Na fotografijama s poljsko-bjeloruske granice već godinama ponavlja se gotovo ista scena: visoka ograda, bodljikava žica, vojnici i skupine ljudi koje pokušavaju pronaći prolaz prema teritoriju Europske unije.

Ali iza te slike nalazi se mnogo složenija sigurnosna i politička priča.

Poljska i Europska unija tvrde da je Bjelorusija još 2021. počela organizirano dovoditi migrante iz zemalja Bliskog istoka i drugih regija te ih usmjeravati prema granicama Poljske, Litve i Latvije. Varšava takvu politiku naziva oblikom hibridnog pritiska, dok Minsk odbacuje optužbe.

S vremenom su pokušaji prelaska postajali sve nasilniji. Poljski graničari i vojnici prijavljivali su napade kamenjem, granama i drugim predmetima, a sigurnosna situacija dodatno se pogoršala nakon smrti 21-godišnjeg poljskog vojnika koji je uboden kroz graničnu ogradu.

Upravo je taj događaj snažno promijenio političku atmosferu u Poljskoj.

Zakon ne daje neograničeno pravo pucanja

Jedna od tvrdnji koja se danas često dijeli jest da poljski vojnici više ne mogu kazneno odgovarati ako pucaju prema ljudima na granici.

To nije precizno.

Izmjene zakona uvedene 2024. predviđaju mogućnost isključenja kaznene odgovornosti vojnika, policajaca i pripadnika granične službe u određenim situacijama u kojima tijekom zaštite granice prekrše standardna pravila o uporabi oružja.

Takva zaštita nije zamišljena kao opća dozvola za pucanje na svakoga tko ilegalno prijeđe granicu.

Odnosi se na situacije poput neposredne prijetnje životu ili zdravlju službene osobe ili druge osobe, nasilnog pokušaja skupnog probijanja granice kada blaže metode nisu dovoljne te slučajeva u kojima se pokušava oteti oružje službenoj osobi ili se prema njoj koristi opasan predmet.

Drugim riječima, činjenica da je netko migrant ili da pokušava nezakonito prijeći granicu sama po sebi nije dovoljna da bi automatski bilo dopušteno koristiti bojevo streljivo.

Smrt mladog vojnika bila je prijelomna točka

Poljska javnost već je godinama pratila napetu situaciju na istočnoj granici, ali smrt vojnika pretvorila je pitanje pravila uporabe oružja u jednu od najvažnijih sigurnosnih tema u zemlji.

Vojnik je bio napadnut dok je služio na granici. Nakon ranjavanja prevezen je u bolnicu, ali je nekoliko dana poslije preminuo.

Istodobno je javnost doznala da su trojica drugih vojnika ranije bila privedena nakon što su ispalila hice upozorenja prema skupini ljudi koja je pokušavala probiti granicu.

Ta dva događaja zajedno stvorila su snažan politički pritisak na vladu.

Za dio javnosti pitanje je postalo jednostavno: kako vojnik može biti poslan na granicu da je brani, a zatim riskirati kazneni postupak ako u opasnoj situaciji upotrijebi oružje?

Poljska već godinama govori o „hibridnom napadu“

Varšava granicu s Bjelorusijom više ne promatra samo kao migracijsko pitanje.

Poljske vlasti, kao i institucije Europske unije, tvrde da migracijske rute prema istočnoj granici EU-a nisu nastale spontano. Prema njihovoj interpretaciji, bjeloruske vlasti olakšavale su dolazak ljudi iz trećih zemalja, a zatim ih usmjeravale prema granici kako bi stvarale politički i sigurnosni pritisak na Europsku uniju.

Bjelorusija takve optužbe odbacuje.

Za Poljsku je sigurnosni kontekst dodatno promijenjen nakon ruske invazije na Ukrajinu. Bjelorusija je bliski saveznik Moskve i dopustila je Rusiji korištenje svog teritorija tijekom napada na Ukrajinu.

Granica koja je nekada prvenstveno bila vanjska schengenska granica danas je istodobno i jedna od najosjetljivijih sigurnosnih linija NATO-a.

Tarczyński koristi mnogo oštriji jezik od samog zakona

Poljski europarlamentarac Dominik Tarczyński godinama je poznat po izrazito tvrdom pristupu ilegalnim migracijama.

