Beč gotovo na milijardi eura za Mindestsicherung: Novi podaci otvaraju veliku raspravu o austrijskom socijalnom modelu

Socijalna politika rijetko postane velika politička tema zbog jedne brojke. Ali kada se ta brojka približi milijardi eura, gotovo je nemoguće da ostane samo stavka u gradskom proračunu.

Beč je tijekom 2024. godine za Mindestsicherung isplatio ukupno 983,2 milijuna eura. Deset godina ranije taj iznos bio je manje nego upola manji. U isto vrijeme svih osam drugih austrijskih saveznih pokrajina zajedno potrošilo je 334,3 milijuna eura, iznos koji se od 2014. nije dramatično promijenio.

Razlika je dovoljno velika da se više ne može objasniti samo činjenicom da je Beč najveći austrijski grad. Glavni grad ima poseban socijalni profil, drugačiju strukturu stanovništva, veći broj korisnika i sustav koji je u pojedinim segmentima izdašniji od modela u drugim pokrajinama.

Upravo to postaje politički problem.

Sedam od deset Bedarfsgemeinschaften nalazi se u Beču

Austrija je 2024. imala ukupno 205.781 Bedarfsgemeinschaft. Od toga ih je čak 149.188 bilo u Beču. To znači da se više od 70 posto svih zajednica koje primaju ovaj oblik socijalne pomoći nalazi u jednoj saveznoj pokrajini.

Takva koncentracija automatski povlači pitanje zašto se korisnici toliko snažno skupljaju u glavnom gradu. Ekonomist Dénes Kucsera iz Agenda Austria tvrdi da jedan od razloga leži u razlikama među pokrajinama, posebno kod pomoći za djecu, te smatra da bečki model može biti privlačniji velikim obiteljima.

To je tvrdnja koja će zasigurno nastaviti dijeliti austrijsku politiku. Jedni će je koristiti kao argument da je Beč previše izdašan i da sustav stvara pogrešne poticaje. Drugi će odgovoriti da velik grad sa specifičnom socijalnom strukturom jednostavno ima i veći broj ljudi kojima je pomoć potrebna.

Beč nije najskuplji po pojedinoj zajednici

Ovdje se brojke počinju komplicirati i upravo zato cijela priča nije crno-bijela. Kada se gleda prosječni godišnji trošak po Bedarfsgemeinschaft, Beč sa 8.740 eura nije na prvom mjestu. Štajerska je, prema istim podacima, na 9.190 eura, dok je Tirol na 8.260 eura.

Drugim riječima, problem Beča nije prvenstveno u tome što jedna prosječna zajednica prima najviše, nego u ogromnom broju korisnika. Kada se takav broj pomnoži s prosječnim troškom, ukupni iznos brzo dolazi do gotovo milijarde eura.

Upravo tu se vodi politička bitka između grada i kritičara bečkog sustava. Grad može pokazivati da pojedinačni trošak nije ekstreman u usporedbi s drugim pokrajinama. Kritičari mogu pokazivati da ukupni trošak i broj korisnika daleko odskaču od ostatka zemlje.

Obje stvari mogu istodobno biti točne.

Austrija još nema jedinstven odgovor

Problem dodatno komplicira činjenica da se već mjesecima raspravlja o ujednačavanju sustava socijalne pomoći u Austriji. Različite pokrajine imaju različite modele, različite iznose i različite uvjete, a savezna reforma napreduje sporo.

Agenda Austria upozorava da su neke pokrajine već same krenule mijenjati vlastite modele umjesto da čekaju zajedničko rješenje. Carmen Treml iz te organizacije čak sumnja da će do 2027. biti moguće doći do stvarno jedinstvenog sustava.

To je važna stvar jer pitanje više nije samo koliko Beč troši. Pitanje je i može li Austrija dugoročno imati devet različitih logika socijalne pomoći, a onda se čuditi kada ljudi biraju mjesto stanovanja i prijave upravo prema tim razlikama.

Socijalna pomoć nije samo trošak

U javnoj raspravi postoji opasnost da se ljudi koji primaju Mindestsicherung pretvore samo u broj. To bi bilo pogrešno. Socijalna pomoć postoji zato da ljudi koji nemaju dovoljno prihoda ne ostanu bez osnovnih sredstava za život.

Ali jednako je pogrešno ignorirati pitanje održivosti sustava. Gotovo milijarda eura godišnje za jedan grad dovoljno je velika brojka da se mora pitati gdje završava socijalna sigurnost, a gdje počinje sustav koji više ne potiče dovoljno snažno povratak na tržište rada.

Kucsera zato predlaže veći udio pomoći u naturi umjesto novčanih isplata te čak model rezidencijalne obveze kojim bi se korisnici ravnomjernije raspoređivali među saveznim pokrajinama.

Takvi prijedlozi politički su osjetljivi i teško bi prošli bez velike rasprave, ali činjenica da se uopće ozbiljno razmatraju pokazuje koliko je pritisak na sustav narastao.

Beč postaje test cijelog austrijskog modela

Na kraju se sve vraća na glavni grad. Beč je najveći, najbrže rastući i socijalno najraznolikiji grad u Austriji. Upravo zato sve napetosti austrijskog socijalnog modela ondje postaju vidljive prije nego drugdje.

Ako sustav funkcionira, Beč će biti dokaz da jaka socijalna država može izdržati velik broj ljudi u potrebi. Ako ne funkcionira, upravo će Beč prvi pokazati gdje su njegove granice.

Brojka od 983,2 milijuna eura zato nije samo račun za jednu godinu.

Ona je pitanje za cijelu Austriju.

Reforma će morati odgovoriti na dva pitanja istodobno: kako zaštititi ljude kojima je pomoć stvarno potrebna i kako osigurati da sustav ostane financijski održiv.

A to je puno teži zadatak od same odluke koliko će eura biti upisano na sljedećem proračunskom retku.