Nekada je odlazak s radnog mjesta uglavnom značio i kraj radnog dana. Zatvorila bi se vrata ureda, trgovine ili radionice i posao bi barem do sljedećeg jutra ostao tamo. Danas posao vrlo često odlazi kući zajedno s nama – u džepu.

Mobitel koji koristimo za razgovor s obitelji isti je uređaj na kojem čitamo poslovne poruke. Na njemu su e-mail, aplikacije tvrtke, grupe s kolegama i kalendar koji već navečer podsjeća što nas čeka sljedećeg jutra. Čak i kada nitko izričito ne kaže da moramo odgovoriti, sama činjenica da smo poruku vidjeli može stvoriti osjećaj obveze.

Tu počinje ono što stručnjaci nazivaju digitalnim stresom. Nije problem samo broj poruka koje tijekom dana primimo. Problem je osjećaj da nikada nismo potpuno nedostupni i da uvijek postoji nešto što bismo još mogli provjeriti, odgovoriti ili završiti.

Posljedica je neobična situacija: tehnologija koja je trebala olakšati posao omogućila nam je da ga nosimo sa sobom gotovo 24 sata dnevno.

Radni dan završi, ali glava ostaje na poslu

Najveći problem nastaje kada nestane vrijeme u kojem se čovjek stvarno odvaja od posla. Večer bi trebala biti trenutak u kojem se tijelo i mozak postupno smiruju, ali jedna poslovna poruka može ponovno otvoriti cijeli radni dan.

Nakon nje dolazi razmišljanje o odgovoru. Zatim o sastanku koji slijedi sutra. Možda treba provjeriti još jedan dokument. Mobitel je već u ruci pa se usput otvara još nekoliko aplikacija. Ono što je trebalo trajati dvije minute lako se pretvara u pola sata tijekom kojeg osoba fizički sjedi kod kuće, ali mentalno ponovno radi.

Istraživanja na koja se pozivaju stručnjaci pokazuju da gotovo polovica uredskih zaposlenika najmanje jednom tjedno doživljava digitalni stres. Oko petine zaposlenih zbog takvog opterećenja razmišlja čak i o promjeni radnog mjesta.

To pokazuje da se više ne govori o nekoliko ljudi koji jednostavno „previše gledaju u mobitel“. Problem je postao dio suvremene radne kulture.

Tijelo ne razlikuje poslovni mail od drugih izvora stresa

Digitalni stres ne ostaje samo u glavi. Dugotrajna napetost može se pojaviti kao glavobolja, zategnutost mišića, problemi sa spavanjem i osjećaj mentalne magle, poznat kao „brain fog“. Čovjek je budan, ali se teško koncentrira, sporije donosi odluke i ima osjećaj da mu je glava neprestano preopterećena.

Problem postaje još veći kada se takvo stanje ponavlja iz dana u dan. Bez pravog razdoblja odmora tijelo nema dovoljno vremena za oporavak prije početka novog radnog dana.

U početku se možda radi samo o umoru. Nakon toga dolaze razdražljivost i slabija koncentracija. Čovjek koji je cijeli dan reagirao na poruke, pozive i obavijesti navečer ima manje strpljenja upravo za ljude s kojima bi trebao provesti svoje privatno vrijeme.

Stres se iz mobitela može preseliti u obitelj

Jedna od manje vidljivih posljedica digitalnog opterećenja pojavljuje se u odnosima s drugim ljudima. Osoba koja je neprestano pod pritiskom lakše reagira nervozno, ulazi u sukobe i ima manje strpljenja za partnera, djecu ili kolege.

Tako može nastati začarani krug. Čovjek je pod stresom zbog posla, zbog toga postaje razdražljiv prema ljudima oko sebe, a zatim upravo zbog narušenih odnosa gubi dio društvene podrške koja bi mu mogla pomoći da se lakše nosi sa stresom.

Drugim riječima, poslovna poruka koja stigne u pogrešnom trenutku ne mora ostati samo poslovna stvar. Ako je takvih trenutaka dovoljno mnogo, posao polako počinje zauzimati prostor koji je nekada pripadao privatnom životu.

Zato stručnjaci upozoravaju da rješenje ne može biti samo savjet zaposleniku da jednostavno ugasi mobitel. Ako u tvrtki postoji kultura u kojoj se očekuje brz odgovor u svako doba dana, pojedinac vrlo teško može sam postaviti granicu.

