Više od četiri godine nakon početka ruske invazije na Ukrajinu, Europska unija ne govori o popuštanju sankcija.

Naprotiv.

Bruxelles priprema novi paket koji bi, prema najavi Kaje Kallas, trebao biti najširi od početka rata.

U razgovoru za njemački list Die Welt, visoka predstavnica EU-a za vanjsku i sigurnosnu politiku poručila je da sankcije Rusiji već imaju ozbiljan gospodarski učinak te da se pritisak mora nastaviti povećavati.

Prema njezinoj procjeni, postojeće mjere ruski su ratni stroj već stajale više od bilijun eura.

Broj sankcioniranih mogao bi porasti za trećinu

Kallas je najavila da za jesen predlaže novi paket sankcija koji bi trebao obuhvatiti dodatne osobe i subjekte povezane s ruskim ratnim i gospodarskim sustavom.

Ako paket bude usvojen, ukupan broj sankcioniranih ruskih osoba i institucija mogao bi se povećati za približno trećinu.

To bi predstavljalo jedno od najvećih pojedinačnih proširenja sankcijskog režima otkako je Rusija pokrenula punu invaziju na Ukrajinu.

Detalji još nisu poznati.

Kallas zasad nije objavila precizan datum uvođenja novog paketa niti točan popis sektora i osoba koje bi mogao obuhvatiti.

Poruka Moskvi je jasna: sankcije neće nestati same od sebe

Kallas je formulirala političku poruku bez mnogo prostora za različita tumačenja.

Pritisak na Rusiju, kaže, mora nastaviti rasti sve dok Moskva ne okonča rat.

To je važna poruka i zbog toga što Rusija već dugo računa na zamor zapadnih država, političke promjene u pojedinim članicama EU-a i mogućnost da će sankcijski režim s vremenom početi slabjeti.

Bruxelles zasad šalje suprotan signal.

Umjesto ublažavanja, priprema se novo proširenje.

Srpanjski paket već je ciljao banke i kriptovalute

Europska unija posljednji je veliki paket sankcija protiv Rusije usvojila u srpnju.

Taj paket dodatno je zahvatio bankarski sektor i mreže povezane s kriptovalutama, koje Bruxelles smatra jednim od načina zaobilaženja postojećih ograničenja.

Ideja sankcija već odavno nije samo zabraniti poslovanje s nekoliko velikih ruskih kompanija.

EU pokušava zatvoriti kanale kojima se roba, kapital i tehnologija mogu preusmjeravati preko trećih država ili alternativnih financijskih sustava.

Najveći problem sankcija nije njihovo donošenje nego zaobilaženje

Rusija se tijekom posljednjih godina prilagodila velikom dijelu ograničenja.

Dio izvoza preusmjeren je prema Aziji i drugim tržištima, a roba zapadnog podrijetla često do Rusije dolazi preko posredničkih država.

Zbog toga Bruxelles posljednjih paketa sve više usmjerava i prema kompanijama izvan Rusije za koje smatra da pomažu Moskvi zaobići sankcije.

To uključuje logističke mreže, financijske posrednike, energetske tvrtke i druge strukture povezane s ruskim gospodarstvom.

Takav pristup politički je osjetljiviji jer sankcije tada više ne pogađaju samo ruske subjekte.

Energetika ostaje jedno od najvažnijih pitanja

Rusija je prije rata bila jedan od najvažnijih energetskih dobavljača Europske unije.

Od 2022. taj se odnos dramatično promijenio.

EU je smanjio ovisnost o ruskom plinu i nafti, proširio dobavu ukapljenog prirodnog plina i povećao uvoz iz drugih država.

Ali energetska trgovina s Rusijom nije potpuno nestala.

Zato će svaki novi paket ponovno otvoriti pitanje koliko daleko članice žele i mogu ići u dodatnom ograničavanju ruskih energetskih prihoda.

Sankcije imaju cijenu i za Europu

Europski političari često naglašavaju štetu koju sankcije nanose Rusiji, ali i europsko gospodarstvo plaća dio cijene prekida nekadašnjih gospodarskih odnosa.

Skuplji energenti, promjena dobavljačkih lanaca i gubitak pojedinih tržišta utjecali su na niz europskih industrija.

U nekim državama upravo je to jedan od glavnih argumenata političkih stranaka koje traže drukčiji odnos prema Moskvi.

Zato svaki novi paket mora dobiti političku potporu država članica, a pregovori oko pojedinih mjera mogu biti vrlo teški.

EU pokušava pokazati da vrijeme nije nužno na Putinovoj strani

Ruska strategija već godinama velikim dijelom počiva na pretpostavci da može izdržati dulje od političke volje Zapada.

Rat je skup, ali Moskva računa i na promjene vlada, rast populističkih stranaka, gospodarske probleme i zamor javnosti u europskim državama.

Kallas ovom najavom pokušava poslati upravo suprotnu poruku.

Europski pritisak neće se automatski smanjivati protokom vremena.

Ako rat traje, sankcije će se širiti.

Ali sankcije same nisu zaustavile rat

To je druga strana priče koju nije moguće zanemariti.

Europska unija i njezini saveznici od 2022. uveli su niz velikih paketa sankcija, zamrznuli rusku imovinu, ograničili pristup tehnologiji i financijama te pogodili brojne ruske tvrtke i pojedince.

Rat ipak traje.

Rusko gospodarstvo suočeno je s pritiscima i ograničenjima, ali nije doživjelo slom koji su neki očekivali na početku sankcijskog režima.

To znači da se učinkovitost sankcija ne može mjeriti samo pitanjem jesu li one odmah zaustavile rat.

Njihov cilj je i dugoročno povećavati cijenu nastavka sukoba, ograničavati pristup tehnologiji i otežavati financiranje ratnog stroja.

Sljedeći paket pokazat će koliko je Europa još jedinstvena

Najava Kaje Kallas tek je početak političkog procesa.

Pravi test dolazi kada države članice dobiju konkretan prijedlog.

Tada će se vidjeti postoje li razlike oko energetike, financija, pojedinih kompanija i odnosa prema trećim državama koje pomažu Rusiji zaobići ograničenja.

Što paket bude širi, to će biti teže postići konsenzus.

Ali ako Bruxelles doista uspije usvojiti paket kojim se broj sankcioniranih povećava za trećinu, poruka Moskvi bit će vrlo jasna.

Četiri godine rata nisu dovele do zamora sankcijskog sustava.

Barem zasad, EU ga namjerava dodatno proširiti.