Zaklonjeni zaljev kao stara prednost mjesta

Pomer se razvio uz dio Medulinskoga zaljeva koji pruža prirodnu zaštitu od otvorenoga mora. Takav položaj pogodovao je ribarstvu, uzgoju školjaka i sigurnijem vezu brodica. Lokalni ljudi nisu zaljev gledali kao jednoličnu plohu. Poznavali su dubinu, vrstu dna, strujanje vode i mjesta na kojima se može raditi bez nepotrebnoga rizika.

Službeni turistički izvori pamte Pomer kao nekadašnje uzgajalište školjaka i malo ribarsko mjesto. Danas je prepoznatljiviji po marini, kampu i nautičkom turizmu. Promjena je velika, ali osnovni razlog zbog kojega ljudi dolaze ostao je isti: sigurna voda i dobar položaj između Pule, Kamenjaka i Medulina.

Naselje se ne iscrpljuje marinom. Stare kuće, crkve, groblje i lokalne fešte čuvaju zajednicu koja je postojala prije suvremenih gatova. Izvan sezone Pomer ponovno pokazuje mirniju stranu, kada se jarboli čuju glasnije od prometa, a susjedski razgovor preuzme prostor ljetne vreve.

U toj tišini lakše se primijeti kako je mjesto položeno. Kuće nisu na samoj vodi kao u nekim starim ribarskim lukama, nego se naselje i zaljev dodiruju kroz putove, marinu, kamp i male obalne prostore. Pomer nema monumentalnu rivu. Ima odnos prema zaljevu sastavljen od više skromnih dodira.

Rt Munat i rimska vila uz istu sigurnu vodu

Na području rta Munat otkriveni su ostatci rimske maritimne vile. Dio arhitekture pronađen je tijekom gradnje marine 1984. godine, a kasnija istraživanja otkrila su zidove, vodospremu i dio višebojnoga podnog mozaika. Nalazi upućuju na više faza korištenja prostora od ranoga Rimskog Carstva do kasne antike.

Rimska obalna vila nije bila samo mjesto odmora bogatoga vlasnika. Takvi kompleksi često su povezivali stanovanje, poljoprivredu, proizvodnju, spremanje robe i pristup morskim putovima. Pomerska zaštićena voda bila je gospodarska prednost jednako kao i danas, premda su brodovi, roba i način života bili potpuno drukčiji.

U blizini se nalazi crkva sv. Flora, čiji se povijesni slojevi povezuju s ranijim sakralnim tragovima, srednjovjekovnom gradnjom i kasnijim preinakama. Ona pokazuje kako se središta života mijenjaju. Rimski kompleks uz obalu nestao je pod zemljom, a zajednica je stoljećima poslije svoja sjećanja vezala uz crkvu, groblje i naselje.

Šćuza: svijet prilagođen stalnoj promjeni

Laguna Šćuza i plitki dijelovi Pomerskoga zaljeva dio su ekološke mreže Natura 2000. Voda se ovdje ljeti brzo zagrijava, kiša mijenja slanost, a oseka i isparavanje utječu na njezin volumen. Za organizme koji žive u laguni promjena nije iznimka, nego osnovni uvjet života.

Na različitim dijelovima dna susreću se mulj, pijesak i kamen. U vodi rastu livade svilina, morske cvjetnice Cymodocea nodosa, a uz njih žive rakovi, ježinci, trpovi, cjevaši, spužve i drugi beskralježnjaci. Među ribama se ističe obrvan, vrsta prilagođena plitkim obalnim vodama i velikim promjenama okoliša.

Pticama selicama laguna služi kao hranilište i odmorište. Njihova prisutnost nije samo lijep prizor za dalekozor. Pokazuje da je zaljev dio mnogo veće mreže putovanja koja povezuje udaljene europske i afričke krajeve. Ako ovdje nestane sigurno mjesto za odmor, posljedice ne ostaju samo u Pomeru.

Kada turizam mora naučiti granice zaljeva

Marina donosi radna mjesta, servis, goste i vezu Pomera sa suvremenim nautičkim turizmom. Sama plovidba nije suprotna zaštiti prirode. Sukob nastaje kada se zatvoreni zaljev tretira kao neograničen prostor za gradnju, nasipavanje, ispuštanje otpada ili sve veći broj plovila.

U ovako plitkom sustavu mala promjena može imati velik učinak. Gorivo, otpadna voda ili nasip koji mijenja strujanje ne nestaju brzo u otvorenom moru. Ostaju u prostoru u kojem se voda sporije obnavlja. Zato nadzor, pravilno zbrinjavanje otpada, zaštita obalnoga ruba i praćenje

kvalitete vode nisu birokratski teret, nego osnovni uvjeti budućnosti Pomera.

Odgovornost pripada i posjetitelju. Mirna voda lako stvara dojam da je sve dopušteno, no sidrenje, prilazak osjetljivom rubu i ostavljanje otpada mogu oštetiti stanište koje se jedva vidi. Zaljev ne traži da ga se ne koristi. Traži da se razumije prije uporabe.

Najbolji razvoj Pomera zato nije izbor između marine i prirode. To je sustav u kojem nautičar zna zašto ne ispušta otpadnu vodu, ugostitelj cijeni lokalni proizvod, stanovnik zadržava pristup obali, a upravljanje se temelji na stvarnim mjerenjima kvalitete vode. Samo takva ravnoteža daje smisao riječi održivost.

Iz mirne vode prema vjetru Premanture

Napustiti Pomer znači prijeći iz gotovo zatvorene vode prema naselju koje živi između dviju obala. Cesta se penje prema Premanturi, a Kamenjak se prvi put osjeća kao neposredna prisutnost. Iza nas ostaje laguna u kojoj život ovisi o tišini i ravnoteži. Ispred nas dolaze vjetar, otvorenije more i mjesto koje svako ljeto postaje prag tisućama posjetitelja.