Hrgović je u London stigao u najveću borbu profesionalne karijere. Nasuprot njemu stajao je 21-godišnji Britanac koji je u profesionalni ring ušao 14 puta i svih 14 puta pobijedio, uz 12 nokauta.

Itauma je imao priliku postati drugi najmlađi svjetski prvak teške kategorije u povijesti, iza Mikea Tysona. Prvih nekoliko rundi izgledalo je kao da će upravo to i učiniti.

U drugoj rundi Hrgović je završio na podu

Brzina mlađeg Britanca od početka je stvarala probleme. Itauma je ulazio u kombinacije, pogađao glavu i tijelo i tjerao Hrgovića u obranu.

Već u drugoj rundi hrvatski teškaš završio je na podu i morao prihvatiti brojanje. U sljedećim rundama situacija nije izgledala mnogo bolje. Itauma je nastavio pogađati, a snažan aperkat na samom kraju pete runde ponovno je teško uzdrmao Hrgovića.

Ali jedna se stvar nije dogodila.

Hrgović nije ostao dolje.

Primao je udarce, vraćao se u gard i nastavljao. Ono što je u tom trenutku izgledalo kao puko preživljavanje nekoliko rundi kasnije pokazalo se presudnim.

Brojke su govorile da je borba gotovo izgubljena

Statistika CompuBoxa najbolje pokazuje koliko je preokret bio velik. Nakon osam rundi Itauma je pogodio 146 udaraca, a Hrgović samo 61.

Razlika od 85 pogodaka u korist Britanca u normalnim okolnostima značila bi da Hrgović treba gotovo čudo kako bi iz Londona otišao s pojasom.

Ali Itauma je imao problem koji se nije mogao vidjeti samo u statistici. Nikada u profesionalnoj karijeri nije boksao dalje od šeste runde. Potrošio je ogromnu količinu energije pokušavajući završiti čovjeka koji je jednostavno odbijao pasti.

Kako je borba odmicala, njegove noge postajale su teže, udarci sporiji, a Hrgović je prvi put počeo osjećati da se prostor pred njim otvara.

A onda je stigla deveta runda

Odjednom su uloge bile zamijenjene.

Hrgović je krenuo prema naprijed. Itauma se povlačio. Hrvat ga je tjerao prema konopcima i počeo nizati snažne udarce.

CompuBox je u toj jednoj rundi zabilježio Hrgoviću čak 29 pogođenih od 64 upućena udarca. Od 54 snažna udarca pogodio ih je 28 – više od polovice.

Britanac više nije uspijevao odgovoriti istom snagom. Njegov trener Ben Davison bacio je ručnik gotovo istodobno dok je sudac Howard Foster prekidao borbu.

Sat je pokazivao 2 minute i 27 sekundi devete runde.

Filip Hrgović postao je IBF-ov svjetski prvak.

Prvi hrvatski svjetski prvak u teškoj kategoriji

Naslov ima i posebno mjesto u povijesti hrvatskog sporta. Hrgović je postao prvi hrvatski boksač koji je osvojio svjetski profesionalni naslov u teškoj kategoriji.

Do Londona nije došao bez ožiljaka. Brončani olimpijac iz Rio de Janeira 2016. godinama je pokušavao doći do borbe koja će ga dovesti na sam vrh. Prvi veliki pokušaj završio je porazom od Daniela Duboisa 2024. u borbi za privremeni IBF naslov.

Sada se slika potpuno promijenila. Hrgović više nije izazivač koji čeka svoju priliku. On je čovjek koji drži jedan od četiri najvažnija svjetska pojasa.

A što sada?

Tu priča postaje posebno zanimljiva.

Prije borbe dogovoreno je da Kubanac Frank Sanchez odstupi i omogući održavanje dvoboja Itauma – Hrgović za upražnjeni IBF naslov. Zauzvrat je Sanchez dobio pravo boriti se protiv pobjednika.

To znači da je on trenutačno Hrgovićeva neposredna obveza.

Hrvatski prvak, međutim, nakon pobjede nije skrivao da želi još veću borbu. Njegov cilj je ujedinjenje naslova.

U teškoj kategoriji trenutačno postoje četiri prvaka četiri najveće organizacije: Hrgović drži IBF, Murat Gasijev WBA, Agit Kabayel WBC, a Daniel Dubois WBO naslov.

Posebno zanimljiva bila je scena nakon meča kada je u ring stigao Kabayel i rukovao se s Hrgovićem. Njihov eventualni dvoboj nosio bi IBF i WBC pojas, ali takva borba zasad nije službeno dogovorena.

Najvažnija pobjeda nije bila samo protiv Itaume

Hrgović je u Londonu pobijedio protivnika koji je bio mlađi, brži i tijekom većeg dijela borbe precizniji.

Ali možda je važnije što je pobijedio trenutak u kojem je sve izgledalo izgubljeno.

U drugoj rundi bio je na podu. Nakon osam rundi statistika je bila brutalno protiv njega. Itauma je pogodio gotovo dva i pol puta više udaraca.

A onda je Hrgović napravio ono zbog čega sport ponekad potpuno prestane biti matematika.

Izdržao je dovoljno dugo da protivnik počne sumnjati. Prepoznao je trenutak. Krenuo prema naprijed.

I nekoliko minuta poslije oko njegova struka nalazio se pojas svjetskog prvaka.