerni. Ponekad su nesvjesni vlastitog ponašanja, duboko nezadovoljni ili naviknuti da svu pažnju usmjeravaju na vlastite probleme.
Jedna osoba govori, traži podršku i preuzima prostor, dok druga uglavnom sluša.
Isti problemi ponavljaju se iz razgovora u razgovor bez želje za konkretnim rješenjem.
Emocionalni pritisak nastavlja se i kada druga osoba pokaže umor ili potrebu za prekidom.
Stalno traže savjet, ali svaki savjet odbacuju
Jedan od najiscrpljujućih obrazaca jest neprestano iznošenje istog problema uz odbacivanje svakog mogućeg rješenja.
Osoba pita što bi trebala učiniti, ali na svaki prijedlog odgovara objašnjenjem zašto to nije moguće. Razgovor se zatim vraća na početak i cijeli se krug ponavlja.
Sugovornik tako troši energiju pokušavajući pomoći, ali ne vidi nikakav pomak. Nakon nekog vremena javlja se nemoć, frustracija i emocionalni umor.
Neki ljudi ne traže rješenje. Traže stalnu publiku za problem koji ne žele ili još nisu spremni mijenjati.
Psihološko objašnjenje obrasca
Razgovor se uvijek vraća na njih
U zdravom odnosu postoji razmjena. Obje osobe govore, slušaju, pitaju i pokazuju zanimanje za ono što druga strana proživljava.
Iscrpljujući sugovornik često kratko sasluša tuđu priču, ali je brzo prekida, uspoređuje sa svojim iskustvom ili razgovor ponovno usmjerava na sebe.
Druga osoba tada dobiva osjećaj da nije partner u razgovoru, nego emocionalni spremnik u koji se odlažu tuđa nezadovoljstva.
Negativnost se prenosi i na tijelo
Stalno slušanje kritika, sukoba, katastrofičnih predviđanja i optuživanja može aktivirati stresni odgovor.
Tijelo može reagirati napetošću mišića, ubrzanim pulsom, glavoboljom, nemirom ili potrebom da se nakon razgovora dugo smiruje.
Posebno su osjetljive osobe koje imaju snažnu empatiju i teško podnose osjećaj da nekome nisu dovoljno pomogle.
- osjećate napetost čim vidite ime osobe na zaslonu
- razgovor je gotovo uvijek negativan
- vaši problemi i osjećaji ostaju nevažni
- osoba odbacuje svaki savjet, ali ponovno traži pomoć
- nakon susreta osjećate umor, krivnju ili nervozu
- bojite se postaviti granicu da se osoba ne naljuti
Postavljanje granice nije sebičnost
Nismo obvezni biti dostupni u svakom trenutku niti beskonačno ponavljati isti razgovor.
Granica može biti jednostavna i mirna: „Mogu razgovarati deset minuta”, „Danas nemam snage za ovu temu” ili „Već smo više puta razgovarali o tome i mislim da ti treba stručna pomoć”.
Granica nije kazna. Ona štiti odnos od nakupljanja ljutnje i sprečava da podrška preraste u emocionalno iscrpljivanje.
Ne mora svaka teška osoba biti „emocionalni vampir”
Popularni izraz može pomoći opisati osjećaj iscrpljenosti, ali nije stručna dijagnoza.
Netko može prolaziti kroz žalovanje, depresiju, bolest, razvod ili ozbiljnu životnu krizu. Povremeno intenzivno oslanjanje na prijatelje ne znači automatski da je osoba manipulativna.
Važna je razlika između privremenog teškog razdoblja i dugotrajnog obrasca u kojem jedna osoba stalno uzima, a rijetko pokazuje interes ili odgovornost.
Kada nakon gotovo svakog razgovora osjećamo iscrpljenost, vrijedi pogledati postoji li u odnosu ravnoteža, poštovanje i stvarna spremnost na promjenu.
Dobro postavljena granica ne uništava zdrav odnos. Ona najčešće pokaže koliko je odnos doista zdrav.
Discover more from TV Wien / TV Beč
Subscribe to get the latest posts sent to your email.
