Doručak u hotelu obično je najmirniji dio dana. Kava, buffet, nekoliko minuta prije izlaska u grad i kratka rasprava oko toga hoće li se uzeti još jedno pecivo.

U Salzburgu je, međutim, jedan takav doručak prerastao u javnu raspravu o vjeri, pravilima odijevanja i granici do koje privatni ugostiteljski objekt može određivati što gost smije nositi.

Muslimanska žena koja je s mužem i dvije odrasle kćeri noćila u hotelu Cool Mama željela je ujutro otići na doručak u hotelski Sky restoran. Problem je nastao zbog marame koju je nosila na glavi.

Osoblje ju je upozorilo na dress code restorana prema kojem su zabranjene sve vrste pokrivala za glavu.

Hotel: pravilo vrijedi za sve

Hotel odbacuje tvrdnje da je pravilo usmjereno protiv muslimana ili bilo koje druge vjerske skupine.

Prema njihovom objašnjenju, u Sky restoranima zabranjena su sva pokrivala za glavu, neovisno o razlogu zbog kojeg ih gost nosi. To uključuje marame, židovske kipe, baseball kape, šešire i slične predmete.

Dress code obuhvaća i druge dijelove odjeće koje hotel smatra neprikladnima za željeni ambijent restorana, među njima trenirke, jogging hlače, kratku odjeću za plažu, radnu odjeću, japanke i slične komade.

Nije bilo moguće ni doručkovati u sobi

Prema informacijama koje prenose austrijski mediji, obitelj je pitala postoji li mogućnost da žena doručkuje u sobi.

Hotel navodi da buffet hranu ne poslužuje kao room service niti dopušta da se hrana s buffeta nosi u sobe. Zato je obitelji ponuđeno da se već rezervirani doručak za majku ne naplati.

Prema verziji hotela, obitelj je tu mogućnost prihvatila.

Dvije žene koje su incident promatrale situaciju su, međutim, opisale kao izrazito neugodnu i diskriminirajuću.

Pravo hotela na kućni red nije neograničeno

Upravo ovdje priča postaje pravno zanimljiva.

Privatni hotel ima pravo određivati pravila ponašanja i odijevanja u svojim prostorima. Restorani višeg cjenovnog razreda redovito imaju dress code, a gost koji uđe u kupaćim hlačama, radnom kombinezonu ili sportskoj odjeći može biti zamoljen da se presvuče.

Međutim, austrijsko pravo istodobno zabranjuje diskriminaciju, između ostalog na temelju spola i etničke pripadnosti.

Gleichbehandlungsanwaltschaft upozorava da granicu kućnog reda upravo čine pravila o zabrani diskriminacije.

Što znači „neizravna diskriminacija“?

Ovo je možda najvažniji dio cijele priče.

Pravilo može na papiru izgledati potpuno neutralno, a ipak u praksi određenu skupinu pogoditi mnogo snažnije nego druge.

Primjerice, zabrana svih pokrivala za glavu jednako se odnosi na čovjeka s baseball kapom i ženu koja maramu nosi zbog vjerskog uvjerenja. Ali posljedica nije nužno ista. Prvi gost kapu jednostavno skine. Druga osoba možda smatra da skidanje marame pred nepoznatim muškarcima nije prihvatljivo prema njezinu vjerskom uvjerenju.

Upravo zato austrijsko antidiskriminacijsko pravo poznaje i koncept naizgled neutralnih pravila koja neku skupinu mogu staviti u posebno nepovoljan položaj.

„Želimo određeni ambijent“ – je li to dovoljno?

Hotel kao razlog navodi željeni ambijent i kolektivnu atmosferu Sky restorana.

To je razumljiv poslovni cilj. Hoteli i restorani imaju pravo graditi određeni stil, razinu formalnosti i doživljaj prostora.

Ali Gleichbehandlungsanwaltschaft upravo tu vidi otvoreno pitanje: zašto bi vjerska odjeća nužno bila nespojiva s urednim i formalnim izgledom restorana?

Elegantan šešir, poslovna marama ili vjersko pokrivalo za glavu nisu isto što i mokre kupaće hlače ili prljava radna odjeća. Upravo zato se mora procijeniti je li potpuna zabrana svih pokrivala stvarno proporcionalna cilju koji hotel želi postići.

Hotel već imao sličnu raspravu

Ovo nije prvi put da se Cool Mama našao u javnosti zbog zabrane pokrivala za glavu.

U sličnom slučaju prije nekoliko mjeseci uprava hotela već je naglašavala da su gosti svih kultura dobrodošli i da njihov dress code nije religijski niti rasno motiviran.

Hotel tada, kao i sada, inzistira da se pravilo odnosi na konkretan tip restorana i željeni standard odijevanja, a ne na nacionalnost ili vjeru gosta.

Ali jednako pravilo nije uvijek jednaka posljedica

Upravo je to šira tema koja se skriva iza jednog hotelskog doručka.

Moderna europska društva stalno traže granicu između prava privatnog vlasnika, poslovnih pravila, vjerskih sloboda i prava gostiju na jednako postupanje.

Nema jednostavnog pravila prema kojem restoran mora dopustiti baš svaku odjeću. Jednako tako nema ni pravila prema kojem privatni objekt može pod oznakom „dress code“ automatski zabraniti sve što želi.

Kada takvo pravilo posebno utječe na vjeru, spol ili etničku pripadnost, država može pitati postoji li za njega dovoljno snažno i proporcionalno opravdanje.

Što bi se moglo dogoditi dalje?

Gleichbehandlungsanwaltschaft navodi da austrijski Zakon o jednakom postupanju u slučajevima diskriminacije predviđa i mogućnost zahtjeva za odštetu.

To ne znači da je hotel u ovom konkretnom slučaju već prekršio zakon. Za takvu ocjenu trebalo bi pravno procijeniti sve okolnosti, opravdanost pravila i način na koji je ono primijenjeno.

Ali slučaj pokazuje zašto jednostavna rečenica „pravilo vrijedi za sve“ ponekad nije kraj pravne rasprave, nego njezin početak.