Godinama je hrvatski iznajmljivač već u proljeće mogao pogledati kalendar za srpanj i kolovoz i prilično mirno znati kako će mu izgledati ljeto. Kuće za odmor rezervirale su se mjesecima unaprijed, najbolji apartmani zatvarali su termine još tijekom zime, a last minute bio je način da se popuni nekoliko posljednjih rupa. Ljeto 2026. mijenja tu logiku. Gosti nisu nestali – samo su shvatili da više ne moraju žuriti. Čekaju posljednji trenutak, uspoređuju cijene i dopuštaju iznajmljivačima da prvi postanu nervozni.
Usred kolovoza Istra nije prazna. Na cestama su strane registracije, terase su pune, u kampovima se teško pronalazi dobro mjesto, a prema aktualnim podacima na poluotoku odmara oko 250 tisuća gostiju. Kada bi se turistička sezona procjenjivala samo po broju ljudi koji se trenutačno nalaze u destinaciji, razloga za veliki alarm gotovo da ne bi bilo.
Ali dovoljno je razgovarati s ljudima koji pokušavaju prodati apartman ili kuću za odmor pa shvatiti da se ispod površine događa nešto zanimljivije.
Gost više ne rezervira kao prije.
Donedavno je last minute bio posljednji pokušaj iznajmljivača da popuni ono što mu je ostalo. Većina sezone bila je prodana, a nekoliko slobodnih termina spuštalo se pred sam dolazak kako bi se pronašao gost koji traži dobru priliku. Ove sezone ljudi iz turističkog sektora opisuju gotovo obrnutu situaciju: velik dio smještaja čeka gosta mnogo dulje, a rezervacija dolazi tek nekoliko dana prije dolaska, ponekad čak i istoga dana.
Boris Žgomba, dugogodišnji turistički djelatnik iz Istre, promjenu je opisao vrlo slikovito. Nekada se last minute odnosio na otprilike posljednjih dvadesetak posto neprodanih kapaciteta. Danas, kaže, kod nekih termina situacija izgleda gotovo obrnuto – velik dio prodaje događa se tek u posljednjem trenutku.
Za gosta je to odlična pozicija.
Za iznajmljivača mnogo manje ugodna.
Gost je shvatio da ponude ima dovoljno
Promjena nije nastala zato što su turisti preko noći prestali voljeti Hrvatsku. Naprotiv, broj ljudi u Istri pokazuje da interes postoji. Ali tržište je postalo toliko široko da je gost shvatio nešto vrlo jednostavno: u velikom broju slučajeva više nema razloga šest mjeseci unaprijed zaključati svoj godišnji odmor i prihvatiti prvu cijenu koju vidi.
Otvori Booking, Airbnb ili stranicu turističke agencije nekoliko dana prije putovanja i još uvijek može pronaći apartman. Ako mu prvi nije dovoljno dobar, pronaći će drugi. Ako mu je preskup, pričekat će. Ako vlasnik dva dana prije dolaska spusti cijenu, gost je upravo dobio ono što je čekao.
Drugim riječima, pregovaračka moć polako se premjestila s iznajmljivača prema gostu.
To je posebno vidljivo kod privatnog smještaja. Kampovi i hoteli u Istri tijekom vrhunca sezone uglavnom su vrlo dobro popunjeni, dok se među apartmanima još uvijek mogu pronaći slobodni kapaciteti. Predsjednica Udruge obiteljskog smještaja Istre Lorena John zato upozorava da se iznajmljivači moraju prilagoditi novom ponašanju gosta – cijenom, minimalnim brojem noćenja i većom fleksibilnošću.
Gostiju odmara se sredinom kolovoza u Istri. Dakle, problem nije nestanak turista nego promjena načina na koji rezerviraju smještaj.
Kod pojedinih termina turistički djelatnici procjenjuju da se toliki dio kapaciteta danas prodaje tek kroz last-minute rezervacije.
Kod apartmanskog smještaja last minute sve češće može značiti rezervaciju samo nekoliko dana prije dolaska, pa čak i na sam dan.
Za kuću koja se nekad prodavala godinu unaprijed sada se čeka telefon
Kod kuća za odmor slika je nešto drukčija, ali trend je isti. Massimo Chiavalon, vlasnik turističke agencije u Istri, objašnjava da je za takvu vrstu smještaja čak i rezervacija mjesec dana prije dolaska danas svojevrsni last minute. Nekada su se kvalitetne kuće za odmor rezervirale šest mjeseci, godinu dana pa i ranije.
Za vlasnika je takav model bio izuzetno ugodan. Troškovi su bili poznati, prihod je velikim dijelom bio predvidiv, a još prije početka ljeta moglo se znati hoće li sezona biti dobra.
