Nekoliko dana političkih poruka između Zagreba i Sarajeva završilo je novim pozivom na razgovor – ali ton nije postao mnogo mirniji. Gordan Grlić Radman tvrdi da Hrvatska traži ravnopravnost Hrvata u Bosni i Hercegovini i pita zašto takav zahtjev izaziva toliko snažne reakcije. Dio političkih predstavnika iz Sarajeva odgovara da rješenje ne može biti nova etnička izborna jedinica.

Hrvatski ministar vanjskih i europskih poslova u subotu je ponovno komentirao političke prijepore koji su posljednjih dana otvoreni oko izmjena Izbornog zakona Bosne i Hercegovine.

Na novinarsko pitanje o reakcijama bošnjačkih političara rekao je da „ne zna čemu ta histerija“.

Zatim je postavio nekoliko pitanja koja sažimaju hrvatsko stajalište u aktualnoj raspravi.

„Je li sporna ravnopravnost ili jednakost? Je li sporno međusobno uvažavanje? Je li sporan moj apel za obnovu političkog povjerenja između predstavnika triju konstitutivnih naroda?“, upitao je Grlić Radman.

Prema njegovu tumačenju, riječ je o europskim vrijednostima koje ne bi trebale biti predmet političkog spora.

Zagreb ponovno otvara pitanje Izbornog zakona

Aktualna polemika nije počela današnjom izjavom.

Grlić Radman ranije je najavio da će Hrvatska s partnerima u Europskoj uniji i Sjedinjenim Državama nastaviti razgovarati o promjenama Izbornog zakona BiH i mogućim ograničenim ustavnim promjenama.

Hrvatska strana tvrdi da bi cilj takvih promjena trebao biti osigurati da Hrvati, kao jedan od triju konstitutivnih naroda, mogu stvarno utjecati na izbor svojih političkih predstavnika.

Zagreb već godinama smatra problematičnim mogućnost da zbog brojčane razlike većinski bošnjački birači presudno utječu i na izbor hrvatskog člana Predsjedništva BiH.

Grlić Radman zato tvrdi da sadašnji sustav ne osigurava punu političku jednakopravnost Hrvata.

Sarajevo odbacuje novu hrvatsku izbornu jedinicu

Najviše prijepora izazvala je ideja posebne izborne jedinice iz koje bi se birao hrvatski član Predsjedništva BiH.

Grlić Radman smatra da samo spominjanje takvog modela ne bi trebalo predstavljati „herezu“ niti se automatski tumačiti kao prijetnja teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine.

Ali odgovor iz dijela političkog Sarajeva bio je vrlo jasan.

Ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković poručio je da „novih izbornih jedinica u Bosni i Hercegovini neće biti“.

Naglasio je pritom ravnopravnost Bošnjaka s drugim narodima te potrebu provedbe odluka međunarodnih sudova.

Kritike Grlić Radmanovih poruka iznijeli su i član Predsjedništva BiH Denis Bećirović te Slaven Kovačević.

Tako se još jednom pokazuje temeljni problem političke rasprave u Bosni i Hercegovini: jedna strana naglasak stavlja na zaštitu konstitutivnih naroda i njihovog prava na političko predstavljanje, dok druga upozorava da se država ne bi smjela dodatno dijeliti prema etničkim linijama.

„Apeliram na zrelost političkih lidera“

Grlić Radman sada pokušava raspravu vratiti prema političkom dijalogu.

Poručio je da institucionalna stabilnost i budućnost Bosne i Hercegovine ovise o spremnosti političkih lidera da razgovaraju i pronađu zajedničko rješenje.

Pritom se pozvao na „slovo i duh“ Daytonskog mirovnog sporazuma.

Hrvatska službena politika već dulje tvrdi da Hrvati u BiH zbog svoje malobrojnosti ne ostvaruju u potpunosti prava političkog predstavljanja koja bi kao konstitutivan narod trebali imati.

Vlada Republike Hrvatske u lipnju je ponovno službeno navela da podupire inicijative usmjerene na jačanje političke ravnopravnosti Hrvata te da smatra nužnom promjenu Izbornog zakona kojom bi se uklonile diskriminacije u izbornom postupku.

Susret s apostolskim nuncijem

Grlić Radman boravio je na Veliku Gospu u rodnom Prisoju, gdje se susreo i s apostolskim nuncijem u Bosni i Hercegovini, nadbiskupom Francisom Assisijem Chullikattom.

Prema ministrovoj objavi, razgovarali su o položaju hrvatskog naroda u BiH te zaštiti njegove konstitutivnosti i jednakopravnosti.

Grlić Radman smatra da je upravo takva ravnopravnost preduvjet stabilne i funkcionalne Bosne i Hercegovine.

Dvije ideje o tome što znači ravnopravna BiH

I upravo tu počinje stvarni politički problem.

Gotovo svi akteri govore o ravnopravnosti.

Ali ne podrazumijevaju svi pod tom riječju isto.

Hrvatska politika i većina hrvatskih stranaka u BiH naglašavaju zaštitu kolektivnih prava konstitutivnih naroda te mogućnost da svaki od njih legitimno bira svoje predstavnike.

Njihovi politički protivnici naglasak stavljaju na jednakost građana, provedbu međunarodnih sudskih odluka i protivljenje stvaranju novih izbornih jedinica koje bi dodatno učvrstile etničku podjelu zemlje.

I zato pitanje Izbornog zakona već godinama ostaje otvoreno.

Nije problem samo pronaći tehničku formulu prema kojoj će se glasovi prebrojavati.

Problem je pronaći politički model u kojem se Hrvati, Bošnjaci i Srbi neće osjećati preglasano ili ugroženo, a da se istodobno ne zanemare prava građana koji svoj identitet ne žele svesti isključivo na pripadnost jednom od triju naroda.

Izbori se približavaju, vremena je sve manje

Političku temperaturu dodatno podiže činjenica da je Bosna i Hercegovina ponovno u izbornoj godini.

U takvoj atmosferi kompromis postaje još teži jer gotovo svaka izjava istodobno postaje i poruka biračima.

Zagreb najavljuje da neće odustati od teme ravnopravnosti Hrvata.

Dio političkog Sarajeva poručuje da neće pristati na nove etničke izborne jedinice.

A između tih pozicija ostaje država koja gotovo tri desetljeća nakon Daytona još uvijek pokušava pronaći izborni sustav koji će njezini narodi i građani doživjeti kao dovoljno pravedan.

Grlić Radman zato možda jest postavio jednostavno pitanje – „Je li sporna ravnopravnost ili jednakost?“ – ali odgovor na njega u Bosni i Hercegovini očito nije nimalo jednostavan. Upravo je dogovor o tome što ravnopravnost znači jedan od politički najtežih zadataka koji zemlja još nije riješila.