Ljudi koji su u ponedjeljak došli u dvoranu u Gospiću nisu došli gledati političku predstavu.

Nisu ih zanimali poslovnički trikovi, stranačke replike ni pitanje tko će prvi dobiti mikrofon.

Došli su pitati nešto mnogo jednostavnije.

Je li ugroženo njihovo zdravlje?

Što se nalazi u zemlji kraj njihova grada?

Kada će se desetci tisuća tona otpada ukloniti?

I tko će za cijelu priču odgovarati?

Sat vremena poslije mnogi od njih napuštali su prostoriju ljuti i razočarani, a sjednica koja je trebala donijeti odgovore praktički se raspala prije nego što je ozbiljna rasprava uopće počela.

Gotovo 37.000 tona otpada ispod zemlje i oko nje

Razmjeri problema dovoljno su ozbiljni i bez političkog teatra.

Na lokaciji nekadašnjeg PPK Velebit u Bilajskoj ulici u Gospiću vještačenjem je utvrđeno približno 37.000 tona otpada.

Gotovo 33.000 tona nalazi se zakopano.

Riječ je o heterogenom industrijskom otpadu koji uključuje velike količine plastike, gume, tekstila i metalnih čestica.

Utvrđene su mikroplastika, povišene koncentracije pojedinih teških metala i ekotoksična svojstva, dok su u podzemnim vodama nizvodno od lokacije pronađeni PFAS spojevi, poznati kao „vječne kemikalije“.

Ta voda nije dio sustava javne vodoopskrbe, ali upravo zbog svega utvrđenog građani žele znati postoji li širi zdravstveni rizik i kakvo će praćenje biti provedeno.

Predsjednica Odbora: Građanima ne trebaju uvjeravanja, trebaju podaci

Predsjednica saborskog Odbora za zaštitu okoliša i prirode Dušica Radojčić otvorila je sjednicu porukom koja je trebala postaviti ton cijelom događaju.

Građanima Like, rekla je, više nisu dovoljna uvjeravanja da nema razloga za zabrinutost.

Potrebni su podaci.

Potrebni su rokovi.

Potrebno je znati kako će se sanacija provesti i koliko će trajati.

I potrebno je utvrditi zdravstveni rizik te odgovornost svih koji su sudjelovali u stvaranju ili toleriranju problema.

Posebno je otvorila pitanje laboratorijskih ispitivanja koja su se na toj lokaciji provodila još 2024. godine.

Ako su analize postojale tada, jedno od ključnih pitanja glasi: kada je zdravstveni sustav doznao rezultate i što je nakon toga napravio?

A onda je sve zapelo na pitanju tko smije prvi govoriti

Sjednica je vrlo brzo skrenula s teme zbog koje su ljudi došli.

Predsjednica Odbora željela je da predstavnici građana i udruga dobiju mogućnost odmah postavljati pitanja, odnosno da upravo oni prvi govore jer se problem izravno odnosi na njihovo zdravlje i životnu sredinu.

Dio vladajućih tome se usprotivio.

Njihov argument bio je da Odbor mora poštovati saborsku proceduru te da bi najprije trebali govoriti članovi Odbora i pozvani predstavnici institucija, a građani bi prostor za pitanja dobili nakon toga.

Na papiru možda zvuči kao tehničko pitanje.

U dvorani je izgledalo potpuno drukčije.

Prolazile su minute, pa desetci minuta, dok su se političari prepirali oko reda rasprave, a ljudi koji žive pokraj problematične lokacije sjedili su i čekali.

„Došli ste položiti račune građanima Gospića“

Nakon gotovo sat vremena dio građana izgubio je strpljenje.

Iz dvorane su se začule poruke da se ništa konkretno nije počelo raspravljati i da su umjesto odgovora ponovno dobili političko prepucavanje.

Jedan od okupljenih sažeo je problem vrlo jednostavno: političari su u Gospić došli položiti račune građanima, a ne jedni drugima.

Ljudi su potom počeli napuštati sjednicu.

Neki su otvoreno govorili da se osjećaju razočarano i da su željeli samo odgovore o vlastitom zdravlju.

To je trenutak u kojem je cijela sjednica izgubila svoj osnovni smisao.

Oporba odlazi, predsjednica prekida sjednicu

Nakon odlaska građana situacija se dodatno pogoršala.

Most je objavio da neće nastaviti sudjelovati u sjednici i zatražio izvanredno zasjedanje Hrvatskog sabora.

Predstavnici SDP-a i ostatka oporbe također su počeli napuštati dvoranu.

Dušica Radojčić potom je sjednicu odgodila, uz obrazloženje da ona više nema smisla dok se ne omoguće uvjeti u kojima građani mogu ravnopravno postavljati pitanja.

Njezina je ocjena bila vrlo oštra: ono što je nakon toga ostalo u dvorani više nije smatrala pravom sjednicom Odbora.

Vladajući: Građanima nitko nije zabranio pitanja

Druga strana tvrdi drukčije.

Željko Lacković, govoreći u ime vladajućih članova Odbora, odbacio je tvrdnju da se građanima željelo onemogućiti sudjelovanje.

Prema njegovu objašnjenju, građani i udruge mogli bi postavljati pitanja, ali tek nakon što bi članovi Odbora i predstavnici institucija završili svoj dio rasprave.

