Njegovu smrt potvrdila je dugogodišnja menadžerica i prijateljica Marcia Hurwitz. Curry je preminuo u svom domu u Los Angelesu, a uzrok smrti zasad nije objavljen.

Bio je glumac kojeg je bilo teško smjestiti u jednu ladicu. Film, kazalište, mjuzikl, televizija, glazba i sinkronizacija – Curry je tijekom više desetljeća prolazio kroz gotovo sve dijelove industrije zabave, ali je pritom zadržao nešto što se ne može naučiti u glumačkoj školi: publika ga je prepoznavala nakon nekoliko sekundi.

Uloga koja je postala dio filmske povijesti

Veliki međunarodni proboj dogodio se 1975. godine s filmom „The Rocky Horror Picture Show“. Curry je ulogu Dr. Frank-N-Furtera već igrao u originalnoj londonskoj kazališnoj produkciji „The Rocky Horror Showa“, a prelaskom priče na veliko platno stvorio je lik koji će ga pratiti ostatak života.

Film u početku nije postao klasičan kinohit. Dogodilo se nešto neobičnije. Publika ga je tijekom godina pretvorila u kultni fenomen, osobito kroz ponoćne projekcije na kojima su gledatelji dolazili odjeveni poput likova iz filma i zajedno s njima izgovarali replike.

Curryjev Frank-N-Furter postao je mnogo više od jedne filmske uloge. Bio je provokativan, teatralan, duhovit, ekstravagantan i potpuno nepredvidljiv – upravo onakav kakav je bio i film koji ga je proslavio.

A onda je postao klaun kojeg se djeca nisu mogla riješiti iz snova

Petnaest godina nakon „Rocky Horrora“ Curry je pokazao koliko potpuno može promijeniti lice i energiju uloge.

U televizijskoj adaptaciji romana Stephena Kinga „It“ iz 1990. godine postao je Pennywise – demonski klaun koji je obilježio jednu sasvim novu generaciju gledatelja.

Curryjeva verzija Pennywisea desetljećima je ostala jedna od najpoznatijih interpretacija Kingova čudovišta. Nije mu trebala velika količina računalnih efekata. Osmijeh, pogled, glas i sposobnost da u nekoliko trenutaka prijeđe iz gotovo komičnog u prijeteće bili su dovoljni.

Upravo je to bila Curryjeva posebnost. Njegovi negativci rijetko su bili samo zli. U njima je gotovo uvijek bilo humora, pretjerivanja i nečega zbog čega gledatelj nije mogao skrenuti pogled.

Hollywood ga je često zvao kada je trebao nezaboravnog negativca

Takav talent donio mu je čitav niz filmskih uloga. Pojavljivao se u „Clueu“, „Legend“, „The Three Musketeers“, „Muppet Treasure Island“, „Annie“, „The Shadow“ i „Charlie’s Angels“.

Publika koja je odrasla uz obiteljske filmove devedesetih dobro ga pamti i iz „Home Alone 2: Lost in New York“, gdje je glumio sumnjičavog hotelskog conciergea gospodina Hectora koji pokušava otkriti što Kevin McCallister radi sam u luksuznom njujorškom hotelu.

Bila je to tipična Curryjeva uloga: nije bio glavni lik, ali je svaki njegov ulazak u kadar imao karakter.

Kazalište nikada nije napustio

Iako ga je svjetska publika najviše poznavala s filmskog i televizijskog ekrana, kazalište je ostalo jedan od najvažnijih dijelova njegova života.

Na Broadwayu je tri puta nominiran za Tonyja. Prvu nominaciju dobio je za ulogu Mozarta u „Amadeusu“, drugu za „My Favorite Year“, a treću za ulogu kralja Arthura u mjuziklu „Monty Python’s Spamalot“.

Upravo je „Spamalot“ početkom 2000-ih pokazao da Curry i desetljećima nakon Frank-N-Furtera može stati pred kazališnu publiku i ponovno potpuno preuzeti pozornicu.

Glas koji su poznavali i oni koji nisu znali njegovo ime

Curryjeva duboka, izrazito prepoznatljiva boja glasa otvorila mu je još jednu veliku karijeru – onu iza mikrofona.

Desetljećima je posuđivao glas animiranim likovima, televizijskim produkcijama i videoigrama. Za glasovnu ulogu u animiranom „Peter Pan & the Pirates“ osvojio je Daytime Emmy.

Čuli su ga i igrači „Command & Conquer: Red Alert 3“, „Dragon Age: Origins“ i „Brütal Legend“, dok je u animiranom svijetu „Star Wars: The Clone Wars“ posudio glas Palpatineu.

Moždani udar promijenio mu je život

Curry je 2012. doživio težak moždani udar. Nakon njega koristio je invalidska kolica, a njegov se javni život znatno promijenio.

Ipak, nije potpuno nestao iz svijeta kojem je pripadao gotovo cijeli život. Nastavio je raditi glasovne uloge, pojavljivati se na događajima i održavati kontakt s publikom koja ga nije zaboravila.

Čak se 2024. ponovno pojavio na velikom platnu u horor filmu „Stream“, a 2025. objavio je memoare „Vagabond“.

Glumac kojeg je bilo nemoguće zamijeniti

Tim Curry nikada nije izgledao kao tipična hollywoodska zvijezda niti je karijeru gradio prema pravilima klasičnog glavnog glumca.

Umjesto toga birao je čudne, teatralne, mračne, komične i često potpuno pretjerane likove. Upravo su oni postali njegova najveća ostavština.

Jedna generacija upoznala ga je u mrežastim čarapama kao Frank-N-Furtera. Druga se zbog njega bojala klaunova. Treća ga je gledala kako Kevinu McCallisteru pokušava dokazati da nešto nije u redu s njegovom hotelskom rezervacijom. A mnogi su njegov glas slušali u animiranim filmovima i videoigrama ne znajući odmah tko se nalazi iza mikrofona.

To je možda i najbolji opis njegove karijere. Tim Curry nije imao samo jednu publiku niti samo jednu veliku ulogu.

Imao ih je nekoliko – i svaka ga je generacija mogla upoznati na svoj način.