Četiri godine u politici mogu biti cijela vječnost. Mogu pasti vlade, promijeniti se predsjednici stranaka, nastati nove koalicije i nestati političke karijere koje su se činile nedodirljivima. Michael Ludwig ipak je već sada odlučio poslati poruku o tome gdje sebe vidi 2030. godine – ponovno u izbornoj utrci za Beč.

U ovotjednom ljetnom razgovoru na Ö1 bečki gradonačelnik jasno je dao do znanja da želi ostati na čelu grada i ponovno se kandidirati na sljedećim izborima. Ludwig je u travnju napunio 65 godina i mogao bi razmišljati o povlačenju, ali umjesto toga pokušava zatvoriti raspravu o svojoj političkoj budućnosti prije nego što ona ozbiljno počne.

Takva najava može se čitati kao poruka biračima da gradonačelnik ima dugoročni plan. Ali u ovom trenutku još je važnija poruka ljudima unutar SPÖ-a: mjesto na vrhu nije otvoreno.

Problem za Ludwiga jest što se ta poruka pojavljuje upravo kada se iza kulisa više ne govori samo o tome tko će ga jednog dana naslijediti. Sve otvorenije postavlja se pitanje njegova političkog autoriteta.

Slučaj Walter Ruck otvorio je problem unutar bečkog SPÖ-a

Jedan od razloga za rast pritiska povezan je s Walterom Ruckom, bivšim predsjednikom bečke Gospodarske komore i čovjekom s kojim je Ludwig godinama blisko surađivao u upravljanju gradom i gospodarskim pitanjima.

Ruck se našao u središtu političke afere nakon objave sadržaja tajno snimljenog razgovora u vinskom podrumu. U njemu je, prema objavljenim informacijama, govorio o kadrovskim dogovorima te iznosio omalovažavajuće komentare o ženama. Njegova pozicija postala je neodrživa čak i za ljude unutar ÖVP-a.

Ludwig je, međutim, prema Rucku ostao znatno blaži nego što su očekivali neki članovi njegove vlastite stranke. Upravo je to izazvalo nezadovoljstvo među socijaldemokratkinjama u Beču.

Među onima koje su tražile jasniju reakciju gradonačelnika bile su gradska vijećnica za stanovanje Elke Hanel-Torsch i Marina Hanke, treća predsjednica bečkog Gemeinderata. Ludwig je zbog svog odnosa prema cijeloj aferi dobio i pismo iz vlastitih stranačkih redova.

Za gradonačelnika je to neugodan trenutak. Politički protivnik može napadati izvana bez većih posljedica, ali kada se nezadovoljstvo počne javno pokazivati među ljudima iz vlastite stranke, problem više nije samo komunikacijski.

Stari model bečke politike sve teže prolazi

Ludwig i Ruck godinama su predstavljali model suradnje politike i gospodarskih institucija koji je u Beču dugo funkcionirao gotovo bez velikih potresa. Kritičari danas tvrde da upravo taj način upravljanja sve više izgleda kao ostatak vremena u kojem su se velike stranke o važnim kadrovskim i institucionalnim pitanjima dogovarale daleko od očiju javnosti.

Dodatne kritike izazvalo je imenovanje bivšeg čelnika bečkog ÖVP-a Manfreda Juraczke u upravu Wirtschaftsagentur Wien. Za protivnike takvog modela to je primjer političke kulture u kojoj stranačke granice postaju vrlo fleksibilne kada se dijele utjecajne funkcije.

Ludwig na svoju dugogodišnju suradnju s gospodarskim strukturama gleda kao na dio uspješnog upravljanja gradom. Ali ono što je prije nekoliko godina moglo izgledati kao pragmatična suradnja danas dio javnosti i same politike promatra mnogo kritičnije.

Problem u Beču povezan je i s krizom saveznog SPÖ-a

Druga politička fronta za Ludwiga nalazi se izvan Beča. Kao jedan od najutjecajnijih ljudi austrijske socijaldemokracije imao je važnu ulogu u razdoblju kada se odlučivalo tko će voditi savezni SPÖ.

Ludwig je podržao Andreasa Bablera u stranačkoj borbi u kojoj je jedan od glavnih suparnika bio burgenlandski čelnik Hans Peter Doskozil. Babler je na kraju preuzeo stranku, ali rasprave o njegovu vodstvu nisu prestale.