Nije sve odgovornost zaposlenika

Digitalni stres često se prikazuje kao problem samokontrole: isključi obavijesti, manje gledaj u ekran, ne provjeravaj e-mail navečer. Takvi savjeti mogu pomoći, ali stručnjaci upozoravaju da time odgovornost prebacujemo gotovo isključivo na pojedinca.

Ako nadređeni redovito šalje poruke kasno navečer, zaposlenik može znati da nije dužan odmah odgovoriti, ali to ne znači da neće osjećati pritisak. Ako kolege odgovaraju u 22 sata, osoba koja odluči čekati jutro može početi razmišljati izgleda li zbog toga manje angažirano.

Profesorica Stefanie Andre s IU Internationale Hochschule upravo zato naglašava da digitalni stres nije individualni neuspjeh. Problem se ne može svesti na manjak discipline, osobne snage ili digitalnih vještina pojedinca.

Ključno pitanje postaje kakvu je kulturu stvorila sama organizacija.

Stručnjaci traže novu kulturu odmora

Rješenje ne mora nužno biti zabrana poslovnih e-mailova nakon određene ure. Kruta pravila teško odgovaraju svim zanimanjima i svim situacijama, posebno u poslovima koji se odvijaju u različitim vremenskim zonama ili zahtijevaju povremenu dostupnost.

Umjesto toga stručnjaci zagovaraju stvaranje stvarne kulture odmora. To znači da zaposlenik mora znati da poruka poslana navečer ne podrazumijeva odgovor iste večeri i da korištenje slobodnog vremena neće biti protumačeno kao nedostatak predanosti poslu.

Jedan od zanimljivih prijedloga jest uklanjanje vremena slanja iz prikaza poslovnih poruka kako bi se smanjio psihološki pritisak. Ako zaposlenik ujutro vidi poruku bez naglašenog podatka da ju je šef slao kasno navečer, manja je mogućnost stvaranja osjećaja da bi i on trebao biti dostupan u isto vrijeme.

No puno važnije od tehničkih rješenja ponašanje je ljudi koji vode tvrtke. Ako direktor govori o ravnoteži između posla i privatnog života, a zatim svake večeri šalje deset poruka zaposlenicima, stvarnu poruku ne šalje riječima nego vlastitim ponašanjem.

Odmor nije suprotnost produktivnosti

U mnogim radnim sredinama još postoji ideja da je čovjek koji dugo ostaje na poslu automatski vrijedniji zaposlenik. Dostupnost, prekovremeni rad i trenutačno odgovaranje na poruke često se promatraju kao dokaz predanosti.

Problem je što čovjek ne može beskonačno održavati maksimalnu koncentraciju. Odmor nije izgubljeno vrijeme između dva radna dana, nego dio procesa koji omogućuje da sljedećeg dana ponovno možemo normalno raditi.

Tvrtke koje ozbiljno shvaćaju zdravlje zaposlenika mogu od toga imati i poslovnu korist. Bolja ravnoteža između rada i privatnog života postaje važan kriterij pri izboru poslodavca, posebno kada se tvrtke međusobno natječu za kvalificirane radnike.

Veća plaća više nije jedini argument. Za mnoge ljude vrijednost ima i mogućnost da nakon završetka radnog vremena zaista završe s poslom.

Ponekad je najvažnija obavijest ona na koju ne odgovorimo

Digitalna tehnologija neće nestati iz naših života, niti bi to imalo smisla. E-mail, pametni telefoni i aplikacije omogućili su brži i fleksibilniji rad te u mnogim zanimanjima donijeli slobodu koja prije nije postojala.

Ali fleksibilnost prestaje biti prednost kada se pretvori u trajnu dostupnost.

Granica između posla i privatnog života danas više nije fizička vrata ureda koja zatvorimo iza sebe. Sve češće je moramo sami izgraditi – zajedno s poslodavcem, kolegama i ljudima koji vode organizacije.

Jer možda najveći luksuz digitalnog doba nije novi mobitel, brži internet ili još jedna aplikacija. Možda je to mogućnost da navečer pogledamo ekran, vidimo novu poslovnu poruku i mirno odlučimo da ona može pričekati jutro.