Političari na terenu obično očekuju pitanja o cestama, vodovodu, plaćama ili lokalnim problemima. Ovoga puta Aleksandar Vučić dobio je pitanje koje je cijeli razgovor odvelo u sasvim drugom smjeru.

Građanka koja mu se obratila rekla je da joj je još 2020. godine obećano zaposlenje pod uvjetom da prikupi određeni broj glasova. Pritom je imenovala Krsta Janjuševića i Branka Bjelića, za kojeg je rekla da joj je susjed. Tvrdila je i da posjeduje dokaze da je glasove doista skupljala.

Nije navela o kojem je poslu riječ niti za koju političku opciju je navodno prikupljala glasove. Upravo je taj detalj važan jer se iz same izjave ne može automatski zaključiti tko je eventualno organizirao takvo prikupljanje niti je li postojala službena ili neslužbena politička obveza.

Vučić je odgovornost prebacio na lokalne dužnosnike

Vučić se nije upuštao u detalje njezine tvrdnje. Odgovorio je da pitanje koje ima s Janjuševićem i Bjelićem treba riješiti s njima. Time nije ni potvrdio ni opovrgnuo tvrdnju da je posao bio obećan u zamjenu za prikupljene glasove.

Upravo je taj kratki odgovor dodatno pojačao interes javnosti jer je cijela scena otvorila mnogo šire pitanje političkog zapošljavanja i takozvanih “kapilarnih glasova” u Srbiji.

Što su “kapilarni glasovi”?

Izraz se u srpskoj političkoj javnosti koristi za sustav u kojem stranački aktivisti pokušavaju unaprijed evidentirati sigurne ili očekivane birače te od simpatizera i članova traže da dovedu dodatne glasače.

Samo političko nagovaranje građana da glasaju nije nezakonito. Problem nastaje ako se glas ili politička podrška povezuju s obećanjem zaposlenja, materijalne koristi, napredovanja ili korištenjem javnih resursa. U tom slučaju više nije riječ samo o klasičnoj kampanji nego se mogu otvoriti pitanja zloupotrebe položaja, trgovine utjecajem ili drugih kaznenih djela, ovisno o konkretnim dokazima.

Odvjetnik traži reakciju tužiteljstva

Nakon što je snimka postala javna, odvjetnik Ivan Ninić zatražio je da nadležno tužiteljstvo ispita cijeli slučaj. Prema njegovu stavu, trebalo bi saslušati ženu koja je iznijela tvrdnje, ali i dužnosnike koje je spomenula kako bi se utvrdilo postoji li osnova za kazneni postupak.

Ninić je slučaj povezao s navodima o prikupljanju “kapilarnih glasova” za SNS i mogućim korištenjem političkog utjecaja u zapošljavanju. To je njegova pravna i politička ocjena; zasad nema javno potvrđene informacije da je tužiteljstvo otvorilo postupak ili da je kazneno djelo utvrđeno.

Najvažnije pitanje tek treba dobiti odgovor

Sama javna izjava vrlo je ozbiljna, ali nije dokaz da se kazneno djelo doista dogodilo. Za to bi trebalo utvrditi tko je što obećao, postoji li dokumentacija ili komunikacija koja potvrđuje dogovor, je li posao trebao biti u javnom ili privatnom sektoru te postoji li veza između političkog angažmana i obećanog zaposlenja.

Upravo zato bi transparentna istraga bila u interesu svih uključenih. Ako su tvrdnje neistinite, to treba jasno utvrditi. Ako postoje dokazi da se posao doista nudio u zamjenu za glasove, onda slučaj više nije samo neugodno pitanje predsjedniku Srbije nego ozbiljan problem za politički i institucionalni sustav.