U Gospić su političari u ponedjeljak došli govoriti o otpadu, zdravlju ljudi i odgovornosti.

Na kraju gotovo da nisu uspjeli razgovarati ni jedni s drugima.

Sjednica saborskog Odbora za zaštitu okoliša i prirode trebala je biti mjesto na kojem će građani dobiti odgovore o jednoj od najozbiljnijih ekoloških afera koje su posljednjih mjeseci otvorene u Hrvatskoj.

Umjesto toga završila je prekidom, odlaskom oporbe, revoltiranom publikom i nastavkom koji su vladajući pokušali pretvoriti u neformalni razgovor.

Nekoliko sati poslije cijela priča stigla je na Pantovčak.

Iz Ureda predsjednika Republike potvrđeno je da će Zoran Milanović sutra poslati zahtjev za izvanredno zasjedanje Hrvatskog sabora.

Predsjednik koristi ustavnu ovlast

Ured predsjednika pozvao se na članak 79. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske.

Ustav predsjedniku Republike daje mogućnost zatražiti izvanredno zasjedanje Sabora kada okolnosti zahtijevaju da se parlament sastane izvan redovitog zasjedanja.

Time Milanović ne ulazi samo u politički sukob između Vlade i oporbe.

On koristi jednu od konkretnih ustavnih ovlasti predsjednika Republike i slučaj iz Gospića premješta iz saborskog odbora pred cijeli parlament.

To je politički mnogo ozbiljnije od još jedne konferencije za novinare ili zahtjeva oporbenih stranaka.

Sve je počelo s 37.000 tona otpada

U središtu afere nalazi se ilegalno odlagalište na području bivšeg PPK Velebit u Gospiću.

Vještačenjem je utvrđeno oko 37.000 tona otpada, od čega je gotovo 33.000 tona zakopano.

Riječ je o heterogenom industrijskom otpadu koji uključuje plastiku, gumu, tekstil i metalne čestice.

U analizama su pronađene mikroplastika, povišene koncentracije pojedinih teških metala i ekotoksična svojstva, dok su u podzemnim vodama nizvodno od lokacije pronađeni PFAS spojevi, poznati kao „vječne kemikalije“.

Važna činjenica jest da ta podzemna voda nije dio sustava javne vodoopskrbe.

Građani su došli po odgovore, a dobili političko prepucavanje

Najneugodniji dio današnje sjednice nije bio sukob između HDZ-a i oporbe.

Takvih sukoba u hrvatskoj politici ne nedostaje.

Problem je bio u tome što su u dvorani sjedili građani Gospića koji su došli pitati postoji li rizik za njihovo zdravlje.

Predsjednica Odbora Dušica Radojčić tražila je da predstavnici građana i udruga dobiju mogućnost postavljati pitanja, i to prije političara.

Vladajuća većina inzistirala je na poslovničkom modelu prema kojem bi prvo govorili članovi Odbora i pozvani dužnosnici, a građani bi svoja pitanja mogli postaviti naknadno.

Sukob oko procedure trajao je gotovo sat vremena.

Građanima je prekipjelo.

Napustili su sjednicu uz poruku da su došli dobiti odgovore o svojem zdravlju, a ne gledati političku predstavu.

Oporba napustila sjednicu

Nakon građana počela je odlaziti i oporba.

Predsjednica Odbora odgodila je sjednicu, tvrdeći da bez mogućnosti ravnopravnog uključivanja građana ona više nema smisla.

SDP, Most i drugi oporbeni zastupnici napustili su dvoranu.

Vladajući su potom predložili da okupljeni nastave „neformalni razgovor“ i saslušaju izlaganja predstavnika nadležnih institucija.

U tom trenutku nešto što je trebalo biti službena saborska sjednica postalo je politički prizor koji je teško objasniti građaninu koji je došao pitati je li njegovo zdravlje ugroženo.

