Kupio kuću u Zagorju za 5000 eura i vratio joj život, a sada je pokušava spasiti od rušenja
Počelo je gotovo kao balkanska pustolovina iz filma: Amerikanac kupi za 5000 eura staru kuću skrivenu u šumi Hrvatskog zagorja, bez vode, struje i normalnog pristupnog puta, zavrne rukave i uz pomoć susjeda počne joj vraćati život. Više od godinu dana milijuni ljudi pratili su kako se zapuštena građevina pretvara u njegovo utočište. A onda je Justus Reid dobio dopis koji je cijelu priču okrenuo naglavačke – kuća, kako tvrdi, pravno ne bi trebala postojati i prijeti joj uklanjanje.
Justus Reid nije u Hrvatsku stigao kao čovjek koji traži luksuznu vilu uz more. Upravo suprotno. Američki glazbenik i influencer, kojeg su pratitelji upoznali kroz njegove pustolovine po zemljama bivše Jugoslavije, svoj je možda najpoznatiji projekt pronašao duboko u zelenilu Hrvatskog zagorja.
Kuću je kupio za samo 5000 eura. Nije imala vodu. Nije imala struju. Do nje praktički nije vodila normalna cesta. Godinama je stajala gotovo zaboravljena, okružena raslinjem i šumom.
Za većinu ljudi to bi bio razlog za bijeg. Za Reida je postalo ljetni projekt.
Najprije je čistio teren i pokušavao uopće doći do kuće. Zatim su došli zidovi, podovi, pločice, okućnica i brojni mali zahvati koje je gotovo svakodnevno pokazivao publici na društvenim mrežama. U pomoć su počeli dolaziti susjedi. Netko je pomagao oko puta, drugi oko građevinskih radova, treći bi ga pozvao na ručak.
Kuća bez osnovnih uvjeta polako je dobivala karakter doma.
A onda je prestao pokazivati radove
Pratitelji su posljednjih mjeseci primijetili da Reid više gotovo ne objavljuje napredak projekta koji je do tada redovito dokumentirao.
Sada je objasnio razlog.
Prema njegovim riječima, kuću pokušava spasiti od rušenja.
Reid tvrdi da građevina, iako je stara više od četiri desetljeća, nikada nije odgovarajuće evidentirana kao legalan objekt. Prije nekoliko mjeseci, kaže, stigla mu je službena obavijest prema kojoj se traži uklanjanje kuće i pripadajućih objekata.
Za čovjeka koji je mjesecima ulagao vlastiti rad, novac i vrijeme u napuštenu kuću to je bio trenutak u kojem je priča o obnovi odjednom postala priča o hrvatskoj administraciji.
Reid je staru kuću u Hrvatskom zagorju kupio za svega pet tisuća eura.
Prema njegovim riječima, kuća je izgrađena prije više od četiri desetljeća.
Za aktualni postupak legalizacije ključno je da je nezakonita građevina postojala najkasnije tog datuma i ispunjava ostale zakonske uvjete.
Problem za koji, kaže, nije znao kada je kupovao kuću
Reid priznaje da pri kupnji nije znao da bi status građevine mogao postati problem. Kuću je kupio znajući da ga čeka golema fizička obnova, ali očito ne i koliko će složena biti njezina pravna povijest.
To je važna razlika. Vlasništvo nad zemljištem ili kućom samo po sebi ne znači nužno da je građevina izgrađena, evidentirana ili rekonstruirana u skladu sa svim potrebnim propisima.
Kod starih kuća, posebno onih koje su desetljećima prelazile iz generacije u generaciju, mogu se pojaviti razlike između stvarnog stanja na terenu, zemljišnih knjiga, katastra i građevinske dokumentacije.
U Reidovu slučaju konačan pravni status njegove kuće ne možemo utvrditi samo na temelju njegovih objava. O tome mora odlučiti nadležno tijelo na temelju dokumentacije, evidencija i zakonskih uvjeta.
Baš ove godine Hrvatska je promijenila pravila legalizacije
Tu priča dobiva važan nastavak. Hrvatska je tijekom 2026. izmijenila Zakon o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama.
Izmjene su stupile na snagu 16. svibnja i ukinut je raniji krajnji rok za podnošenje zahtjeva za izdavanje rješenja o izvedenom stanju. To znači da vlasnici koji ranije nisu podnijeli zahtjev više nisu automatski isključeni samo zato što su propustili nekadašnji rok.
Ali zakon nije otvorio mogućnost legalizacije svake bespravne gradnje.
Ključni datum ostaje 21. lipnja 2011. godine. Zgrada ili nezakonito rekonstruirani dio morao je postojati do tog datuma te mora biti vidljiv na odgovarajućoj digitalnoj ortofoto snimci. Postoje i lokacije i okolnosti u kojima legalizacija nije dopuštena.