Njegove izjave često su mnogo izravnije od formulacija koje se nalaze u poljskom zakonu.

U viralnim objavama prenosi mu se poruka da ljudi ne pokušavaju ozlijediti poljske vojnike jer će biti „mrtvi“ ili „pokojni“.

Takav politički govor jasno pokazuje koliko je pitanje granice emocionalno u Poljskoj, ali nije isto što i tekst zakona.

Zakon i dalje propisuje okolnosti u kojima se sila može koristiti i ne uvodi automatski imunitet za svaku uporabu vatrenog oružja.

Organizacije za ljudska prava upozoravaju na drugu opasnost

Dok poljske vlasti tvrde da je cilj zakona zaštititi službenike koji u nekoliko sekundi moraju donijeti odluku o uporabi oružja, organizacije za ljudska prava upozoravaju na mogućnost zlouporabe.

Amnesty International upozorio je da bi široko formulirana zaštita mogla narušiti vladavinu prava i otežati utvrđivanje odgovornosti u slučajevima u kojima je sila bila nepotrebna ili nerazmjerna.

Slične zabrinutosti iznijela je i Helsinška zaklada za ljudska prava.

Njihovo je pitanje drukčije od onoga koje postavljaju poljski vojnici: tko će učinkovito istražiti slučaj ako službena osoba zna da joj zakon unaprijed pruža vrlo snažnu zaštitu?

Upravo se na toj točki sudaraju dvije legitimne potrebe – zaštita ljudi koji čuvaju granicu i obveza države da spriječi proizvoljnu ili nerazmjernu uporabu smrtonosne sile.

Granica nije klasično bojno polje

To je važna razlika koja se u internetskim raspravama često izgubi.

Poljski vojnici na granici jesu naoružani, ali ljudi s druge strane ograde nisu automatski neprijateljski vojnici.

Među njima mogu biti ljudi koji traže azil, ekonomski migranti, ljudi kojima bjeloruske strukture pomažu doći do granice, ali i osobe koje nasilno pokušavaju probiti ogradu ili napadaju službene osobe.

Pravno gledano, upravo zato svaka situacija mora biti procijenjena zasebno.

Uporaba smrtonosne sile ne može se temeljiti samo na statusu osobe kao ilegalnog migranta.

Poljska je ipak jasno odlučila gdje povlači crtu

Bez obzira na kritike, politička poruka Varšave vrlo je jasna.

Država smatra da ljudi koji čuvaju granicu moraju imati dovoljno pravne sigurnosti da reagiraju kada ih se nasilno napada ili kada se granica pokušava probiti organiziranom silom.

Podrška takvom pristupu u poljskom društvu bila je vrlo visoka. Istraživanje provedeno u vrijeme rasprave o zakonu pokazalo je da je 85,7 posto ispitanika podržavalo pravo vojnika da koriste oružje kada migranti pokušavaju nasilno probiti granicu.

To ne znači da svi Poljaci podržavaju nekontroliranu uporabu sile.

Pokazuje, međutim, koliko se promijenila percepcija granice nakon nekoliko godina krize, rata u Ukrajini i smrti poljskog vojnika.

Što je onda činjenica?

Poljska jest promijenila zakon kako bi vojnicima, policajcima i graničarima pružila veću zaštitu od kaznene odgovornosti kada koriste oružje u određenim opasnim situacijama na granici.

To je činjenica.

Ali tvrdnja da je time svima na granici dano pravo pucati na ilegalne migrante bez posljedica nije točna.

Političke izjave pojedinih zastupnika mogu biti mnogo oštrije od zakonskog teksta, a upravo se ta razlika često izgubi kada se nekoliko rečenica s društvenih mreža pretvori u viralnu vijest.

Poljska je povukla vrlo tvrdu crtu prema nasilnim pokušajima probijanja granice.

Ali i nakon te promjene ostaje temeljno pitanje svake demokratske države: gdje završava legitimna obrana granice, a gdje počinje prekomjerna uporaba sile?

Odgovor na to pitanje neće dati jedna fotografija ni jedan politički slogan.

Dat će ga način na koji će se zakon primjenjivati u stvarnim situacijama.