Političke prepirke između Srbije i Crne Gore posljednjih godina nisu rijetkost, ali ovoga puta odgovor iz Podgorice bio je znatno oštriji nego inače. Crnogorski premijer Milojko Spajić odlučio je izravno odgovoriti Aleksandru Vučiću nakon njegovih tvrdnji da sadašnja vlast u Crnoj Gori želi lošije odnose sa Srbijom i da prema Srbima vodi politiku koju Beograd smatra neprijateljskom.

Spajić je poručio da Crna Gora ne želi sukob sa Srbijom niti ima interes kvariti odnose između dvije bliske države, ali je istodobno povukao jasnu crtu: Podgorica želi voditi vlastitu vanjsku politiku i nastaviti europski put bez potrebe da svoje odluke usklađuje s političkim očekivanjima Beograda.

Vučić: Crna Gora želi „preodgojiti Srbe“

Nova polemika počela je nakon Vučićevih izjava o politici Podgorice prema Srbiji. Predsjednik Srbije ustvrdio je da crnogorske vlasti žele „preodgojiti Srbe“ te da rade na stvaranju što lošijih odnosa sa Srbijom.

Posebno je kritizirao činjenicu da Crna Gora redovito usklađuje svoju vanjsku politiku s Europskom unijom, uključujući pakete sankcija Rusiji. Vučić je također reagirao na odluku crnogorskih vlasti da njihov predstavnik sudjeluje na obilježavanju godišnjice hrvatske vojno-redarstvene operacije Oluja.

Za Beograd su takvi potezi politički osjetljivi, dok ih Podgorica tumači kao dio vlastite vanjske i sigurnosne politike.

Spajić: Vučić ne razumije našu europsku politiku

Spajić je Vučićeve kritike odbacio tvrdnjom da srbijanski predsjednik ne želi razumjeti politički smjer kojim se Crna Gora odlučila kretati.

Podgorica posljednjih godina nastoji ubrzati pregovore s Europskom unijom i pozicionirati se kao država zapadnog Balkana koja bi mogla među prvima završiti proces pristupanja. U tom kontekstu usklađivanje s europskom vanjskom politikom nije samo simbolična odluka, nego dio obveza zemlje kandidata.

Crna Gora je članica NATO-a od 2017. godine, priznala je Kosovo još 2008. i pridružila se sankcijama Rusiji. Sve su to odluke koje su se tijekom godina više puta pokazale kao točke političkog neslaganja s Beogradom.

Najžešća rečenica: „PR Rusije“

Najviše reakcija ipak je izazvao dio Spajićeva odgovora u kojem je Vučiću zamjerio politički odnos prema Rusiji.

Crnogorski premijer rekao je da nije primjereno da predsjednik Srbije preuzima ulogu „PR-a Rusije“ i istodobno drugim državama drži lekcije o političkoj principijelnosti.

Takva formulacija neuobičajeno je oštra za službenu komunikaciju između dviju susjednih država koje imaju snažne povijesne, gospodarske, obiteljske i kulturne veze.

Ali Spajić se nije zaustavio samo na političkoj etiketi. Vučiću je postavio i konkretno pitanje koje se odnosi na srbijanski izvoz oružja.

„Ako ste toliko principijelni, kako srpsko oružje završava u Ukrajini?“

Spajić je podsjetio na javno dostupne informacije prema kojima je Srbija tijekom rata u Ukrajini postala značajan izvor streljiva koje različitim kanalima završava na ukrajinskoj strani.

Njegovo pitanje Vučiću bilo je politički vrlo jednostavno: kako Srbija može kritizirati Crnu Goru zbog sankcija Rusiji, a istodobno dopuštati izvoz oružja i streljiva koje na kraju može završiti kod ukrajinskih snaga.

To je politički argument crnogorskog premijera. Srbija službeno tvrdi da ne izvozi oružje izravno Ukrajini niti Rusiji, ali Vučić je ranije priznao da Beograd ne može uvijek kontrolirati krajnje odredište proizvoda koje srbijanska obrambena industrija proda trećim državama.

Upravo je to jedna od najzanimljivijih kontradikcija srbijanske vanjske politike. Beograd održava bliske političke i povijesne odnose s Moskvom, nije se pridružio europskim sankcijama Rusiji, ali istodobno nastavlja trgovinu sa zapadnim državama i nastoji zadržati europski put.