Zato činjenica da Reid govori o kući starijoj od 40 godina ide u prilog vremenskom uvjetu, ali sama starost još nije jamstvo da će zahtjev biti prihvaćen.
Predao dokumentaciju i sada čeka
Reid tvrdi da je potrebnu dokumentaciju već predao te se nada da će upravo novi zakonski okvir omogućiti da kuća ostane ondje gdje je stajala desetljećima.
Ne zna koliko će postupak trajati. Govori o mogućih šest mjeseci, godinu dana ili čak duljem čekanju, a pratiteljima je poručio da ne želi tražiti prečace niti poseban tretman.
Dok nema konačno riješen status kuće, suočava se i s još jednim vrlo praktičnim problemom – objekt nema adresu.
To mu otežava reguliranje prebivališta i boravka u Hrvatskoj, pa je kuću zasad počeo opisivati kao kuću za odmor.
Od kuće u šumi do bunkera
Da je riječ o Justusu Reidu, možda najbolje pokazuje njegov rezervni plan.
Tijekom boravka u istom kraju kupio je još nekoliko neobičnih objekata – među njima bunker, kolibu, toranj i baraku. Dok čeka odgovor o sudbini kuće od 5000 eura, odlučio je nastaviti raditi na bunkeru.
Planira ga dovršiti i ondje se privremeno preseliti jer mu je, kako objašnjava, potreban objekt s pravno postojećom adresom.
I tu se njegova hrvatska pustolovina nastavlja gotovo onako kako je i počela: malo improvizacije, mnogo rada i neobična nekretnina za koju bi većina ljudi vjerojatno samo odmahnula rukom.
Susjedi su postali dio priče
Jedan od razloga zbog kojih je Reidova obnova privukla toliko pozornosti nije bila samo cijena kuće. Ljudi su pratili i njegov odnos sa Zagorcima koji žive u okolici.
Kada je stigao, bio je Amerikanac sam u kući usred šume. Nakon nekog vremena susjedi su počeli dolaziti.
Pomagali su čistiti put i okućnicu, davali savjete, sudjelovali u pojedinim radovima, a neki su ga jednostavno pozivali na ručak ili večeru jer su znali da živi bez vode i struje.
Reid je upravo taj dio iskustva više puta izdvajao kao jednu od stvari koje su ga vezale uz Hrvatsku.
Zato eventualno rušenje kuće za njega nije samo pitanje izgubljenih 5000 eura. U njoj su mjeseci njegova rada, sadržaj od kojeg je nastala velika internetska priča i mjesto koje je, barem prema njegovim riječima, želio pretvoriti u vlastito utočište.
Legalizacija nije automatsko pravo
Njegova priča istodobno je dobar podsjetnik svima koji kupuju stare nekretnine u Hrvatskoj, posebno objekte koji izgledaju kao povoljna prilika.
Niska cijena ne govori ništa o tome je li sva dokumentacija uredna.
Prije kupnje potrebno je provjeriti zemljišne knjige, katastar, legalnost građevine, eventualne dozvole i odgovara li stvarno stanje onome što postoji u službenim evidencijama. Trošak takve provjere mali je u usporedbi s problemom koji može nastati nakon kupnje i ulaganja desetaka tisuća eura u objekt čiji status nije riješen.
Nove izmjene hrvatskog zakona mnogim vlasnicima starih građevina daju još jednu mogućnost da riješe stanje koje desetljećima nije uređeno, ali to nije opća amnestija za bespravnu gradnju.
Svaki zahtjev mora zadovoljiti propisane uvjete.
Kuća još stoji, a priča još nije završena
Za sada se Reidova kuća ne ruši pred kamerama niti je poznata konačna odluka nadležnih institucija. Postupak je, prema njegovim riječima, u tijeku.
On nastavlja raditi na drugim objektima i kaže da je oprezno optimističan.
Možda će kuća koju je kupio za cijenu polovnog automobila na kraju dobiti i ono što joj svih ovih desetljeća nedostaje – potpuno uređen pravni status.
A možda će se čovjek koji je došao u zagorsku šumu tražeći malo mira morati oprostiti od građevine kojoj je svojim rukama vratio život.
Dok država ne donese odluku, ostaje negdje između ta dva ishoda: obnovljena kuća u šumi, nekoliko tisuća eura uloženih na početku, mjeseci rada iza njega i jedna velika hrvatska lekcija koju nije mogao naučiti gledajući kuću samo izvana – prije čekića i boje ponekad je najvažniji komad opreme običan papir.
Zoran / TV Wien
Discover more from TV Wien / TV Beč
Subscribe to get the latest posts sent to your email.