Za Ludwiga je to posebno osjetljivo. Što je njegov utjecaj unutar stranke veći, to je teže tvrditi da problemi saveznog SPÖ-a s njim nemaju nikakve veze. Ako je sudjelovao u oblikovanju sadašnjeg vodstva, politički protivnici – ali i dio socijaldemokrata – mogu ga pitati što namjerava napraviti kada stvari ne idu prema očekivanjima.

Početkom godine pojavila se i mogućnost povratka bivšeg kancelara Christiana Kerna na čelo stranke. Ludwig takvu opciju nije podržao. Time je ponovno pokazao da zasad ne želi otvoriti pitanje Bablerova nasljednika, ali problem time nije nestao.

Slabiji savezni SPÖ može postati problem i za Beč

Bečki SPÖ desetljećima ima političku snagu kakvu socijaldemokrati više nemaju u velikom dijelu Austrije. Upravo zato Beč može djelovati kao zaseban politički svijet u kojem problemi savezne stranke ne moraju odmah ugroziti gradsku vlast.

Ali granica između savezne i bečke politike nije neprobojna. Ako SPÖ na nacionalnoj razini nastavi gubiti podršku, a FPÖ nastavi jačati, posljedice će prije ili poslije stići i do Beča.

Za Ludwiga je zato pitanje budućnosti savezne stranke istodobno i pitanje njegove vlastite političke sigurnosti. Gradonačelnik može imati snažnu organizaciju u Beču, ali teško može potpuno ignorirati dugoročni pad stranke kojoj pripada.

Upravo tu njegova najava kandidature za 2030. dobiva dodatno značenje. Ona nije samo odgovor na pitanje novinara o političkoj budućnosti. To je pokušaj da se četiri godine unaprijed zatvori prostor za spekulacije o nasljedniku i pokaže da sadašnje vodstvo nema namjeru otići.

Najava kandidature istodobno pokazuje snagu i ranjivost

Političar koji kontrolira stranku može si dopustiti da godinama ne govori o svojoj budućnosti. Svi ionako pretpostavljaju da će odluku donijeti kada za to dođe vrijeme. Kada se kandidatura najavljuje četiri godine unaprijed, ona postaje politički signal.

Ludwig svojim mogućim konkurentima sada poručuje da neće dobrovoljno otvoriti prostor za smjenu generacija. Tko želi promjenu na vrhu bečkog SPÖ-a, morao bi je izboriti protiv njega, a ne čekati da se gradonačelnik sam povuče.

To ujedno povećava cijenu svakog unutarnjeg sukoba. Potencijalni protivnici morali bi procijeniti imaju li dovoljno potpore za otvoreno suprotstavljanje čovjeku koji još uvijek kontrolira jednu od najmoćnijih stranačkih organizacija u Austriji.

Za sada nema znakova organizirane pobune koja bi ozbiljno ugrozila Ludwigovu poziciju. Postoje, međutim, znakovi nezadovoljstva koji prije nekoliko godina možda ne bi tako lako izašli u javnost.

Četiri godine do izbora sada izgledaju vrlo dugo

Do bečkih izbora 2030. ostalo je dovoljno vremena da se austrijska politička scena potpuno promijeni. Ludwig će tada imati 69 godina. Njegova odluka da već sada govori o novoj kandidaturi zato ne znači da je pitanje njegove budućnosti riješeno.

Do tada će morati održati kontrolu nad bečkim SPÖ-om, odgovoriti na nezadovoljstvo unutar vlastitih redova, pratiti sudbinu savezne stranke i istodobno voditi grad u kojem politički protivnici postaju sve ambiciozniji.

Upravo zato priča o njegovoj kandidaturi nije priča o 2030. godini. Ona se događa sada. Ludwig pokušava pokazati da još uvijek čvrsto drži kormilo, dok ljudi oko njega procjenjuju koliko je njegova pozicija doista jaka.

Bečki gradonačelnik još je uvijek jedan od najmoćnijih socijaldemokrata u Austriji. Ali činjenica da se četiri godine prije izbora već mora govoriti o tome hoće li ostati na vrhu pokazuje da razdoblje u kojem se njegova pozicija uzimala zdravo za gotovo polako završava.