Danas kalendar može izgledati neugodno prazan početkom mjeseca, a zatim se u nekoliko dana napuniti.
Problem je što nitko unaprijed ne zna hoće li se to doista dogoditi.
Tu počinje nervoza.
Iznajmljivač gleda praznih sedam dana u kolovozu i mora odlučiti hoće li čekati gosta koji će platiti punu cijenu ili će pet dana prije termina spustiti cijenu dvadeset ili trideset posto. Spusti li je prerano, izgubio je dio prihoda koji je možda mogao ostvariti. Čeka li predugo, može ostati potpuno prazan.
Gost s druge strane nema gotovo nikakav razlog za nervozu. Na telefonu vidi stotine drugih objekata.
Cijena je postala dio igre
Tu dolazimo do teme koja se kroz hrvatski turizam provlači posljednjih nekoliko godina. Cijene.
Gost koji je prije šest ili devet mjeseci rezervirao apartman teško je mogao znati kakva će biti ponuda nekoliko dana prije putovanja. Danas je naučio da čekanje često ima vrijednost. Ako ponuda ostane velika, cijena se pred dolazak može spustiti. Ako se ne spusti, uvijek postoji druga destinacija, drugi grad ili drugi smještaj.
To ne znači da će kvalitetan objekt na dobroj lokaciji odjednom ostati prazan. Upravo suprotno. Najbolji smještaj i dalje se vrlo dobro prodaje.
Ali prosječan apartman više nema sigurnost da će samo zato što se nalazi nekoliko kilometara od Jadrana automatski biti pun cijelo ljeto.
To je možda najveća promjena.
Turizam postaje posao u punom smislu te riječi.
Nije više dovoljno početkom lipnja otvoriti vrata, staviti nekoliko fotografija na internet i čekati rezervacije. Potrebno je pratiti tržište, konkurenciju, cijenu, recenzije, kvalitetu fotografija, brzinu odgovora gostu i ono što susjedni objekt nudi za isti novac.
Nisu turisti nestali – postali su oprezniji
U raspravama o hrvatskoj sezoni vrlo brzo se ode u jednu od dvije krajnosti. Ili je sve rekordno, fantastično i nikad bolje, ili su plaže prazne, apartmani zjape prazni i hrvatski je turizam pred propašću.
Stvarnost je puno zanimljivija.
Istra sredinom kolovoza ima oko četvrt milijuna gostiju. To sigurno nije slika turističke katastrofe. Istodobno, činjenica da dio privatnog smještaja čeka rezervacije do posljednjeg trenutka pokazuje da više nije dovoljno govoriti samo koliko je ljudi prešlo granicu i koliko je noćenja evidentirano.
Treba gledati i kako se prihod raspoređuje.
Ako je hotel pun, kamp pun, a između njih deset apartmana još pokušava prodati idući tjedan, ukupna statistika destinacije može izgledati izvrsno dok pojedini mali iznajmljivač ima vrlo lošu sezonu.
Oboje može biti istina u isto vrijeme.
Možda je završilo vrijeme lakog turizma
Za hrvatski turizam to dugoročno uopće ne mora biti loša vijest.
Godinama je velika potražnja dopuštala da gotovo svaki smještaj pronađe gosta. Razlika između izvrsnog i prosječnog objekta često se mogla sakriti iza činjenice da je u srpnju i kolovozu jednostavno trebalo više kreveta nego što ih je bilo.
Sada gost ima izbor.
A izbor tjera tržište da bude bolje.
Objekt s dobrom lokacijom, korektnom cijenom, urednim smještajem, kvalitetnim fotografijama i domaćinom koji odgovori za nekoliko minuta imat će prednost. Onaj koji je godinama samo povećavao cijenu zato što „ionako sve ode“ mogao bi prvi osjetiti da je vrijeme takvog turizma završilo.
I možda je upravo to ono što se ovog ljeta događa pred našim očima.
Nije nestala turistička sezona.
Nestala je sigurnost da će se svaki krevet prodati pod bilo kojim uvjetima.
Gost danas dolazi kasnije, odlučuje kasnije i puno pažljivije gleda što dobiva za svoj novac. Zbog velike ponude može si dopustiti čekanje, a iznajmljivač više nema luksuz pretpostaviti da će mu se telefon ionako javiti.
Za neke će to biti vrlo teška sezona.
Za druge prilika da pokažu zašto vrijede više.
A za hrvatski turizam možda početak jedne puno zdravije faze u kojoj se gost više ne podrazumijeva.
Discover more from TV Wien / TV Beč
Subscribe to get the latest posts sent to your email.