Lacković je upozoravao da predstavnici javnosti ne mogu imati potpuno ista poslovnička prava poput saborskih zastupnika, uključujući replike i način sudjelovanja koji imaju članovi Odbora.

To je proceduralno objašnjenje vladajućih.

Ali građani su očito zaključili da nakon gotovo sat vremena rasprave o proceduri više ne žele čekati.

Nakon raspada sjednice – „neformalni razgovor“

Situacija je postala gotovo apsurdna.

Nakon što je predsjednica Odbora službeno odgodila sjednicu i nakon što je oporba otišla, dio vladajućih ostao je u dvorani.

Predloženo je da se, budući da više nema poslovničkih uvjeta za nastavak sjednice, održi svojevrsni neformalni razgovor.

Predstavnici nadležnih institucija nastavili bi izlagati, a oni koji žele mogli bi ostati i poslušati.

Ministrica zaštite okoliša Marija Vučković nastavila je svoje izlaganje.

Tako je događaj koji je počeo kao službena sjednica jednog od saborskih odbora završio situacijom u kojoj jedan dio sudionika tvrdi da je sjednica završena, a drugi nastavlja razgovor bez formalnog statusa.

Na sjednicu su pozvani ljudi koji bi trebali imati odgovore

Upravo zato raspad sjednice dodatno frustrira.

U Gospić su pozvani predstavnici institucija koje bi trebale moći odgovoriti na najvažnija pitanja.

Među pozvanima su bili ministrica zaštite okoliša i zelene tranzicije Marija Vučković, ministrica zdravstva Irena Hrstić te glavni državni odvjetnik Ivan Turudić.

Planirano je i odlučivanje o mogućem javnom saslušanju niza drugih odgovornih osoba i dužnosnika.

Na popisu su bili direktor Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, predstavnik Državnog inspektorata, ličko-senjski župan i gospićki gradonačelnik.

Drugim riječima, gotovo svi ljudi od kojih građani očekuju odgovore bili su ili trebali biti uključeni.

A rasprava se raspala prije nego što su ta pitanja ozbiljno otvorena.

Što građani zapravo žele znati?

Nisu pitanja posebno komplicirana.

Je li napravljena cjelovita procjena rizika za zdravlje ljudi?

Koliko je stanovnika moglo biti izloženo mogućem onečišćenju?

Postoje li dugoročne zdravstvene posljedice koje treba pratiti?

Treba li provoditi epidemiološko praćenje ili biomonitoring najizloženijih stanovnika?

Kada počinje sanacija?

Koliko će trajati?

Tko će je platiti?

I zašto su desetci tisuća tona otpada uopće mogli završiti na toj lokaciji?

To su pitanja oko kojih bi se i vlast i oporba teško mogle prepirati ako im je cilj isti.

Ali u Gospiću se u ponedjeljak nije uspjelo doći ni do toga.

U cijeloj priči pojavljuje se i riječ „ekocid“

Jedna od planiranih tema sjednice bila je i inicijativa da se u hrvatsko kazneno zakonodavstvo uvede ekocid kao posebno teško kazneno djelo protiv okoliša.

Takva pravna kategorija odnosila bi se na najteže oblike dugotrajnog i velikog uništavanja okoliša.

Slučaj iz Gospića tako više nije samo lokalno pitanje sanacije jedne lokacije.

Postaje i ogledni primjer mnogo šire rasprave o tome koliko hrvatsko zakonodavstvo učinkovito kažnjava velike ekološke zločine.

Politička svađa možda je bila neizbježna, ali vrijeme za nju bilo je pogrešno

Nitko realno nije mogao očekivati da će HDZ, SDP, Most, Možemo i ostale političke opcije u Gospiću odjednom zaboraviti sve međusobne sukobe.

To je politika.

Ali postoji trenutak kada politički sukob mora biti drugi po važnosti.

Kada ljudi sjede pred vama i pitaju je li njihovo zdravlje ugroženo, teško je objasniti zašto prvih sat vremena prolazi u prepirci o tome tko ima pravo prvi govoriti.

Građani su upravo zbog toga otišli.

I možda je to najozbiljnija politička poruka cijelog dana.

Gospić je danas pokazao problem veći od samog otpada

Desetci tisuća tona otpada mogu se, uz dovoljno novca, tehnologije i vremena, ukloniti.

Kontaminirano područje može se pratiti i sanirati.

Ali puno je teže vratiti povjerenje ljudi koji smatraju da ih institucije nisu slušale dok problem nije postao politički skandal.

Današnja sjednica bila je prilika da se barem dio tog povjerenja počne vraćati.

Umjesto toga, građani su napustili dvoranu.

Oporba je otišla.

Predsjednica je prekinula sjednicu.

A vladajući nastavili neformalno razgovarati.

Afera više ne ostaje u Gospiću

Već tijekom sjednice oporba je zatražila izvanredno zasjedanje Sabora.

Nekoliko sati poslije stigla je potvrda da predsjednik Republike Zoran Milanović namjerava iskoristiti svoju ustavnu ovlast i taj zahtjev uputiti Hrvatskom saboru.

Time se priča vraća tamo gdje političari možda od početka nisu željeli da završi – pred cijelu državu.

Sada više neće biti dovoljno raspravljati o tome tko je kome u Gospiću dao mikrofon.

Trebat će odgovoriti što je zakopano, kakav je rizik, tko je znao i kada će sve biti uklonjeno.

Jer otpad ispod zemlje neće nestati zbog političke procedure.