Trideset i jednu godinu nakon vojno-redarstvene operacije Oluja u javnosti se i dalje vode potpuno suprotstavljene rasprave o tome zašto je velik broj srpskih civila napustio tada okupirana područja Hrvatske. Jedan od ključnih dokumenata u toj raspravi jest zapovijed koju je Milan Martić, predsjednik samoproglašene Republike Srpske Krajine, potpisao u Kninu poslijepodne 4. kolovoza 1995. godine.

U zapovijedi se izričito nalaže da se pristupi „planskoj evakuaciji sveg za borbu nesposobnog stanovništva” iz općina Knin, Benkovac, Obrovac, Drniš i Gračac.

Dokument određuje i smjer kretanja: prema Kninu, zatim preko Otrića prema Srbu i Donjem Lapcu. Za provedbu evakuacije trebala se zatražiti pomoć zapovjedništva UNPROFOR-ova sektora Jug sa sjedištem u Kninu.

„Da se pristupi planskoj evakuaciji sveg za borbu nesposobnog stanovništva iz opština Knin, Benkovac, Obrovac, Drniš i Gračac.”

Zapovijed potpisana prvog dana hrvatske operacije

Operacija Oluja počela je rano ujutro 4. kolovoza 1995. Hrvatska vojska i specijalna policija napale su položaje snaga pobunjenih Srba na širokom području sjeverne Dalmacije, Like, Korduna i Banovine.

Martićeva zapovijed izdana je istoga dana u poslijepodnevnim satima. U postupku pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju dokument je opisan kao naredba izdana oko 16.45 sati.

Nije riječ o usmenoj preporuci ili naknadno prepričanoj odluci, nego o pisanom dokumentu s datumom, službenim brojem, pečatom i Martićevim potpisom.

Što točno piše u dokumentu?

Zapovijed sadrži tri osnovne točke. Prvom se nalaže evakuacija stanovništva nesposobnog za borbu iz navedenih općina.

Drugom se određuje da se postupak provodi planski, prema unaprijed pripremljenim planovima i pravcima koji vode prema Kninu, Otriću, Srbu i Donjem Lapcu.

Trećom se nalaže traženje pomoći od UNPROFOR-a. Sama formulacija o „pripremljenim planovima” pokazuje da mogućnost evakuacije nije bila potpuno improvizirana tek nakon početka hrvatskog napada.

Evakuacija se nije zaustavila u Srbu i Donjem Lapcu

Prema prvotno određenom pravcu, stanovništvo je trebalo biti premješteno prema Srbu i Donjem Lapcu, odnosno dublje u prostor koji su još kontrolirale snage pobunjenih Srba.

Međutim, slom vojne obrane, nastavak hrvatskog napredovanja i opća panika doveli su do nastavka kolona prema Bosni i Hercegovini, a zatim prema Srbiji.

U kolonama se nisu nalazili samo civili. Istim su se prometnicama povlačili vojnici, policajci, političke strukture i vojna vozila, što je dodatno otežavalo kretanje i razlikovanje civilnog od vojnog povlačenja.

Dokument je važan, ali ne daje cijelu sliku

Martićeva zapovijed jedan je od najvažnijih dokaza o ulozi krajinskog vodstva u odlasku srpskog stanovništva. Ipak, ozbiljno povijesno tumačenje ne može stati na samo jednom dokumentu.

Dio civila napustio je domove prije službenog izdavanja zapovijedi, bježeći od topničke vatre, borbi i straha od ulaska hrvatskih snaga. Drugi su otišli nakon što su dobili službene upute vlasti kojima su vjerovali.

Na odluke su utjecali i višegodišnja propaganda, strah od života pod hrvatskom vlašću, iskustvo rata, povlačenje vlastite vojske te neizvjesnost o tome što će se dogoditi nakon ulaska hrvatskih snaga.

Zapovijed dokazuje postojanje organizirane odluke o evakuaciji, ali ne znači da su svi ljudi otišli iz potpuno jednakog razloga niti da su zločini počinjeni nakon Oluje time izbrisani.

Kako je dokument razmatran pred Haaškim sudom?

Martićeva zapovijed bila je dio dokaznog materijala u postupcima pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju.

U prvostupanjskom postupku protiv hrvatskih generala sudsko je vijeće zaključilo da je zapovijed izdana kada je dio stanovništva već počeo odlaziti te joj nije pripisalo isključivu odgovornost za cijeli egzodus.

Žalbeno vijeće poslije je srušilo ključne nalaze o nezakonitim topničkim napadima i zajedničkom zločinačkom pothvatu te pravomoćno oslobodilo Antu Gotovinu i Mladena Markača.

To znači da nije pravomoćno dokazana teza prema kojoj je državni i vojni cilj operacije Oluja bio nezakonito protjerivanje srpskog stanovništva.

Tuđmanov poziv Srbima da ostanu

Hrvatski predsjednik Franjo Tuđman uoči operacije javno je pozvao pripadnike srpskog stanovništva da ostanu u svojim domovima, odlože oružje i prihvate hrvatsku vlast.

Hrvatska je obećavala građanska prava i sigurnost onima koji ne sudjeluju u oružanom otporu.

Međutim, poziv nije zaustavio masovni odlazak. Povjerenje između zajednica bilo je uništeno četverogodišnjim ratom, okupacijom, protjerivanjima i propagandom s obje strane bojišnice.

Zločini nakon Oluje ostaju zasebna odgovornost

Postojanje Martićeve zapovijedi ne može služiti kao opravdanje za ubojstva preostalih srpskih civila, palež kuća, pljačku ili druga kaznena djela počinjena tijekom i nakon operacije.

Hrvatska država imala je obvezu zaštititi sve civile i kazniti počinitelje zločina bez obzira na njihovu nacionalnost.

Jednako tako, zločini pojedinaca ne mijenjaju pravnu i povijesnu činjenicu da je Hrvatska u Oluji oslobađala međunarodno priznati teritorij koji je godinama bio pod okupacijom.

Zoran / TV Wien