Izvršna direktorica Europske agencije za okoliš Leena Ylä-Mononen upozorava da vrućina, suša i nedostatak vode mogu toliko promijeniti europsku poljoprivredu da pojedini usjevi u najpogođenijim dijelovima juga više neće moći uspijevati na područjima na kojima se danas normalno uzgajaju.

Rješenje nije jednostavno povećati navodnjavanje. Ako su izvori vode sami pod pritiskom, više sustava za navodnjavanje ne znači nužno i više dostupne vode.

Ovogodišnja suša zahvatila je i područja koja se tradicionalno ne povezuju s ozbiljnim nedostatkom vode. Među primjerima koje EEA izdvaja nalaze se Ujedinjeno Kraljevstvo i Finska, uz teške posljedice u Ukrajini i Mađarskoj.

Posljedice nisu ograničene na poljoprivredu. Nizak vodostaj može ograničiti riječni promet, smanjiti proizvodnju hidroelektrana, otežati hlađenje energetskih postrojenja i povećati pritisak na opskrbu gradova. Istodobno toplinski valovi dodatno povećavaju potrošnju i isušivanje tla.

EEA upozorava da je već 2025. teška suša zahvatila gotovo 928 tisuća četvornih kilometara Europe. Poljoprivredno zemljište, travnjaci, šume i urbana vegetacija pokazivali su posljedice dugotrajnog manjka vlage.

Dugoročno bi se dio poljoprivredne proizvodnje mogao pomicati prema sjeveru, gdje će toplija klima otvoriti mogućnost uzgoja nekih kultura koje su ondje ranije bile neprikladne. No stručnjaci upozoravaju da takav pomak neće jednostavno nadoknaditi gubitke na jugu.

A cijena čekanja raste. Procjene troškova prilagodbe prometa, energetike i poljoprivrede do sredine stoljeća kreću se u desecima milijardi eura godišnje, ovisno o intenzitetu budućeg zagrijavanja.

Pitanje za Europu zato više nije hoće li se morati prilagođavati. Pitanje je koliko brzo će to učiniti — i koliko će skuplje platiti svaku godinu u kojoj problem vode bude tretirala kao nešto što se događa samo negdje na dalekom jugu kontinenta.