Oporba je Milanovića izravno pozvala da reagira

Još prije početka sjednice oporbene stranke tražile su sazivanje izvanredne sjednice Sabora.

Predsjednik SDP-a Siniša Hajdaš Dončić javno je pozvao Milanovića da iskoristi svoje ustavne ovlasti.

Most je također tražio izvanredno zasjedanje, a Marija Selak Raspudić nakon raspada sjednice Odbora poručila je da je to jedini preostali izlaz iz situacije.

Nekoliko sati kasnije stigla je potvrda da će predsjednik njihov zahtjev praktički prihvatiti.

Što sada znači izvanredna sjednica?

Izvanredno zasjedanje znači da se pitanje Gospića više neće moći zadržati unutar jednog saborskog odbora.

Pred zastupnicima će se otvoriti prostor za širu raspravu o odgovornosti državnih institucija, sanaciji odlagališta, mogućim zdravstvenim rizicima i vremenu u kojem su nadležna tijela raspolagala informacijama.

Upravo posljednje pitanje posebno je neugodno.

Na sjednici Odbora otvoreno je pitanje laboratorijskih analiza koje su se provodile još 2024. godine i toga kada su zdravstvene institucije dobile rezultate.

Ako su informacije o potencijalnoj kontaminaciji postojale ranije, ključno će biti utvrditi tko ih je imao i što je s njima napravio.

Nije više riječ samo o otpadu

U ovoj fazi slučaj ima najmanje tri razine.

Prva je ekološka: što se nalazi u zemlji i podzemnim vodama te kako će se desetci tisuća tona otpada ukloniti.

Druga je zdravstvena: jesu li ljudi bili izloženi štetnim tvarima i postoji li potreba za dodatnim zdravstvenim praćenjem stanovništva.

Treća je politička: tko je znao, kada je znao i zašto problem nije riješen prije nego što je prerastao u nacionalnu aferu.

Milanovićeva odluka praktički osigurava da će se o sve tri razine raspravljati pred cijelom državom.

U priču je ušao i prijedlog o ekocidu

Slučaj iz Gospića mogao bi imati i šire pravne posljedice.

Na dnevnom redu Odbora nalazio se prijedlog da se u hrvatski Kazneni zakon uvede kazneno djelo ekocida kao najteži oblik kaznenog djela protiv okoliša.

Ideja je da iznimno teško i dugotrajno uništavanje okoliša dobije posebnu kaznenopravnu kvalifikaciju.

Hoće li upravo slučaj u Lici postati politički katalizator za takvu promjenu, tek će se vidjeti.

Građani Like traže nešto mnogo jednostavnije

Ispod svih političkih zahtjeva, stranačkih optužbi i ustavnih procedura nalazi se pitanje koje je mnogo jednostavnije.

Ljudi žele znati je li sigurno živjeti ondje gdje žive.

Žele znati što je zakopano u zemlji.

Žele znati hoće li se ukloniti.

Žele znati koliko će to trajati.

I žele znati tko je odgovoran ako je sustav godinama dopuštao da takva količina otpada završi na jednom mjestu.

Današnja sjednica trebala je početi odgovarati upravo na ta pitanja.

Umjesto toga raspala se zbog pitanja tko smije govoriti i kojim redom.

Sada će govoriti cijeli Sabor

Zoran Milanović ovim potezom nije riješio problem otpada.

Nije utvrdio zdravstveni rizik niti odgovornost bilo kojeg pojedinca.

Ali je osigurao da se slučaj više ne može vratiti u političku ladicu kao jedna od mnogih lokalnih afera.

Izvanredna sjednica Sabora znači televizijske kamere, cijeli parlament, Vladu i oporbu u istoj dvorani te raspravu koju će biti teško završiti rečenicom da „nema razloga za zabrinutost“.

Možda je to u cijeloj današnjoj političkoj buci jedino što je doista važno.

Ne tko je pobijedio u proceduralnoj svađi.

Nego hoće li ljudi u Lici konačno dobiti odgovore.