Grlić Radman nakon skupa u Sarajevu: Hrvatska neće odustati od ravnopravnosti Hrvata u BiH

Bosna i Hercegovina ponovno ulazi u razdoblje u kojem se pitanja izbornog sustava, konstitutivnosti naroda i političkog predstavljanja vraćaju u središte regionalne politike. Samo nekoliko mjeseci prije novih općih izbora, Zagreb je ponovno vrlo jasno poručio da pitanje položaja Hrvata u BiH za Hrvatsku nije zatvorena tema.

Gordan Grlić Radman izjavio je u ponedjeljak u Hercegovini da Hrvatska neće odustati od razgovora s partnerima u Europskoj uniji i Sjedinjenim Američkim Državama o promjenama izbornog i ustavnog okvira Bosne i Hercegovine. Posebno je naglasio potrebu za ograničenim ustavnim promjenama i izmjenama Izbornog zakona koje bi, prema hrvatskom stajalištu, trebale spriječiti preglasavanje Hrvata pri izboru njihovih političkih predstavnika.

Sarajevska konferencija ponovno otvorila stare političke prijepore

Povod za aktualnu reakciju bila je konferencija koju je prošloga tjedna u Sarajevu organizirao bosanskohercegovački ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković kao odgovor na Rezoluciju Hrvatskog sabora o osnaživanju položaja Hrvata u BiH. Konaković je pritom tvrdio da su Bošnjaci podzastupljeni u državnim institucijama, posebno na rukovodećim pozicijama, dok Hrvati prema njegovoj ocjeni zauzimaju više položaja nego što im pripada prema brojnosti.

Grlić Radman osporio je način na koji je skup predstavljen. Prema njegovim riječima, konferencija nije imala pravi međunarodni karakter jer su je organizirali Konaković i njegova stranka Narod i pravda, dok predstavnici drugih konstitutivnih naroda nisu bili uključeni na način koji bi omogućio širu raspravu.

Hrvatski ministar smatra da je upravo takav skup mogao biti prilika da se razgovara o izbornim reformama koje su već godinama predmet političkih prijepora. Umjesto toga, kaže, prilika je propuštena.

Hrvatska izborna jedinica ponovno u raspravi

Jedna od politički najosjetljivijih ideja jest mogućnost posebne hrvatske izborne jedinice ili drugog modela kojim bi se osiguralo da hrvatskog člana Predsjedništva BiH dominantno biraju hrvatski birači.

Grlić Radman tvrdi da samo spominjanje hrvatske izborne jedinice ne treba automatski tumačiti kao prijetnju teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine. Prema njegovu stavu, takvo rješenje ne bi značilo raspad države nego pokušaj ostvarivanja jednakopravnosti jednog od triju konstitutivnih naroda.

Komšićev model ponovno je u pozadini rasprave

Cijeli spor teško je razumjeti bez dugogodišnjih prijepora oko izbora Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Komšić je u više izbornih ciklusa pobjeđivao zahvaljujući velikom broju glasova iz većinski bošnjačkih sredina, dok hrvatske stranke tvrde da zbog toga nema politički legitimitet među većinom hrvatskih birača.

Pred opće izbore početkom listopada pojavila se i kandidatura Slavena Kovačevića iz Demokratske fronte. Grlić Radman vrlo oštro kritizira tu političku opciju i tvrdi da se iza nje krije nastavak modela prema kojem brojčano veći narod može presudno određivati predstavnika manjeg konstitutivnog naroda.

Takve tvrdnje predstavljaju politički stav hrvatskog ministra. Kovačević i Demokratska fronta imaju drukčiji pogled na ustavno uređenje BiH te snažnije naglašavaju građanski koncept države.

Dayton između dva potpuno različita tumačenja

Tri desetljeća nakon završetka rata Daytonski sporazum i dalje je temelj Bosne i Hercegovine, ali upravo se oko njegova tumačenja vode neke od najtežih političkih rasprava.

Hrvatska strana naglašava da je Bosna i Hercegovina država triju konstitutivnih naroda te da jednakopravnost nema smisla ako svaki od njih ne može stvarno birati vlastite političke predstavnike. Dio bošnjačkih političkih stranaka smatra da preveliko inzistiranje na etničkom predstavljanju učvršćuje nacionalne podjele i usporava razvoj građanskog modela države.

Između ta dva koncepta već godinama nema stabilnog političkog kompromisa.

Zagreb želi uključiti Bruxelles i Washington

Grlić Radman najavio je nastavak razgovora s ključnim međunarodnim partnerima. Hrvatska već dulje pokušava pitanje hrvatske jednakopravnosti u BiH zadržati na dnevnom redu institucija Europske unije, a ministar sada ponovno navodi i Sjedinjene Američke Države kao važnog partnera u budućim razgovorima.

Istodobno Hrvatska snažno podupire europski put Bosne i Hercegovine. U ranijim susretima s bosanskohercegovačkim dužnosnicima Grlić Radman više je puta naglašavao da je Zagreb spreman pružiti političku, diplomatsku i stručnu pomoć u procesu približavanja Europskoj uniji.

Upravo zbog toga hrvatska diplomacija pitanje izborne reforme pokušava povezati i s europskim putem zemlje: argument Zagreba jest da država koja želi postati članica EU-a mora imati stabilne institucije i sustav u kojem se sva tri konstitutivna naroda osjećaju politički ravnopravnima.

Nije riječ samo o jednom mjestu u Predsjedništvu

Iako se većina javne rasprave vrti oko hrvatskog člana Predsjedništva, problem je mnogo širi. Hrvati u BiH danas su brojčano najmanji konstitutivni narod, a politička rasprava obuhvaća Dom naroda, državne institucije, lokalnu vlast, javne funkcije i način na koji se u složenom ustavnom sustavu štite kolektivna prava.

Konakovićev argument o podzastupljenosti Bošnjaka pokazuje i drugu stranu problema: svaka politička zajednica u BiH ima vlastite podatke i vlastito viđenje toga tko je u institucijama zastupljen previše, a tko premalo.

Bez dogovora o zajedničkim pravilima takve će statistike teško riješiti politički problem.

Pred izbore prostor za kompromis postaje još uži

Kako se približavaju izbori, prostor za ozbiljan kompromis obično postaje manji. Stranke tada puno lakše mobiliziraju birače snažnim nacionalnim porukama nego složenim institucionalnim dogovorima.

Upravo zato je Grlić Radman naglasio žaljenje što sarajevska konferencija nije iskorištena za razgovor o izbornoj reformi. Njegova je poruka jasna: Zagreb ne želi da još jedan izborni ciklus prođe bez pokušaja rješavanja pitanja hrvatskog političkog predstavljanja.

Hoće li za to postojati dovoljno političke volje u Sarajevu, Mostaru, Bruxellesu i Washingtonu, sasvim je drugo pitanje.