Mineralna voda godinama je jedan od najpoznatijih trikova za laganiju smjesu. Mjehurići mogu pomoći da palačinke tijekom pečenja budu prozračnije.

Ali postoji još jedan postupak kojem cilj nije samo dobra palačinka dok je vruća, nego da ona dulje zadrži vlagu i mekoću.

Tajna je u vrućem mlijeku koje se dodaje na samom kraju pripreme smjese.

Zašto baš vruće mlijeko?

Kada vruća tekućina dođe u dodir s brašnom, dio škroba počinje vezivati vodu. Upravo je zadržavanje vlage važno ako želimo da se tanka palačinka nakon hlađenja ne pretvori u suhu i gumastu koru.

Ne pokušavamo skuhati cijelu smjesu. Vruće mlijeko dodaje se kontrolirano, na kraju, uz miješanje.

Rezultat bi trebala biti elastična i tanka palačinka koja ostaje savitljiva i nakon što se ohladi. Sličan recept i objašnjenje postupka objavljeni su ove godine kao alternativa uobičajenom triku s mineralnom vodom.

Smjesu nemojte nepotrebno tući

Kod palačinki vrijedi još jedno jednostavno pravilo: više miješanja ne znači automatski bolji rezultat.

Brašno treba sjediniti s ostalim sastojcima tako da nema većih grudica, ali nema potrebe dugo i agresivno miješati smjesu.

Što više razvijamo gluten, veća je mogućnost da palačinka postane elastična na onaj pogrešan način – žilava umjesto nježna.

Jednostavna smjesa

Za klasičnu kućnu verziju potrebni su jaja, brašno, mlijeko, malo soli i šećera te malo ulja ili otopljenog maslaca.

Najprije pripremite osnovnu smjesu od jaja, brašna i dijela tekućine. Mlijeko koje ćemo koristiti za završetak zagrijemo zasebno.

Kada je osnovna smjesa glatka, vruće mlijeko dodajemo postupno uz stalno miješanje. Ne treba ga izliti odjednom, posebno ako su jaja u smjesi hladna.

Na kraju provjerimo gustoću. Smjesa za tanke palačinke mora se lako razlijevati po zagrijanoj tavi.

Tava mora biti dobro zagrijana

Ni najbolja smjesa neće pomoći ako palačinku izlijemo na hladnu tavu.

Tava treba biti dobro zagrijana prije prve palačinke. Dovoljna je vrlo mala količina masnoće, posebno ako koristimo kvalitetnu neprianjajuću tavu.

Nakon što izlijemo smjesu, tavu odmah zakrenemo kako bi se smjesa rasporedila u što tanjem sloju.

Kada se rubovi počnu odvajati, palačinku okrenemo i drugu stranu pečemo još kratko.

A onda trik koji mnogi zaborave

Palačinku ne ostavljamo samu na velikom tanjuru da se hladi i suši.

Svaku novu stavljamo preko prethodne. Tako se između njih zadržava malo pare i topline, a palačinke ostaju mekše.

Kada završimo pečenje, cijelu hrpu možemo pokriti drugim tanjurom ili odgovarajućim poklopcem.

Ako ih spremamo za kasnije, nakon hlađenja ih treba dobro zatvoriti prije stavljanja u hladnjak.

Što je onda s mineralnom vodom?

Nema potrebe izbaciti je iz kuhinje. Gazirana mineralna voda doista se koristi u brojnim provjerenim receptima za palačinke i može pomoći u dobivanju laganije strukture. Postoje klasični recepti koji kombiniraju mlijeko i mineralnu vodu upravo zbog toga.

Ali to nije jedini način.

Ako je glavni problem što su palačinke dobre samo dok su vruće, a nakon nekoliko sati postaju suhe, vrijedi isprobati postupak s vrućim mlijekom.

A punjenje? Tu pravila prestaju

Marmelada od marelice, domaći pekmez od šljiva, čokoladni namaz, orasi, svježe voće, šećer i limun – tu već svaka kuća ima svoju istinu.

A možda je upravo zato palačinka preživjela toliko kuhinjskih trendova. Osnovna smjesa gotovo je smiješno jednostavna, a od nekoliko sastojaka možemo napraviti deset potpuno različitih deserata.

I ako ih napravimo kako treba, nekoliko možemo ostaviti i za sutra.

Pod uvjetom, naravno, da ih netko ne pojede još dok stojimo kraj tave.