Crna Gora i Srbija – bliski ljudi, sve različitija politika

Upravo je to možda najbolji opis odnosa dviju država. Teško je pronaći dvije zemlje zapadnog Balkana koje imaju toliko snažne osobne i obiteljske veze, a istodobno toliko političkih tema oko kojih se mogu ozbiljno sukobiti.

Velik dio stanovništva Crne Gore govori srpskim jezikom, pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi ili se nacionalno izjašnjava kao srpski. Istodobno postoji snažan crnogorski identitet i dio stanovništva koji pokušaje političkog utjecaja Beograda doživljava kao miješanje u unutarnje poslove države.

Zbog toga gotovo svaka politička tema između Podgorice i Beograda vrlo brzo dobiva i pitanje identiteta.

Tko je Srbin, tko Crnogorac, tko govori kojim jezikom, kakav je odnos prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi, Kosovu, NATO-u ili Rusiji – pitanja su koja se u drugim europskim državama možda ne bi automatski povezivala, ali se u Crnoj Gori često pojavljuju u istom političkom razgovoru.

Oluja ponovno otvorila staru regionalnu ranu

Posebno osjetljiva tema bila je odluka Crne Gore da sudjeluje na hrvatskom obilježavanju godišnjice Oluje.

Hrvatska operaciju Oluja obilježava kao ključnu vojnu pobjedu kojom je 1995. oslobođen najveći dio okupiranog teritorija i stvoren prostor za završetak rata. U Srbiji se isti događaj obilježava kroz sjećanje na srpske žrtve i egzodus dijela srpskog stanovništva iz Hrvatske.

Kada predstavnik Crne Gore sudjeluje na hrvatskom obilježavanju, Beograd takvu odluku zbog toga ne promatra samo kao protokolarnu gestu prema Hrvatskoj.

Podgorica, s druge strane, naglašava da vodi vlastitu vanjsku politiku i da dobri odnosi sa Zagrebom nisu usmjereni protiv Srbije.

EU je najveća razlika između Podgorice i Beograda

Iako su obje zemlje kandidati za članstvo u Europskoj uniji, njihov položaj danas nije isti.

Crna Gora posljednjih godina ubrzava zatvaranje pregovaračkih poglavlja i snažno se pokušava predstaviti kao sljedeća država članica EU-a. Tijekom 2026. nastavila je zatvarati pregovaračka poglavlja i održavati intenzivne kontakte s europskim institucijama.

Srbija je također formalno kandidat, ali njezin europski put opterećuju odnosi s Kosovom, stanje vladavine prava, odnos prema Rusiji i sporo usklađivanje s europskom vanjskom politikom.

Spajić upravo tu razliku pokušava naglasiti. Njegova poruka je da Crna Gora neće usporiti vlastito približavanje Bruxellesu kako bi izbjegla političke kritike iz Beograda.

Je li ovo početak ozbiljnijeg sukoba?

Za sada nema razloga govoriti o prekidu političkih ili diplomatskih odnosa. I Beograd i Podgorica imaju previše zajedničkih interesa da bi verbalni sukob automatski prerastao u ozbiljnu međudržavnu krizu.

Ali ton posljednjih izjava pokazuje da se odnos mijenja. Spajić više ne odgovara Vučiću diplomatskim formulacijama koje pokušavaju zaobići sukob. Ovoga puta izravno mu je zamjerio rusku politiku, dvostruke standarde i pokušaj da Crnoj Gori objašnjava kako treba voditi vlastitu vanjsku politiku.

A Vučić s druge strane sve otvorenije govori o politici Crne Gore kao nečemu što ide protiv srpskih interesa.

Jedna rečenica pokazala je koliko su se dvije politike udaljile

Srbija i Crna Gora neće prestati biti susjedi. Obiteljske, gospodarske i kulturne veze između ljudi ostat će bez obzira na to tko trenutačno sjedi u Beogradu ili Podgorici.

Ali politički putevi dviju država sve su različitiji.

Crna Gora svoju budućnost sve snažnije veže uz Europsku uniju i NATO. Srbija pokušava zadržati europski put, odnos s Rusijom, vlastitu politiku prema Kosovu i prostor za djelovanje između Istoka i Zapada.

Upravo zato Spajićeva rečenica o „PR-u Rusije“ nije samo osobni udarac Vučiću. Ona pokazuje koliko su se u samo nekoliko godina udaljile dvije vanjskopolitičke strategije koje su nekada izgledale mnogo sličnije.